Kupio sam si onaj Fidget spinner o kojem priča pola Hrvatske; čini mi se fora, ali nisam se baš navukao

Da slučajno postoji neki analitički software koji bi mi mogao reći koju sam rečenicu čuo najviše puta u životu, prilično sam siguran da bi negdje na desetom mjestu, odmah iza ‘dobar dan’, ‘šta ima’ i sličnih pozdravnih fraza za automatiziranu prisilnu socijalizaciju, bila neka inačica rečenice ‘aj, jel’ možeš to molim te prestat radit’. Ne znam jesam li bitno nervozniji čovjek od drugih, ali znam da je moja nervoza oduvijek savršeno transparentna i svima vidljiva.

Moja se nervoza, zapravo oduvijek, manifestirala kroz nekakvo petljanje – kroz kidanje gumica u školi, kroz repetativno tapkanje, kroz natezanje ušne resice, kroz grickanje vrha olovke, krckanje zglobova na prstima, u posljednje vrijeme, kroz pomalo kompulzivno igranje igrice 2048 na mobitelu. Uglavnom, oduvijek sam radio te sitne, blago iritantne radnje koje su, ako sam nekome bile drag, okarakterizirane kao dražesne neuroze, a ako ste sa mnom probali igrati poker ili duže putovati, vjerojatno bile povod elaboriranih nasilnih maštarija. Zato mi je bilo pomalo čudno što sam za fidget spinner čuo tek prije par dana.

Pomalo je neobjašnjivo popularan

Fidget spinner je relativno jednostavna igračka koja zapravo služi baš tom tipu petljanja. Ima tri kraka s utezima oko rotirajuće osovine i jedino što zapravo radi jest da se ti krakovi vrte. Kad se zavrti, može ga se balansirati na vrhu prsta. Ako ste posebno vješti, i bacati u zrak i hvatati. To je manje-više to. Samo, fidget spinner je navodno, iz nekog potpuno nejasnog razloga, brutalno popularan kod školaraca. Toliko da ih je relativno teško i nabaviti. Tako bar kažu ljudi u mojoj firmi koji imaju djecu. I to ne samo kod nas. Kada sam ga proguglao, izbacilo mi je masu tekstova i YouTube videa. Izgleda da je jednako popularan svugdje.

https://www.youtube.com/watch?v=I1XoOX59rww

Na primjer, neki stariji milenijalac s polu raskopčanom traper košuljom i dvanaestosatnom bradom u Buzzfeedovom ga je videu kao morao tražiti po Los Angelesu, a neke su ga škole u SAD-u već stigle i zabraniti. Iz tekstova i videa koje sam pronašao, bilo je očito da je igračka strašno popularna i da je ta popularnost globalna. Nije mi, doduše, bilo jasno zašto. OK, neki videi s trikovima su izgledali zabavno. I apsolutno mi je razumljivo da je moguće nehotično razviti blaži stadij ovisnosti o nekoj gluposti koju vrtiš po prstima, ali ništa od toga nije do kraja objašnjavalo histeriju nalik onoj koju je moja generacija proživjela s tamagotchijima.

Navodno pomažu s tjeskobom, autizmom, ADHD-om

U tekstovima koji su pokušavali objasniti fidget spinnere, pisalo je da se vjeruje (iako za to nema pravih dokaza) da pomažu klincima koji imaju poremećaje pažnje, autizam ili koji imaju problema s tjeskobom. Kako je objašnjavao entuzijastični Buzfeedov YouTuber, onaj dio mozga koji bi ga maltretirao s raznim smetnjama, distrakcijama i neželjenim mislima bio je fokusiran na tu vrteću igračku, a on je bio slobodan da čisto i jasno razmišlja o nečemu bitnom. Tekst u Forbesu objašnjavao ih je još slikovitije. Ako zamislimo da je mozak obitelj koja mora donijeti važnu odluku, fidget spinner je igračka koja okupira klince dok se roditelji dogovaraju na miru. Bez da dublje ulazim u osobnu psihopatologiju, odlučio sam ga isprobati.

Nabaviti fidget spinner bilo je dosta jednostavno. Postoji i stranica ‘Fidget spinner Hrvatska’ preko koje se mogu naručiti. Obični i najjeftiniji tamo koštaju 50 kuna, a oni metalni dizajnirani dođu i do 100. Ja sam svoj nabavio preko jednog internetskog oglasnika. Neki ih je tip prodavao za 40 kuna i nudio dostavu po cijelom Zagrebu. Vjerovao sam oglasu jer je isticao da fotografije nisu skinute s interneta i zato što je po fotografijama bilo dosta jasno da nisu skinute s interneta. U svakom slučaju, dogovorio sam se da mi ga donese sutra ujutro na posao. Prvo što sam osjetio kada sam ga izvadio iz pakiranja bilo je blago razočarenje. Jutro sam proveo čekajući mističnu napravu koja će me riještiti tihog šuma egzistencijalne tjeskobe, a sada sam u rukama držao nekakvu glupost od plastike i metala. Zavrtio sam ga i on se vrtio. Nisam doživio nikakvo duboko duhovno iskustvo. Lik s Buzfeeda me prevario.

YouTube je pun senzacionalnih videa s fidget spinnerom; moj pokušaj, nažalost, vrlo je bijedan:

Izašao sam na terasu zapaliti. Stajao sam kraj metalne samostojeće metalne pepeljare, vrtio svoj spinner i osjećao se malo glupo. “Šta ti je to?” pitao me kolega Vuk. “Fidget Spinner ” rekao sam.”Šta?” pitao je. “Evo ti”, rekao sam i pružio mu igračku. Zavrtio ju je jednom i nezainteresirano je vratio. Očito je i on bio imun na adiktivna svojstva Fidget spinnera. Dok smo tako stajali i pušili, skužio sam da ga mogu zavrtjeti i balansirati na vrhu prsta. To je bilo malo kul. Mislim, ni to nije bilo nikakva ekstaza, ali sam barem mogao razumjeti da je moguće da klinci to vrte na prstu da vide tko će duže balansirati ili tako nešto. “Vuk, gle ovo”, rekao sam i zavrtio spinner na kažiprstu. Vrtio se tri i pol sekunde, a onda mi skliznuo s prsta, ravno u rupu u limu pepeljare. Refleksno sam ga krenuo uhvatiti rukom i udario o oštri limeni rub. “Možda mi sad pomogne da cijeli dan ne razmišljam da sam se možda porezao na taj prljavi lim i dobio sepsu”, pomislio sam.

Nakon tog incidenta na balkonu bilo mi je skroz jasno zašto su ih škole zabranjivale. Ozbiljni američki mediji pisali su o fidget spinnerima u školama i tekstovi su im bili intonirani tako da čitatelju ostane ideja; Pa što? Neka se djeca igraju, ako im to pomaže u koncentraciji. Mogu to vrtjeti i slušati nastavu. Možda budu mirniji i zapravo više čuju. Ili sam barem ja suosjećao s klincima kojima je trebala stimulacija da izdrže sat matematike pa sam bio sklon tako shvaćati te tekstove. Samo, fidget spinner ima metalne dijelove i nije lagan. Kada padne i udari o pod, čuje se. A kad-tad mora pasti. Redakcija je mjesto dosta glasnije od razreda, ali svejedno mislim da me dosta ljudi na kraju prvog dana sa spinnerom malo mrzilo. Ako već i postoje klinci kojima treba nešto što bi ih hipnotiziralo do mjere da slušaju nastavu, stvarno ne vidim po čemu bi spinneri bili bolji od, ne znam, bojanja kockica u bilježnici.

Sve je zapravo samo internetska histerija

Osim toga, nisam baš skroz uvjeren da se s fidget spinnerom može igrati i istovremeno raditi bilo što drugo osim eventualno slušati nekoga. U tekstovima koji hvale napravice za petljanje, može se naletjeti na teorije prema kojima je kretanje dio procesa razmišljanja. Prema tim teorijama, zapravo je neprirodno koncentrati se na neku kompleksnu radnju i biti potpuno, mrtvački miran. Tvrdi se da sitne radnje i pokreti, poput na primjer crtkaranja ili nečega sličnog, pomažu kod kognitivnih aktivnosti. Čak i ako se uzme u obzir da ja možda nisam postigao dovoljnu razinu vještine da vrtim taj spinner i koncentriram se na nešto drugo. Tih par sekundi koliko se spinner vrti na jagodici prsta, osoba je koncentrirana samo na to da održi ravnotežu. Možda može misliti na nešto drugo, ali tih par sekundi ne može ništa drugo raditi. Na primjer, dok radim dosadne, svakodnevne i mehaničke radnje, ja često na mobitelu igram 2048.

To je jednostavna matematička igra zbrajanja i tu igru mogu igrati dok sam, na primjer, u dućanu. Igrica pomaže kod svega u čemu navodno pomaže fidget spinner. Okupira od neželjenih distrakcija i pomaže u fokusiranju. Samo, za razliku od spinnera, u svakom se trenutku može pauzirati i staviti u mobitel u džep. U svakom se trenutku može podići pogled i raditi nešto drugo. Na primjer, 2048 mogu početi igrati u redu na blagajni u dućanu. Mogu je pauzirati istog trenutka kada dođem na red. Možda s nosom zabijenim u mobitel djelujem nesimpatično, ali sam prilično siguran da sam još gluplje izgledao dok mi je plastična igračka ispadala po pločicama dućana. Nakon što sam se s fidget spinnerom igrao par dana, jasno mi je da tu zapravo nema nikakve posebne mistike. Svejedno, jasno mi je i zašto je toliko popularno. To jutro kada mi je trebao stići, pomalo sam mu se radovao. Bio ga je pun internet i užasno me zanimalo u čemu je fora. Malo sam nasjeo na taj cijeli hype. Nabavio sam ga iz istoga razloga iz kojeg sam jedno popodne prije šest mjeseci, dok sam bio sam u stanu, pokušavao baciti polupraznu bocu vode tako da uspravno padne. Vidio sam to na internetu.