Kineski svemirski program snažno napreduje i baš su jako odlučni da stignu na Mars. Zašto?

Prošlog tjedna Indija je postavila svjetski rekord lansirajući 104 satelita iz jedne rakete. Tim su činom Indijci još malo podgrijali azijsku “svemirsku utrku”, samo par tjedana nakon što su Kinezi objavili popis potencijalnih imena za svoju prvu svemirsku letjelicu koja bi 2020. trebala biti lansirana na Mars. Predložena imena idu od onih duhovne tematike, poput “lovca na snove” do fantastičnih bića, poput feniksa ili zmaja. Imena sugeriraju da misija za kinesko vodstvo poprilično važna, piše Economist.

Odbor, koji je suzio popis imena s liste od 35.900 predložaka, odabrat će i konačno ime, a odluku će donijeti 24. travnja. Ovakvo pompozno najavljivanje svemirske misije neuobičajeno je za kineski svemirski program, koji je u prošlosti uglavnom bio zagrnut tajnošću, i označava ambicioznu novu viziju istraživanja svemira. No, zašto se danas, kada se cijeli svijet zabavlja zemaljskim problemima, Kinezi odjednom bave svemirom?

Tek devedesetih se ozbiljno počinju baviti svamirom

Kada bi dospjeli do Marsa, Kinezi bi demonstrirali da su napokon ušli u društvo vodećih svemirskih sila. Kineski svemirski program osnovan je 1956. godine i bio je dosta ometen Maovom Kulturnom revolucijom. Veći dio osamdesetih godina dvadesetog stoljeća imao je ograničene resurse jer su se reforme Deng Xiaopinga uglavnom fokusirale na ekonomski razvoj. Tek su devedesetih Kinezi na razvoj svemirskog programa počeli gledati kao na predmet od strateške važnosti.

Ta se promjena velikim dijelom može pripisati Zaljevskom ratu 1991. godine u kojem su satelitski navođene rakete američkoj koaliciji donijele brzu pobjedu. No, kineski pokušaji da uče od tuđih svemirskih programa često su bili frustrirajući. Desetljeće duga suradnja s Amerikancima u kojoj su deseci američkih satelita lansirani s kineskih raketa zaustavljena je 1999. godine nakon niza neuspjeha i optužbi za pokušaje krađe tehnologije.

Slijetanje na Mars bilo bi veliko dostignuće

Taikonautima, kineskim astronautima, nikada nije dopušteno da se ukrcaju na međunarodnu svemirsku stanicu, a kinesko sudjelovanje u Galileu, europskom globalnom navigacijskom satelitskom sistemu, nije otišlo daleko. No, kako su prilike za suradnju polako nestajale, Kinezi su pojačali napore da samostalno razviju svemirsku tehnologiju. Od tada su dosta uspješni u svojim svemirskim naporima, ali slijetanje na Mars bilo bi uistinu posebno dostignuće.

Zajednička rusko-europska letjelica srušila se u pokušaju slijetanja na Mars prošle godine. Uspije li Kinezima plan, prestigli bi i Indiju čiji je prvi orbiter došao do Marsa u rujnu 2014. godine. Slijetanje na Mars bio bi golem uspjeh za kinesku komunističku partiju i donio vjeru u “kineski san” lidera Xi Jinpinga koji poziva na povratak nacionalnog značaja Kine u svijetu. Doprinos znanosti također bi bio golem. Gledajući unaprijed, prve ljudske misije na Marsu očekuju se sredinom 2030-ih.

Zapad je prema tome ambivalentan

Očekuje se da će to biti multinacionalni pothvat, a Kina planira biti jedna od predvodnica. Zapadne su sile dugo bile ambivalentne spram kineskog svemirskog programa. Dobar dio tehnologije koja se u njemu razvije može se koristiti u civilne i vojne svrhe i usko je povezan s vojskom. SAD i njeni saveznici uglavnom su izbjegavali odgovoriti na pitanje kineskih opetovanih ponuda za suradnju.

Vjerojatno će morati odlučiti puno prije bilo kakve ljudske misije za Mars. Prva potpuna kineska svemirska stanice očekuje se 2022. godine, a Kinezi su dobili i formalni blagoslov UN-a da otvore svoju stanicu zemljama koje nemaju vlastiti pristup svemiru i svemirskoj tehnologiji.