Koja je najskuplja zemlja za život na svijetu? Moglo bi vas iznenaditi tko je na vrhu ljestvice

U 2017. godini, prosječni prihod Egipta po osobi bio je 2200 dolara. Iste godine, u Japanu prosječni prihod iznosio je 31200 dolara što je gotovo 14 puta više. Može li prosječni Japanac kupiti 14 puta više stvari od prosječnog Egipćanina? Niti blizu, kažu nedavno objavljene statistike troškova roba i usluga Svjetske banke, prenosi Quartz.

Međunarodni program za usporedbu koji vodi Svjetska banka, svakih 6 godina prikuplja podatke o cijenama širom svijeta. To je najveći statistički program na svijetu koji obuhvaća oko 200 zemalja, prema ekonomistici Nada Hamadeh koja njime upravlja. Bez ovih podataka gotovo je nemoguće usporediti razinu siromaštva i blagostanja ljudi širom svijeta.

Posljednji podaci za 2017.godinu pokazuju ogromne razlike u troškovima života među zemljama. Japan je 5 puta skuplji od Egipta. To znači da je iznos za koji je prosječan Japanac mogao kupiti robe oko 3 puta veći od prosječnog Egipćanina. To je još uvijek velika razlika ali ne tako velika kako se činilo na prvi pogled.

Najskuplji je karipski otok

Najskuplja država na svijetu u 2017. godini bili su Bermuda čije su cijene 105 posto iznad svjetskog prosjeka. Ovaj karipski otok slijede Island, Norveška, Švicarska i Kajmanski otoci. Sve su to vrlo bogate zemlje gdje je rad skupo plaćen što doprinosi visokim cijenama. Nije čudno ni što su od 5 najskupljih tri otočne zemlje jer dovoz robe u ta mjesta dodatno poskupljuje. Najmanje skupe zemlje su siromašne države poput Eritreje (75 posto jeftinije od prosjeka), Egipat (73 posto jeftinije) i Ukrajina sa 67 posto.

Ideja o procjeni razine cijena u nekoj zemlji kada se razmatra njezino bogatstvo vraća se na znanstvenike u Španjolskoj 1500. godine. U modernu ekonomiju to je uveo švedski ekonomist Gustav Cassel 1918. godine koji je nastojao razumjeti kako je inflacija utjecala na troškove života u europskim zemljama nakon Prvog svjetskog rata. Od tada je postalo važno gledati ne samo na prihode nego i na cijene. Kada stručnjaci koriste podatke o cijenama da bi prilagodili statistiku prihoda ili brutto domaćeg proizvoda govorimo o paritetu kupovne moći.

Statistika cijena

Stvaranje statistike cijena nije jednostavno. Svjetska banka surađuje sa statističkim agencijama svake zemlje kako bi prikupila cijene najčešće kupovane robe, na primjer, podaci o cijeni riže, plina, televizora i stanovanja. Cilj je prikupljanje cijena za slične vrste robe slične ili iste kvalitete.

Mjerenje ukupne razine cijena u zemlji nije samo uspoređivanje slične košarice robe u svim zemljama već i onoga što lokalno stanovništvo obično kupuje. Kinezi jedu puno svinjetine pa cijena svinjskog mesa ima veću ulogu od govedine u određivanju ukupne razine cijena u Kini.

Trgovinske prepreke i subvencije

Svjetska banka također objavljuje podatke o razini cijena prema glavnim vrstama proizvoda. Podaci pokazuju ne samo da se ukupne razine cijena razlikuju u pojedinim zemljama nego čak i unutar neke zemlje, razlike u cijenama s ostatkom svijeta uvelike variraju ovisno o proizvodu ili usluzi. Ove razlike često nastaju zbog politike vlada, poput trgovinskih prepreka ili subvencija koje povećavaju ili snižavaju cijene za industriju.

Općenito, cijene su više u bogatim zemljama za robe i usluge koje uključuju puno radne snage, poput cijena u restoranima i hotelima i relativno niže za robu poput hrane i odjeće.