Kineski genetičari sugeriraju da su naši preci prije 900 tisuća godina skoro nestali sa zemlje
Tvrde da je zbog ekstremnih hladnoća izumrlo 98,7 posto populacije predaka
Već 75 godina, moćna metafora, Sat sudnjeg dana, pokazuje koliko je čovječanstvo blizu istrebljenja zbog prijetnji kao što je nuklearno oružje. Trenutno je sat podešen na 90 sekundi do ponoći, sugerirajući da smo danas bliže katastrofi nego ikada, otkako je 1947. godine Sat sudnjeg dana postavljen.
Da je mehanizam upozorenja postojao prije 900.000 godina, mogao je pokazivati da je preostala samo jedna sekunda prije nego što sat označi kraj čovječanstva.
Tek 1280 jedinki
Nova studija, objavljena u časopisu Science, sugerira da je tada broj naših predaka bio sveden na samo 1280 jedinki koje su gotovo nestale sa Zemlje, mnogo prije nego što su se moderni ljudi uopće pojavili.
Kineska studija je analizirala genetske loze 3154 moderna čovjeka i modelirala uzorke populacije koji su potencijalno proizveli njihove postojeće genome.
Izbrisano 98,7 posto predaka
Autor studije, profesor Wangjie Hu, s Kineske akademije znanosti sugerira da je prije 813.000 do 930.000 godina populacija drevnih ljudi s kojom je počela naša vrsta, homo sapiens, iskusila takozvano usko grlo.
Iz nepoznatih razloga, broj drevnih ljudi je drastično pao do točke izumiranja, i po procjeni studije oko 98,7 posto ljudskih predaka je izbrisano.
Ovi genetičari pretpostavljaju da je usko grlo moglo dovesti do povećanog srodstva i kasnijeg gubitka ljudske raznolikosti, što traje do danas.
Nove vrste hominina
Teoretiziraju i da je možda došlo do nastanka značajne nove vrste hominina.
Vremenski okvir uskog grla odgovara nekim postojećim genetskim procjenama koje se vezuju za isto vremensko razdoblje kada se pojavio novi hominin, koji bi mogao biti posljednji zajednički predak triju vrsta s velikim mozgom iz kasnog pleistocena, neandertalaca, denisovaca i nas samih.
Preoblikovana raznolikost vrste
Evolucije stanovništva, čak i one prije nekoliko tisuća godina, ostavljaju tragove koji se mogu identificirati u genomskim sekvencama modernih ljudi.
“Naša otkrića pokazuju da je usko grlo dovelo ljudsku populaciju na rub izumiranja i potpuno preoblikovalo današnju ljudsku genetsku raznolikost”, pišu autori.
Neki genetičari smatraju da su pretpostavke malo nategnute i da situacija nije bila tako strašna, a stvarne veličine populacije često su bile veće.
Utjecaj klimatskih promjena na evoluciju
Odgovori na pitanja što je uzrokovalo pad broja stanovnika Zemlje, ne nalaze se u genetski podacima. Znanstvenici znaju da je to doba dramatičnih klimatskih promjena.
Prije 900.000 godina došlo je do naglog zahlađenja što je dovelo do rasta ledenjaka, hladnijih mora, duljih suša i jačih monsuna.
Istraživanja su pokazala da su klimatske promjene pomogle u pokretanju velikih promjena u ljudskoj evoluciji. No, ne čini se da je to doba dovelo do globalnog pada populacije među različitim vrstama hominina na planeti koji nisu bili naši izravni preci, piše Smithsonian.
Brzi oporavak
Kineska studija kaže da su naši preci uspjeli preživjeti u tako malome broju 120.000 godina. A kada su uvjeti opet postali povoljni za život, bilo zbog povoljne klime ili tehnološkog napretka poput ljudske kontrole vatre, populacija naših predaka se brzo povećala.
Prije otprilike 813.000 godina, čini se da se svih 10 afričkih populacija povećalo za 20 puta, navodi se u studiji.
Autori studije nagađaju da je dugo razdoblje tijekom kojega su naši preci preživjeli u tako malom broju moglo dovesti do evolucije potpuno nove vrste koja bi mogla biti posljednji zajednički predak modernih ljudi i naših bliskih rođaka neandertalaca i denisovaca.
Potrebna dodatna istraživanja
Istraživanja fosila pak pokazuju da su se vrste razišle prije ikakvog uskog grla, pa to znači da su ga neandertalci i denisovci izbjegli.
Procijenjeno razdoblje ljudskog grla preusko je da bi se otkrila bilo kakva drevna DNK, barem metodama koje danas imamo. Najstariji pronađeni DNK star je 400.000 godina, u Africi, kolijevci čovječanstva gdje klima čini očuvanje drevne DNK posebno lošim.
Do činjenica na terenu, kostiju i oruđa, teško je doći, ali postoje brojna nalazišta. Ispitivanja ljudskih ostataka pronađenih na lokacijama u Africi, Kini, Indoneziji i Španjolskoj mogla bi pomoći znanstvenicima da otkriju podudaraju li se evolucijske promjene uočene u našim kostima s onima koje predlažu genetski modeli.