Kanadski znanstvenici došli do zanimljivog otkrića: bijela imela mogla bi biti korisna u biomedicini

Tim znanstvenika sa Instituta Max Planck i Sveučilišta McGill u Kanadi otkrili su snažna adhezivna svojstva bijele imele, javlja ChemEurope. Fleksibilna vlakna bobica imele prijanjaju na kožu i hrskavicu, kao i na različite sintetičke materijale pa bi, zahvaljujući jednostavnosti primjene, mogle pronaći primjenu u mnogim područjima, pogotovo kod zacijeljivanja rana u biomedicini.

Znanstvenici, predvođeni profesorom dr. Peterom Fratzlom, sami su sa stabala birali bobice parazitske biljke imele. “Imela raste u velikom broju posvuda, uključujući i Max Planck Campusu, biorazgradiva je i obnovljiva”, kaže dr Fratzl. “Po prvi puta istražujemo kako iskoristiti imelina adhezivna svojstva za potencijalno medicinske ili tehničke svrhe.”

Ljepilo držao na prstima tri dana

Prednosti biološkog ljepila su da vrlo dobro prijanja i lako se uklanja u vlažnim uvjetima. U vlastitom eksperimentu, kako bi promatrao adhezivna svojstva, znanstvenik za materijale i bivši stolar, dr. Nils Horbelt, držao je ljepilo na prstima tri dana. Nakon toga, uspio je ukloniti ljepljivu tvar jednostavnim trljanjem prstiju.

Svaka bobica imele može proizvesti ljepljivu nit, dugu i do dva metra koja se naziva viscin, prirodno celulozno ljepilo. Viscin omogućuje sjemenkama poluparazitskih biljaka da se zalijepe za biljke domaćine.

Primjena kao sredstvo za brtvljenje rana

Znanstvenici u timu dr. Matthewa Harringtona sa Sveučilšta McGill, otkrili su da se vlakna viscina, kada su mokra, mogu razvući u tanke filmove ili sastaviti u 3D strukture jednostavnom obradom.

Ovo prirodno super ljepilo potencijalno bi moglo naći primjenu kao sredstvo za brtvljenje rana, a također prijanja na metale, staklo i plastiku. Svojstva ljepila su u vlažnim uvjetima potpuno reverziblna, tumači prvi autor studije dr. Horbelt. Slijedeći korak je istraživanje kemijskoig sastava koji stoji iza ovog materijala kako bi se mogao oponašati proces vezivanja u drugom koraku.