Kratka priča o afričkoj žabici koja je 30-ih godina postala vjerodostojan test za trudnoću

U pedesetim godinama prošloga stoljeća ako je žena željela znati da li je zatrudnjela, uzorak njezinog urina morao se injektirati žabi. Afrička kandžasta žaba, xenopus laevis, životinjica veličine dlana, zeleno-sive boje, živjela je na području supsaharske Afrike milijune godina, mirno i bez da joj itko injektira urin. Oko 1930. godine to se promijenilo, zahvaljujući britanskom znanstveniku, Lancelotu Hogbenu.

Hogben je bio talentirani zoolog, naprasite ćudi, striktno lijevo orijentiran i sklon rušenju mostova za sobom. Na početku svoje karijere, proučavao je hormone injektirajući ih u žabe, a kada se 1927.godine preselio u Afriku, nastavio je sa eksperimentima na lokalnim žabama. Jedna od vrsta, xenopus, bila je lako dostupna pa je Hogben provodio većinu vremena eksperimentirajući na njima, čak je i svoju tamošnju kuću nazvao po njima.

Do ovog otkrića se došlo posve slučajno

A onda se desilo da je 1930. godine ubrizgao žabi ekstrakt hipofize goveda. Na to je žaba, unutar nekoliko sati, počela leći jaja. Ovo je otkriće bilo posve slučajno. Već su tada znanstvenici znali da urin trudne žene ima hormone koje luči hipofiza i koje djeluju na rast jajnika. Ako ovi hormoni mogu potaknuti žabu da leže jaja, možda je žaba prikladna kao test na
trudnoću.

Ubrzo nakon ovog prvog eksperimenta, protjeran rasizmom u Južnoj Africi, Hogben se vratio u Britaniju i ponio žabe sa sobom. Njegov kolega, Charles Bellerby razradio uzgoj ove vrste žaba, pokazao da, izložene urinu trudnica, liježu jaja, a nije im doba mriještenja kada ih legu spontano.

Test je bio jednostavan, i postao standard

Jedan drugi tim iz Južne Afrike radio je slično i kako je već među znanstvenicima uobičajeno, dvije su grupe započele žestoku borbu. Nikada nije jasno potvrđeno, iako se može reći da je Hogben pobijedio jer je testiranje nastalo kao rezultat njegova rada i nosi njegovo ime.

Hogbenov test bio je jednostavan. Uzeo bi se ženin uzorak urina i potkožno ga injektirao žabi. I onda bi se čekalo. Ako je žena bila trudna, poslije 5 do 12 sati, žaba bi počela proizvoditi grozdove, milimetar velikih, crno-bijelih jajašaca. Rezultati su bili vjerodostojni. Jedan znanstvenik bilježi da poslije injektiranja 150 žaba niti jednom nije dobio lažno pozitivni rezultat, a promaknule su mu samo 3 trudnoće.

Duga je povijest testova za trudnoću

Prvi vjerodostojni test načinili su 1927.godine njemački znanstvenici Bernhard Zondek i Selmar Aschheim. Njihov “A-Z” test značio je injektiranje urina u nezrelog ženskog miša pa se nakon nekoliko dana provjeravalo da li su im jajnici postali veći od normalnih.

Kasniji testovi su umjesto miševa koristili zečeve. Iz nekoga razloga ljudi su vjerovali da će zec umrijeti ako je test pozitivan, i fraza “zec je umro” postala je eufemizam za trudnoću. A uistinu, zečevi su uvijek umirali jer ih je trebalo secirati da se vidi stanje jajnika. To je značilo da je test bio mučan, skup i krvav posao. U jednom se izvješću spominje da je svake godine u Britaniji žrtvovano 6000 zečeva u te svrhe.

Za usporedbu test sa žabom bio je puno jednostavniji, brži i lakši za životinju. Žaba u prosjeku, u ropstvu, može živjeti 30 godina, a ako ih test ne ubije mogu se nanovo koristiti. Lako ih je bilo nabaviti. Prvo su ih liječnici uvozili iz Južne Afrike, gdje dileri životinja nisu imali nikakvih problema da ih nahvataju koliko god tržište treba. Kasnije je puno žabljih kolonija nastalo i van Afrike.

Od 1940. do 1960. desetine tisuća žaba koristilo se za testiranje trudnoće. A onda su u šezdesetima prošloga stoljeća, znanstvenici razvili kemijski test na trudnoću koji je tražio istinu u hormonu ženskog urina. Testiranje žabica polako se napuštalo ali one su svakako predstavljale inovaciju koja je pokrenula izradu testova ustanovljavanja trudnoće.

Xenopus je jedna od prvih laboratorijskih životinja

Kako je xenopus promijenio testiranje na trudnoću, isto je tako testiranje promijenilo xenopus. Velika skladišta ovih žaba diljem svijeta poslužila su znanstvenicima za druga laboratorijska istraživanja. To je bila jedna od prvih životinja, kralježnjaka, koje su klonirane i dovele i do Nobelove nagrade.

Ali slava žaba ima i tamnu stranu. Che Weldon sa South Africa’s North West University, analizirao je stotine uzoraka žaba da pokaže da je ova žaba čiji je dom Afrika, povremeno bila zaražena gljivicom batrachochytrium dendrobatis, skraćeno Bd. Xenopis može toleritrati ove gljivične infekcije ali druge žabe su lošije sreće.

Bd se tako raširio na šest kontinenata i ubio nemjerljiv broj populacije žaba. Weldon i drugi znanstvenici vjeruju da je internacionalna prodaja xenopusa, ili za trudnoće ili za laboratorijska istraživanja, pokrenula apokalipsu ovih vodozemaca. I još se uvijek može biti opasnost u okolišu kojemu ne pripada. Jedanaest američkih država su zabranile posjedovanje, transport i prodaju ovih žaba bez dozvole, piše The Atlantic.