Kako su i zašto brojim povijesnim ličnostima srca pokapana odvojeno od tijela

Dok su znanosti bila potrebna stoljeća da shvati što i kako radi srce, bar simbolička povezanost tog organa s emocijama uspostavljena je još u antici. Sapfo je opisala svoje “ludo srce” grčeno od ljubavi u sedmom stoljeću prije Krista, a Platon i Aristotel isticali su njegovu važnost. U starom Egiptu srce se smatralo najvažnijim organom, a stari su Rimljani srcoliko lišće biljke silphium obilježavali na kovanicama.

S vremenom su u različitim periodima ljudi počeli vaditi pokojnicima srca kao pogrebnu praksu, piše The Guardian. To je bilo osobito popularno u srednjem vijeku. Iako je tu praksu privremeno zabranio Bonifacije VIII 1299. godine, model vanjskog pohranjivanja srca zapravo nikada nije nestao. Crkva Svetog Vinka i Anastazija u Rimu, na primjer, dom je srca čak 22 pape. Posljednji britanski kralj čije je srce odvojeno pokopano bio je George II 1760. godine. Ne tako davno, 1928., i srce Thomasa Hardyja pokopano je odvojeno od njegova tijela.

Organ ukraden pa vraćen

Srce svetog Laurencea O’Toolea, zaštitnika Dublina, čuva se u Kristovoj crkvi u tom gradu, no prije 12 godina ono je bilo meta kradljivaca. Mnoštvo je ljudi kroz godine kralo relikvije kada su bile izuzetno cijenjene i vrijedne, ali ova krađa je zapanjujuća. Dogodila se 2012., kada je srce ukradeno iz crkve u Dublinu. “Potpuno je bizarno. Nisu dirali ništa drugo”, rekao je tada glasnogovornik crkve.

Srce je pronađeno čak šest godina kasnije u parku Phoenix u Dublinu, a Irish Examiner je tvrdio da je kradljivac sve te godine mislio da je srce ukleto jer su ljudi oko njega stalno imali srčane udare, piše The Guardian.

Balzamiranje inspirirano začinima?

Srce križarskog kralja Richarda I., koji je poznat i kao Richard Lavljeg Srca, pokopano je odvojeno od njegova tijela nakon što je umro tijekom “manje opsade protiv buntovnog baruna” u blizini Limogesa 1199. godine. Čuvano je nakon toga u katedrali u Rouenu u Francuskoj, a ponovno je izloženo 1838. godine s natpisom na latinskom jezikzu: “Ovdje je srce Richarda, kralja Engleske”.

U kutiji u kojoj je srce stajalo stoljećima nalazio se smeđe-bijeli prah koji je 2013. analizirao tim stručnjaka. “Otkrili smo da je srce bilo položeno u platno, povezano s mirtom, tratinčicom, mentom, tamjanom, kreozotom, živom i, možda, limetom”, otkrili su istraživači, opisujući da je balzamiranje bilo “inspirirano biblijskim začinima”.

Kraljevim srcem gađao neprijatelja

Kada je Robert Bruce umro 1329., njegovo je srce uklonjeno i navodno ga je sa sobom u rat protiv Maura odnio Sir James, poznat i kao Crni Douglas. On je srce, neposredno prije nego što je ubijen, ”bacio na neprijatelja”.

Srce je nakon bitke pronađeno i pokopano zajedno s Douglasom u blizini opatije Melrose. Godine 1920. ekshumirano je, a potom ponovno zakopano bez obilježja, da bi 76 godina kasnije urna sa Bruceovim srcem iskopana je tijekom iskapanja ruševina opatije. Potvrđeno je da sadrži srce Roberta Brucea, koje je zatim konačno pokopano u opatiji Melrose, gotovo 700 godina nakon što je to prvobitno zatražio.

Stoljećima se čekala DNK analiza

Očuvano u kristalnoj posudi u kripti Bourbonovih u dnu bazilike Saint-Denis sjeverno od Pariza, čuva se malo srce kao relikvija Luja XVII., sina Luja XVI., koji je misteriozno umro u Francuskoj revoluciji. Nakon što je njegovom ocu odrubljena glava na giljotini u vrijeme vladavine terora, desetogodišnji Luj XVII. tri je godine proveo u zatvoru Temple, odvojen od svoje majke Marie Antoinette.

Vjeruje se da je umro 1795., ali tek je godinama kasnije, nakon što je nekoliko varalica pokušalo preuzeti njegov identitet, to dokazano. Srce mu je izrezao kirurg dan nakon njegove smrti i zatim ga godinama čuvao u alkoholu koji je s vremenom ispario i ostao je samo mumificirani organ.

U baziliku je organ stigao 1975. godine, a analiza DNK objavljena 2001. konačno je uspjela dokazati da se zaista radi o srcu Louisa XVII.

Bojao se da će ga život zakopati

Poljski pijanist Frédéric Chopin bojao se da će biti živ pokopan, pa je tražio da mu se ukloni srce kako bi, nakon smrti, bili sigurni da je mrtav. To se i dogodilo kada je umro 1849., prije nego što je prokrijumčareno u Varšavu, vjerojatno sačuvano u konjaku.

Godine 2014. pregledalo ga je 13 ljudi, uključujući nadbiskupa Varšave i grupu znanstvenika od kojih je jedan kasnije otkrio da je srce bilo “masovno i mlitavo”. To je promatranje omogućilo timu znanstvenika da zaključi kako je Chopin vjerojatno umro od tuberkuloze.

‘Seoska mačka pojela srce’

Istraživanje što se dogodilo sa srcem pisca i pjesnika Thomasa Hardyja i njegovog posljednjeg počivališta otkriva zastrašujući naslov: “Seoska mačka pojela srce Thomasa Hardyja”. No to se nije tako dogodilo.

The Guardian objašnjava da je Hardyjeva supruga tražila da mu se nakon smrti izvadi srce koje je stavila u limenku za kekse ukrašenu mačkama. Ona je pokopana zatim u crkvenom dvorištu u Stinfordu kako je on i želio, pored njegovih roditelja.