Možda će vas zanimati priča o Noelu, klincu iz Zagreba koji je bio hit na Twitteru a, zapravo, uopće ne postoji

Tko je Noel B.? Vjerojatno ste ovih dana na Twitteru naišli na to pitanje. Upućeni će znatiželjcima koji se žele informirati tko je Noel najčešće odgovoriti “nije važno”, “ništa nisi propustio” ili “nitko”, što je vjerojatno najprecizniji odgovor. Primijet ćete i da se, uz sve memove koji su ismijavali zvijezdu posrnule argentinske reprezentacije, stvorio i onaj posvećen Noelu. “Noel se rukuje s Messijem”, dok slika pokazuje nogometaša koji pruža ruku u prazno. Noel ne postoji, Noel je nitko i pola se domaćeg twittera zabavljalo s tom prevarom.

Noel Bainhaim je na Twitteru prije godinu dana bio 16-godišnji učenik zagrebačke gimnazije koji je tvrdio da mu je majka Hrvatica, a otac Britanac, da živi u Zagrebu, “grad u kojem sam došao kao stranac a sad mu je dom”. Pisao je najprije o svojim ljubavnim nedoumicama kakve obično more tinejdžere, ali ih ipak rijetko dijele sa starijima. Brzo je postao neka naša varijanta Adriana Molea, tinejdžera iz serije bestesellera Sue Townsend.

Zbog zgodnih objava brzo je postao omiljen

Poput tog protagonista koji je u prvom zapisu zabilježio da će pomagati slijepima da pređu ulicu, tako se i Noel susretao i upoznavao s autističnim dječakom, ponekad prepričavao dogodovštine iz svog doma (tata, Britanac, bi ga ponekad pokušao opomenuti na hrvatskom, pa bi mu umjesto ‘saberi se’ rekao ‘odaberi se’, na što bi Noel odgovorio “Da, tata, odabrat ću se”. Zgodne objave, i zajednici se počeo sviđati mali.

Počeo se zanimati za hrvatski politički sustav. Tako je u jednom postu zahvalio profesoru Pravnog fakulteta Ivanu Kopriću kojeg je konzultirao u zadaći o lokalnom ustroju Hrvatske. Iz domaćeg je rada dobio peticu. Profesor Koprić kojeg sam nazvala ovih dana da popričamo o fantomskom tinejdžeru kaže da je doista na početku bio zatečen Noelovim interesom i znanjima kojima, kaže profesor, ne raspolažu ni neki studenti prava.

Prezime je posudio od poznatog profesora

Malo kasnije je komentirao dosege bivše dekanice Pravnog fakulteta Dubravke Hrabar i njezin rad ‘Istanbulska konvencija i zamke rodne perspektive’ popratio statusom: “Koliko si stručnjak za izdati knjigu od 0 do izdala sam knjigu ‘Istanbulska konvencija i zamke rodne ideologije’ od koje skoro pola zauzima bibliografija i moja biografija? Dubravka Hrabar.”

Onda je opet dobio peticu, pa se pohvalio: “Nekidan sam za zadaću iz sociologije pisao zašto su referendumska pitanja neustavna i dao skoro identične argumente koje vidim da su sada dali i suci. Dakle, ima da mi da 5 iz zadaće i iz ustavnog prava usput. #SmerdelJunior”, napisao je. Kako bi i mogao manje od odlične ocjene zaslužiti netko tko se preziva poput profesora Andrewa Bainhama koji je na Cambridgeu obiteljsko pravo predavao dvadesetak godina.

Kako smo ga htjeli angažirati da nam radi vlog

Obrušio se i Davora Bernardića: “Bero ima dovoljno znanja i hrabrosti da bi bio premijer. Kraj vica.” Nisam baš imala prilike upoznati gimnazijalce koje zanimaju frakcijske borbe u SDP-u, ali pretpostavila sam da me pregazilo vrijeme i da ne razumijem nove generacije. Dosta je lajkova skupio i kad je napisao: “Kad bi se oporba približno ovoliko žustro borila za svoje ciljeve koliko mi u razredu oko destinacije maturalca, gdje bi im bio kraj.” Činio se kao netko tko bi mogao vrlo brzo postati mala medijska zvijezda. Tog sam dečka kontaktirala u studenom prošle godine, jer nam se učinilo da bi za probleme ovog društva zainteresiran dečko mogao možda raditi vlog.

Iako obično insistiram na susretu sa sugovornicima, odbio je da se čujemo ili vidimo, a ponudu za suradnju ljubazno je otklonio. “Ne bih htio sudjelovati u navedenom. Svjestan sam da je moj Twitter profil otvoren te su time moje objave dostupne drugima, ali volio bih da, kako ja, tako i moje objave ne idu dalje od okvira te društvene mreže i onih koji prate moje objave. Roditelji se također slažu s mojom odlukom, stoga bih vas zamolio za razumijevanje te poštivanje moje odluke i privatnosti. Srdačan pozdrav, Noel B.”

Ispostavilo se da je uzeo identitet youtuberu iz Kalifornije

OK, pomislila sam ne pretjerano razočarano što je odustao, jer medijski aranžmani s maloljetnim osobama uvijek donose puno produkcijske glavobolje. Brzo sam zaboravila na Noela i njegove objave. Prije par dana twitter zajednica saznala je da je na profilnoj slici kopirao fotografiju youtubera Andersona Webba iz Kalifornije koji na instagramu ima par stotina tisuća sljedbenika, pokazalo se da je koristio je i druge fotke, pa kad su ga zatražili objašnjenje, profil se naglo ugasio, a on nestao. Iako nije nestao interes za Noela.

RIP Noel. pic.twitter.com/ZuVdCDpqg0

— Talična. (@Velvetlusia) July 2, 2018

“Ne znam tko je taj Noel kojeg stalno svi spominju“, piše jedan tviteraš. Drugi kaže: “Dobre vijesti, ipak niste pratili maloljetno dijete na twitteru nego samo creepera.” Drugi su ponudili glasinu da je Noel zapravo ženska osoba iz Osijeka. U anketi koju je objavila jedna korisnica te društvene mreže na pitanje Tko je Noel pokazalo se da 41 posto sudionika ankete misli da je muškarac, 25 posto da je žena, a 34 posto klinac kojem je dosadno.

Pokazalo se da mu nismo samo mi pisali

Dalo se pročitati i ovakvo objašnjenje zanimanje domaćih tviteraša: “Noel je bio ostvarenje vaših projekcija o pametnom, upper middleclass, starmalom multikulti tinejdžeru iz centra Zagreba koji savršeno priča engleski i ne iskače iz građanskih okvira pristojnosti. Svojevrsna personifikacija države kakvu želite. Kad tamo: fikcija.”

Pokazalo se da mu nismo samo mi pisali. Kolegica Dora Kršul s portala srednja.hr kaže da su mu predložili širu priču, ali je i njima ponovio da drži do svoje privatnosti te da moli za razumijevanje. Za mene je Noel postao jednodnevna mora otkako mi je urednica rekla: “Sjećaš se onog fora klinca s Twittera kojeg sam ti dala ga kontaktiraš i koji ti je zahvalio na ponudi? On ne postoji”, zabavljala se činjenicom da sam pisala fantomu.

Brundajući ispod glasa kolegama što moram pisati tekst, podsjetili su me na dokumentarac Catfish o istinama i lažima online upoznavanja, iako su se i autori dokumentarca morali suočiti s kritikama da je na neki način lažiran. Podsjetili su me i na slučaj Amine Arraf, 35-godišnje sirijske blogerice koja je opisivala kako je biti gay pod Assadovom diktaturom da bi se na kraju otkrilo da je junakinju kreirao student sa Sveučilišta u Edinburgu kako bi svojim stavovima o bliskoistočnoj politici dao kredibilitet.

Nitko, zapravo, nema pojma tko je Noel B.

Upozorili su me i na par ozbiljnijh tekstova o ljudima koji koriste lažne profile, dali brojeve psihologa koji bi možda mogli komentirati zašto ljudi na društvenim mrežama smišljaju nove identitete. Neki su sugerirali da možda nije sve bezazleno i da zapravo ne znamo je li napravio štetu.

“Sestrična počela cmizdriti kako ne želi u vrtić, nego hoće da ju ja čuvam. Na kraju su je odveli i mala se odmah uvukla meni u krevet. Pretpostavljam da će mi ovako biti kad budem imao svoje dijete i da sam sasvim dobro prošao jer mi nije došla ured noći”, napisao je. Malo je neobično da sedamaestogodišnji dečko razmišlja o roditeljstvu, a još je neobičnije ako se iza profila krije odrasla osobi koja zamišlja da mu sestrična vrtićke dobi dolazi u krevet.

Od svega sam odustala, jer me pravi identitet Noela B., njegovi motivi i količina slobodnog vremena zanimaju koliko i glačanje kuhinjskih krpa. Rado bih da je samo preplašeni introvertirani dečko koji je malo krao fotke američkog dečka, a ne frizerka iz Osijeka ili stariji, za ustavna pitanja zainteresiran tip iz Zagreba. Da sam samo prije nego što sam mu poslala upit, stavila profilnu fotografiju u image search, kao što se njegova mala prevara otkrila prije par dana, ne bih se sada morala mučiti s ovim zapravo nikakvim tekstom o nismo sasvim sigurni kome.