Kako je fotografkinja, očajno željna slave, 1940-e provela špijunirajući svoje prijatelje komuniste za FBI

U svibnju izlazi knjiga Undercover Girl: The Lesbian Informant Who Helped the FBI Bring Down the Communist Party, koja donosi priču o Angeli Calomiris, mladoj fotografkinji i jedinoj ženi koja je svjedočila na strani tužiteljstva 1949. godine na suđenju protiv 11 članova Komunističke partije SAD-a optuženih za kršenje Smith Acta, zakona koji je predviđao kazne za one koji su zagovarali navodno nasilno zbacivanje vladajućih.

Knjiga Lise E. Davis, između ostalog, govori i tome kako kako je Angela Calomiris sustavno pokušavala kapitalizirati tu svoju ozloglašenu ulogu, piše Vice. Davis, povjesničarka i spisateljica iz New Yorka, prvi put je naišla na informaciju o Calomiris dok je 1983. slušala intervju s Budyjem Kentom koji je spomenuo lezbijku što je “prokazivala druge lezbijke FBI-ju”, uključujući Yettu Cohn, članicu njujorške policije i u to vrijeme djevojku glumice Judy Holliday. Doušnik je bila Angela ‘Angie’ Calomiris, fotografkinja iz Greenwich Villagea.

Manipulativna, nepoštena i sklona spletkama

Koristeći dokumente koji su bili predani Lesbian Herstory arhivima (najveći arhiv na svijetu koji čuva materijale o lezbijkama i njihovim zajednicama) nakon smrti Angele Calomiris 1995. (Calomiris je toliko žudjela za priznanjem da je čuvala apsolutno sve – korespodenciju s FBI-jem, novinarima i fanovima; novinske isječke i dobrih i loših objava), Davis je pokušala zauzeti neki uravnoteženi stav, koliko se to može kada radite priču o fotografkinji koja je završila kao doušnik.

No, Calomiris u knjizi zaista ne ispada nimalo dobrom osobom. Tu je, naravno, činjenica da je bila špijunka FBI-ja koja je završila na pogrešnoj strani povijesti, ali čak i kada se odmaknemo od toga, Calomiris je često bila nepoštena, manipulativna, sklona spletkama, licemjerna i gladna slave. Netko tko, prema riječima FBI-ja, “inklinira tome da kapitalizira svoju poziciju kao bivše FBI doušnice”.

FBI je ignorirao njezinu seksualnu orijentaciju

Bila je potpuno bezobzirna, izdala je svoje mentore i kolege, uključujući Sida Grossmana, cijenjenog učitelja fotografije, kojeg je Calomiris prikazala kao bezdušnog komunista. Grossman više nikad nije radio u New Yorku i često je isticao da mu je ona uništila život. Element koji je važno spomenuti za priču o Calomiris je i njezin identitet lezbijke u vrijeme u kojem je homoseksualnost bila ilegalna, a na gay ljude se gledalo kao na perverznjake. No, biti gay se smatralo i sigurnosnim rizikom; 1950. naslovna stranica Washington Times-Heralda implicirala je da sovjetski agenti ciljaju na heteroseksualne javne dužnosnice “mameći ih u život lezbijstva”.

No, kako piše Davis, 1940-e i 1950-e godine su bile “oni rijetki trenuci u američkoj povijesti kada je postojalo još nešto gore od toga da si lezbijka, a to je da si komunist”. FBI je znao za njezinu seksualnu orijentaciju, ali odlučili su to ignorirati zbog pristupa koji im je mogla omogućiti u New York Photo League; organizaciju koja je od 1936. do 1951. okupljala njujorške fotografe, među kojima su bili i neki od najčuvenijih američkih fotografa 20. stoljeća. Organizacija je bila njihova prava meta.

Otkrila je svoj identitet jer se željela proslaviti

Calomiris je, potajno radeći za FBI, postala član Komunističke partije u New York Photo Leagueu, gdje je bila od 1942. do 1949. godine. Pred kraj mandata su je zamolili da napusti partiju jer je bila lezbijka, ali Calomiris je to odbila zahtijevajući suđenje; nakon čega više to nisu spominjali te su joj dopustili da ostane član, no degradirajući je, stavivši je na nižu poziciju.

Svoju prilično riskantnu odluku da svjedoči za tužiteljstvo na suđenju protiv članova Komunističke partije i otkrije svoj identitet donijela je zato što se nadala da će joj se to na kraju isplatiti te da će time dobiti: slavu, novac, prestiž. Umjesto toga, to je dovelo do uništenja New York Photo Leaguea (organizacija se nikada nije oporavila, izgubivši previše svojih članova, uključujući Grossmana kojeg su mnogi smatrali ‘srcem organizacije’), ali i do pada Calomirisinog ugleda u fotografskoj zajednici.

Opisi su joj bili prepuni netočnosti i pretjerivanja

Njezina potreba za slavom samo je pogoršala stvari. Nakon što je svjedočila na prvom od nekoliko Smith Act suđenja, od kojih je zadnje održano 1958., FBI joj je rekao da ne izlazi u javnost sve dok i žalba ne završi. No, umjesto toga, Calamiris se bacila u veliku medijsku ofenzivu, pojavljujući se u radio emisijama (uključujući show Eleanor Roosevelt, za koju je voljela isticati kako je poznaje) i pišući (uz pomoć ghostwritera) knjigu Red masquerade: Undercover for the F.B.I, u kojoj otkriva sve intrigantne detalje.

Njezini opisi vremena koje je provela kao špijun, baš poput njezinih svjedočenja na sudu, bili su prepuni netočnosti i pretjerivanja, uključujući i činjenicu da je medijima stalno govorila kako nije bila plaćena za svoje aktivnosti, što je dodatno razbjesnilo FBI. Zapravo je bila jako dobro plaćena za svoje dubiozne radnje, pred kraj se cifra popela na 225 dolara mjesečno, što bi prema današnjim standardima ispalo više od 40.000 dolara godišnje.

Više nitko nije želio imati posla s njom

Kad je sve završilo, Calomiris se nadala da će joj veza s FBI-jem pomoći da dobije respektabilan posao fotografkinje u nekom od prestižnijih časopisa. Ciljala je na magazin LIFE, no bez obzira na to što je imala pomoć FBI-ja koji je nahvalio njezine mogućnosti, uredništvo joj je poručilo da “njezin talent ne odgovara standardima TIME-a”. Ni u Ladies’ Home Journalu nije bolje prošla. Zbog toga što je uništila karijere mnogih fotografa uredništvo je smatralo da joj se ne može vjerovati.

Izopćena i onemogućena da radi kao fotograf, Calomiris se povukla i ostatak života provela je u Cape Codu, gdje je postala uspješna iznajmljivačica nekretnina. Ni tamo nije imala mnogo prijatelja, za nju se smatralo da nema savjesti, čak i u poslovima sa zemljištem često je sklapala loše ugovore na štetu svojih prijatelja, a glasine o njezinoj notornoj prošlosti nikada nisu nestale. Umrla je 1995. godine u Meksiku, gdje je odselila zbog toplije klime.