Kanadski znanstvenici imaju još jedan dobar razlog zašto klinci moraju biti fizički aktivni; da im teže puknu kosti

Ohrabrivanje djece da ustanu sa sofe i otiđu provoditi vrijeme u gibanju nije više lako. Zabavljeni različitim gadgetima, igricama, serijama, djeca više ne žele biti vani, na zraku, u nekim sportskim aktivnostima ili u igri s vršnjacima. Novo kanadsko istraživanje pokazuje koliko je važno maknuti djecu, osobito tinejdžerske dobi od mobilnih telefona i natjerati ih da barem 60 minuta dnevno provedu tjelesno aktivni i to ne samo da bi se spriječila pretilost.

Tinejdžeri puno češće lome kosti ako nisu aktivni, tvrdi ova kanadska studija. Djeca koja izbjegavaju preporučenu dnevnu tjelesnu aktivnost imaju puno slabije kosti nego aktivni vršnjaci. Jačina kostiju je kritična u prevenciji fraktura, kaže Leigh Gabel sa sveučilišta British Columbia.

Kritično vrijeme između 12 i 16 godina

Djeca koja samo sjede i ne gibaju se ne pune svoje kosti na način koji bi promovirao snagu kostiju u kritično vrijeme njihova razvoja. Vitalno je doba od 12 do 16 godina kada se formira 36 posto skeleta. Snaga kostiju je kombinacija veličine, gustoće i mikroarhitekture, pišu kanadski znanstvenici u časopisu Journal of Bone and Mineral Research. Slabije kosti povećavaju rizik osteoporoze koja pogađa puno ljudi starije dobi.

Ovo se istraživanje nadovezuje na španjolsko iz 2013. godine koje je pokazalo da su djeca s manje od jednog sata tjelesne aktivnosti dnevno kandidati za srčane bolesti u kasnijem životu. Norveško istraživanje iz siječnja utvrdilo je da su djeca koja su tjelesno aktivna puno boljeg mentalnog zdravlja. Puno rjeđe imaju poremećaje raspoloženja kao odrasle osobe.