Kavu sam na 7 dana zamijenila zdravim smoothijem. I bila sam poprilično sigurna da ću umrijeti

Obožavam kavu. Najdivnije mi je kada me ujutro probudi miris kuhane kave. Dnevno popijem od pet do sedam šalica. Znam, previše. Toliko je volim da se svaki dan dižem ranije, prije klinaca, samo kako bih u njoj mogla mirno uživati. Ista stvar vrijedi i navečer. U deset ili jedanaest – kada svi oko mene zaspu – volim je popiti u miru i tišini.

Jedan dan sam počela razmišljati kako bi bilo da malo prodrmam tu svoju rutinu. I u nju, svako jutro, na tjedan dana ubacim neki zdravi smoothie. Željela sam vidjeti hoću li se osjećati bolje.

Ne znam kako, ali odjednom je cijela stvar potpuno izmakla kontroli. A od mog razmišljanja naglas da bih mogla malo eksperimentirati s kašastim sokovima u redakciji se odjednom zakotrljalo do zastrašujuće ideje – da sedam dana potpuno izbacim kavu i zamijenim je zdravim smoothiejima. Zvučalo mi je nevjerojatno. Ali iz nekog razloga, pristala sam. Malo je i mene kopkalo hoću li uspjeti. Večer prije sam džezvicu i aparat za kavu ugurala u najdublji dio kuhinjskog ormara. Da umanjim mogućnost da me ujutro dovedu u iskušenje.

Petak (1. dan) – Zaboravila smoothie, boli me glava

Probudila sam se s grčem u želucu svjesna da danas ne mogu otići u kuhinju i skuhati si kavu. Odjurila sam na posao da pobjegnem od svoje jutarnje rutine. I shvatila na pol puta da sam potpuno zaboravila smoothie. Ništa, smoothie je od sutra. Na poslu su svi oko mene pili kavu, samo ja nisam smjela. Skuhala sam si čaj i proklela sve znanstvenike, istraživanja i ostala uvjeravanja da čaj podjednako ako ne i bolje razbuđuje od kave. Aha, baš. Osim stalnih kriza i maštanja o kavi, oko 12 me uhvatio i nevjerojatan umor. Bila sam u stanju zaspati za uredskim stolom. Kroz dan izmjenjivale su se faze umora i nevjerojatne nervoze, mislim da nije bilo ni jednog trenutka u kojem sam se osjećala normalno. Umor i histeriju upotpunila je glavobolja. Grozno.

Subota (2. dan) – Nemoj misliti na kavu…

Započela sam dan pripremljenija, barem što se tiče zdravih kašastih sokova. Kombinacija šumskog voća, banane, kelja i javorovog sirupa pokazala mi se najboljim jutarnjim odabirom. Lagani kiselkasti okus me razbudi i onda ne mislim na kavu. Barem mislim da ne mislim na kavu, jer ne smijem misliti na kavu i cijeli jutro samo razmišljam o tome – nemoj misliti na kavu, nemoj misliti na kavu….

Oko sebe primijećujem samo ljude koji je piju. Ljubomorna sam. Nevjerojatno kako se u redakciji osjeti miris kuhane kave. Do sada to uopće nisam primjetila, ali od danas ga intenzivno osjetim. Naravno, produktivnost mi je svedena na razinu sobne biljke, koja, naravno, misli na – kavu.

Nedjelja (3. dan) – Poskrivećki popiti gutljaj ili ne?

Probudila sam se s glavoboljom. Kašasti sok u kombinaciji šumskog voća i blitve popila sam odmah ujutro natašte. Po običaju u nedjelju ujutro suprugu sam skuhala kavu. I u jednom trenutku uhvatila sam se kako razmišljam – ma daj popij gutljaj ili dva… Tko će znati? Grozno! Poput ovisnika stojim sa suprugovom šalicom u ruci i razmišljam da je poskriveći popijem. Barem gutljaj. E pa neću.

Ostatak dana provela sam na obiteljskom ručku. Umjesto kave cijeli dan nešto jedem. Spava mi se i kao da sam usporena. Zujanje u glavi postalo je dio svakodnevice, vjerojatno zbog nižeg tlaka. Zaspala sam s glavoboljom. Da barem mogu prespavati iduće dane i probuditi se u petak.

Ponedjeljak (4. dan) – Neka ova agonija završi

Ponedjeljak je puno teže podnijeti bez kave. Ne može gore. Ne mogu se koncentrirati. Najradije bih odustala od svega. Tri puta sam otišla umiti se hladnom vodom kako bih se razbudila. Navečer mi je srce toliko lupalo i zujalo mi je u ušima da sam proklela i ideju i nedostatak kave i svoju ovisnost o njoj. U jednom trenutku mislila sam da će mi pozliti, je li to umor ili stvarno nedostatak kave? Sad sam već luda.

Utorak (5. dan) – Kašasti sokovi su super

Dan je počeo baš okej. Nakon jučerašnje histerije valjda ništa ne može biti gore. Sada sam se već navikla da jutro započinjem smoothijem. Nakon što sam isprobala nekoliko varijanti, ostajem i dalje vjerna šumskom voću koje kombiniram s bilo čim zelenim i lisnatim. Super mi je taj osjećaj da već ujutro u organizam unesem vrijednu dozu vitamina.

Nedostaje mi kava, ali ne toliko strašno kao prvih dana. Oko 14 sati kada me uhvati umor popijem čaj. Ali i dalje ga ne volim. Jedino puno ranije zaspim, danas već u deset navečer.

Srijeda (6. dan) – Zar je moguće da sam zaboravila

Probudila sam se u pet ujutro i već oko deset me uhvatio užasan umor. Počelo me kopkati da bih ga vrlo lako mogla riješiti šalicom kave. No, ipak sam odustala od te ideje. I drago mi je da jesam. Dan je bio toliko aktivan da se kave, osim ujutro, nisam ni sjetila. Super.

Četvrtak (7. dan) – Navike su glupe

Danas je zadnji dan. Iskreno, mogla bih i sutra bez kave. Ovo sedmodnevna zamjena kave sa smoothiejem pokazala mi je da je sve u glupim navikama. Pokazala mi je da i stvarno moram smanjiti količinu koju popijem jer to samo radim iz navike. Ne iz potrebe. Smoothieji su super i nadam se da ću ih nastaviti piti. A kava? Radujem se sutrašnjem jutru.

Petak (8.dan) – Nisam je popila odmah ujutro!

Dosta nevjerojatno, ali danas ujutro prije posla nisam popila kavu. A mogla sam. Jednostavno nisam stigla i što je najbolje to mi ne predstavlja neki problem.Popila sam je na poslu. I stvarno mi je bio gušt. No, definitivno smanjit ću broj popijenih kava.