Ljudi imaju dosta nevjerojatna iskustva s cimerima, zamolili smo neke da nam prepričaju najjezivija

Devet osoba prisjeća se svojih najgorih cimera

ZADNJA IZMJENA: Sep 28, 2016
Foto: Getty Images/iStockphoto

Život s cimerima može biti divno iskustvo, ako imate luđačke sreće. A nekad taj suživot s ljudima koje možda otprije znamo ili smo ih tek upoznali može postati horor. Doslovno. Ne radi se pritom samo o nagomilanom suđu, prljavom vešu ili neurednosti, već o karakteru koji, sudeći prema iskustvima na koja smo naletjeli, često zna biti prilično nepodnošljiv.

Zamolili smo nekoliko ljudi da nam prepričaju svoja najgora cimer iskustva (jedan je promijenio ime jer ga je strah da će ga bivši cimer, s kojim je još uvijek frend, skužiti) i neka su prilično brutalna. Recimo, gospodin koji je kuhao tablete u loncu u kuhinji ili mlada dama koja je redovito, nakon seksa, na glas čitala Bibliju.

1. ‘Čitala je Bibliju uvijek nakon seksa. Na glas’ (Martina Grčić, Petrinja, 25)

bible

Imala sam cimericu koja je nakon seksa iščitavala paragrafe iz Biblije kako bi sprala prljavštinu sa sebe i osjećaj grižnje savjesti. Tada je bila 26-godišnja studentica prava. Nema goreg nego kad ti se fanatici šetaju po stanu, čitaju Bibliju i maltretiraju te s nekakvom čistoćom, a ševe se sve u šesnaest.

2. ‘Kuhao je tablete u našem loncu u kojem smo pripremali hranu. Sve je smrdjelo po kemiji’ (Matija Banić, Sisak, 25)

drugs

Živio sam u Zagrebu s frendom za kojeg sam naivno mislio da ga dobro poznajem. Prvih par mjeseci bilo je super; stan je bio čist, suđe je uvijek bilo oprano, sve je bilo okej. A onda se sve preokrenulo. Tip se svako malo počeo pojavljivati doma u neko gluho doba noći, s tim da me obavezno uvijek budio da mi prepriča sve doživljaje iz grada. Naravno, uvijek je bio razvaljen, boga pitaj čime. Situacija je postajala sve bizarnija, nestajao bi na nekoliko dana da bi se onda opet samo pojavio. Došao bi u devet ujutro i onda prespavao cijeli dan, zbog čega bi se ja cijeli dan morao zabiti u kuhinju jer smo dijelili sobu.

No, to nije bilo najgore. Najgore je bilo kad sam se jedan dan vratio s posla, ušao u stan i shvatio da nešto užasno smrdi. Genije se igrao kemičara, pa je tako u loncu, u kojem smo inače spremali hranu, raskuhavao tablete. Objasnio mi je da tako vadi kodein iz tableta.

Do tog trenutka nisam imao pojma da je baš toliko zaglibio. Jednom sam otišao na put, a kad sam se nakon osam dana vratio dočekao me najveći kaos ikad; u stanu nije bilo jednog čistog komada suđa, sve je bilo sljepljeno, odvratno i naravno smrdilo je – po kemiji. Počeli smo se sve češće svađati, a kad su mi starci počeli prigovarati da smrdim po kemiji i da se sigurno drogiram, shvatio sam da više ne mogu.

No, taman kad sam mu htio reći da se sabere ili odseli, on je magično nestao. I to nestao tako da nije platio svoj dio stanarina, što sam naravno morao ja. A budući da je gazdarica i mene sve sumnjivije gledala i ja sam skoro odselio. Bolesno iskustvo.

3. ‘Stvari koje je radila u kupaonici su neprepričljive. A bila je tako lijepa’ (Sara Marković, 27, Poreč)

roomate12

Bilo je to prije pet godina dok sam još išla na faks. Živjela sam s jednom curom u stanu na Knežiji. Svaka je imala svoju spavaću sobu, a ja sam imala tu nesreću da moja bude smještena kraj WC-a.

Svaki put kad bi ušla u WC počela bi puhati nos poput slona u Serengetiju ne obazirući se je li noć ili dan i jesam li ja budna ili ne. Nakon što bi ispuhala nos, prešla bi na iskašljavanje grla. Taj ekstra glasan postupak bi ponovila otprilike 15 do 20 puta svaki put kad bi ušla u WC. Naravno, ja bih, ako sam spavala, u tim trenucima već bila potpuno budna, bijesna i prepuna psovki, ali u sebi.

I kao da to nije bilo dovoljno, cijelu stvar bi redovito zavšila prđenjem i podrigivanjem. Ozbiljno, ako tada nisam povraćala, nikad neću. Inače se radilo o sasvim lijepoj curi, zapravo jako lijepoj curi. S ogavnim navikama.

4. ‘Bila sam gola u krevetu sa svojim dečkom. Uletjela nam je u sobu s frendicom, vrišteći’ (Andreja Šarić, Split, 26)

roomate13

Živjele smo zajedno točno dva mjeseca. Bila je zima kad sam doselila u stan u kojem je ona već živjela. Tražila je cimericu, a meni je trebao smještaj. Svaka je imala svoju spavaću sobu te zajednički dnevni boravak i kuhinju. Na početku sve se činilo ok. Bila je uredna i većinu vremena nije ni bila u stanu jer je išla na predavanja.

No, odjednom je počela izostajati s faksa i ostajati doma, konstantno spavajući. Zalegla bi na kauč u dnevnom boravku i prespavala dan. Ja zbog toga nisam mogla koristiti dnevni boravak jer sam pokušavala biti fer i ne buditi je. Nisam mogla ni do kuhinje. Kako bi pala noć ona bi se budila i palila televizor. Ja bih pokušavala zaspati ali ona je vječito gledala filmove ili pričala s nekim na mobitel. Dio zida moje sobe bio je napravljen od onih staklenih kocki pa mi je, između ostalog, i svjetlo iz boravka noću stalno tuklo ravno u glavu.

Jedan vikend mi je došao dečko i nakon vođenja ljubavi ležali smo u krevetu i slušali moju cimericu i njezinu najbolju frendicu kako pijane vrište u njezinoj sobi. U jednom trenutku vrata moje sobe su se divljački otvorila i njih su dvije upale unutra i samo vrištale. Naravno, dečko i ja smo bili goli. Nisu željele izaći dok ih on doslovno nije izbacio van. Sljedeći dan se još i prijateljica od cimerice nabacivala mome dečku.

5. ‘Osim što nikad nije imao love za stanarinu, tip je lijepio šmrklje po pločicama’ (Zoran Šarić, Sisak, 30)

dish

Prvo sam bio u Zagrebu na stanu s tada best frendom, dok nije došlo do sapunice između njega i moje tadašnje ljubavi. No, to se brzo rješilo metodom “marš iz stana”. I taman u vrijeme kada je jedan frend, kojeg sam znao više od 10 godina, trebao ostat bez stana. Nešto smo bili dogovarali da bi nas četvero otišli na veći i skuplji stan, a kad je propalo nas dvojica smo rekli da idemo u ovaj moj stan.

Ima istine u onoj izjavi da ljude upoznaš tek kada živiš s njima. Frajer je taman dao otkaz kao pomoćni kuhar i odlučio da će stanarinu plaćati pisanjem seminarskih i diplomskih radova. Rekoh ok, ima vještina momak, zašto ne ako zna. Tu je krenulo vječito iz tjedna u tjedan “E sine, taj i taj dan dobivamo x y novaca”, da bi na kraju uvijek bile neke kombinacije, drame ili ništa. Svojom novom karijerom je uspio udubiti jedan stariji kauč, pardon ne udubiti – započeli su simbiozu koliko su spojeni bili. Uz to sam shvatio da čovjek naprosto nema higijenskih navika.

Od zasranog otirača iz WC-a, šmrklji po pločicama u kupaonici do ogavne kuhinje. Kuhinja… Jedina stvar koju sam molio frajera je bila da kuhinju drži čistom. Ono, tamo držimo i pripremamo hranu. Čista kuhinja za njega je značilo oprati 2 do 3 tanjura, izvaditi ostatke hrane koji su prekrupni da otplivaju i staviti sve da se suši na sudoper uz pipu. Da ne pričam o čovjekovom nepodnošljivom kuhanju (podsjetnik: bio je pomoćni kuhar).

Nakon 5 mjeseci torture pito sam ga ima li u planu kombinirati i sljedeći mjesec s novcima, rekao je – vrlo vjerojatno. Dogovorili smo se da ja pokušam ostat u stanu, a da on traži novi. Kad su nas frendovi pitali zašto seli ja sam rekao da su u pitanju financije i njegove stalne kombinacije koje više ne mogu podnijeti, dok im je lik prodao priču da želi biti vuk samotnjak. A zato sto sam okaljao njegovo ime, odlučio je tijekom vikenda, kad nisam bio u stanu pobrati sve i otići. Jedino od vrijednosti što imam je kompjuter i razumio bi da mi je njega ukrao. Ali gaće, čarape i plahte mi nisu jasne. Morao sam mutantoida moliti da mi vratio dio gaća i čarapa čisto da mogu ići na posao kroz tjedan.

6. ‘Otišao sam na more, vratio sam se u uništeni stan’ (Goran Stefanovski, Dubrovnik, 31)

mes

Živio sam s cimerom koji mi je izgledao jako uredno. Otišao sam na dva tjedna s curom na more, a kad sam se vratio dočekao me kaos. Cimer je dva dana imao tulum i okupio je nekakvu ekipu s faksa. Nered je bio ogroman. Pod je bio ljepljiv, vrata su bila išarana, sve je neviđeno zaudaralo po alkoholu, krevet je bio strgan i prepun hrane, a on je udomio i nekakve pse koje nije puštao iz stana tak da je sve bilo zasrano i zapišano. Prvo sam ga istjerao iz stana zajedno sa psima, a kasnije sam i ja sam iselio jer mi je cijeli stan prisjeo.

7. ‘Prilično sam sigurna da je brojala i krastavce u staklenci koliko je bila škrta’ (Tina Blažević, Varaždin, 24)

hate

Imala sam cimericu koja je bila toliko manično škrta da nisam smjela posudit njenu rašpicu za nokte “da se ne potroši”, njene lonce za kuhanje “da se ne potroše” ili bilo što drugo. Prilično sam sigurna da je brojila krastavce u staklenci da bude sigurna kako ih nitko nije jeo. Imala je aparat za kavu i nosila ga vikendima doma u koferu da ga slučajno ne koristim.

Imam i frenda koji je došao na erazmus u Poljsku u studentski dom da bi skužio da mu je cimer Albanac koji je čuvao nakupine hrane u sobi od kad je uselio u nju – truli špageti u ormaru, salame po krevetu, odvratna crna tuš kabina, doslovno trulež u svakom kutku sobe. Uglavnom, frend je uspio sredit da dobije novog cimera, al ni to nije završilo najbolje. Prvu noć koju su proveli zajedno u sobi frend se probudio i skužio da ovaj sjedi kraj njegovog kreveta i bulji u njega.

8. ‘Bila je medicinska sestra i najprljavija osoba na svijetu. I nikad nije puštala vodu’ (Maja Perković, Sisak, 26)

toilet

Cimerica mi je bila moja krizmana kuma koja je bila dvije godine starija od mene i koja je radila kao medicinska sestra, što je zanimljivo s obzirom na to da je bila užasno neuredna. U kuhinji je ostavljala neoprano suđe, štednjak je znao biti prepun razlivene masti, a kad god bi joj nešto zagorilo, ili se čak zapalilo, to je nije previše diralo. Na sve bi mi uvijek odgovorila kako ona puno radi i nema vremena.

Imala je pekinezera koji je stalno lutao po stanu i vječito spavao na mom krevetu gdje je redovito ostavljao dlake. A tek kupaona… Ne mogu vam opisati koliko je stresno stalno u umivaoniku nalaziti pobacani tekući puder, puder u prahu, sjenilo, rumenilo, kosu i lažne trepavice koje su joj počele ispadati. I iz nekog razloga nikad nije puštala vodu u WC-u, zbog čega sam znala naletjeti na svašta. I to nikad neću izbaciti iz glave.

9. ‘Jedan je bio luđak koji je danonoćno igrao belu, drugi je bio opsjednut kremicama. Ubili su me’ (Luka Šubić, Osijek, 26)

roomate

Dijelio sam stan s dvojicom od Božića do travnja, s tim da sam s jednim dijelio sobu dok je drugi imao samo svoju. Obojica su bila levati. Ovaj s kojim sam dijelo sobu nije išao na faks nego je satima visio u stanu dopisujući se preko fejsa ili igrajući belu preko neta, s tim da se sa suigračima stalno nešto dogovarao preko telefona i to bi trajalo satima. Neviđeno mi je išao na živce.

To deranje kad bi se dogovarali je bilo neizdrživo. Ovaj drugi je bio malo ozbiljniji, ali malčice feminiziran i strašno neuredan što me živciralo masu. Bukvalno bi lik hranu koju nije pojeo ostavio u kuhinji danima da stoji na tanjuru, što bi naravno odvratno smrdilo. Suđe nije prao po tjedan dana, pustio bi ga da se samo skuplja, da bi ga na kraju bacio u smeće jer mu ga se nije dalo prat.

S druge strane, imao je 6 vrsti šampona u kupaoni i nekakv blemiš balm kreme za koje nisam znao da postoje dok nisam počeo živjeti s njim. Zbog njegovih kremica i gluposti nisam mogao ništa držati u kupaonici, doslovno nije bilo mjesta za jedan moj šampon, pa sam morao sve držati u nekoj košarici u sobi i nositi sa sobom kad idem pod tuš. Odselio sam se iz stana kad me onaj prvi belot majstor pitao jesu med i pekmez isto.

Matej Devčić
Telegram autor
0 članaka Više o autoru