Možemo li biti uspješni u bilo čemu samo ako vježbamo? Ovi manijaci odlučili su dokazati da možemo

Ako dovoljno vježbamo, imamo dobrog trenera koji nas savjetuje i usmjerava možemo li uspjeti u bilo čemu. Koliko je uspjeh određen talentom a koliko upornim radom, odnosno treniranjem. Primjerice, može li jedan kompjuterski geek u godini dana postati vrhunski stolnotenisač. Kako bi dobili odgovor na ovo pitanje trener stolnog tenisa svaki je dan trenirao s kompjuterašem kako bi od njega napravio vrhunskog sportaša.

Ben Larcombe, mladi trener iz sjevernog Londona angažirao je prijatelja iz djetinjstva, 24-godišnjeg Sama Priestleyja, sa kojim je odradio više od 500 treninga, obećavši mu da će nakon godinu dana biti uvršten među 250 najboljih britanskih stolnotenisača. Ovih je dana prošlo godinu dana od početka treniranja.

“Oduševio sam se Benovom idejom, jer nikada nisam pokazivao sportske sklonosti, tako da sam bio idealan materijal za ovu priču. Sportskog talenta nemam, a zanimalo me je hoću li zahvaljujući napornom radu postati sportski tip”, priča Sam.

Sa 10.000 sati vježbanja do cilja

Ideja se javila zahvaljujući knjizi “Bounce”, bivšeg šampiona u stolnom tenisu Matthewa Syeda koji iznosi tezu da ako želite postati stručnjak u bilo čemu morate uložiti 10.000 sati učenja, vježbanja ili treniranja kako bi dosegnuli željeni cilj. Kako Ben i Sam nisu imali toliko vremena, odlučili su se fokusirati na kvalitetu vježbanja.

Mnoge treninge odradili su na Samovom kuhinjskom stolu, svi treninzi su snimani te je napravljena video kompilacija koja prikazuje jednu sekundu dnevnog Samovog treninga. Video je, uistinu, najbolji prikaz Samovog fantastičnog napretka. Samo nakon šest mjeseci taj kompjuteraš je uspješno igrao protiv klubskih stolnoteniskih igrača. No, to je bilo još daleko od zadanog cilja.

Nedostatak vremena

Nakon godinu dana Rory Scott, trener stolnotenisača seniora donio je završni sud. Sam je u sportskom smislu u samom vrhu, ali u kategoriji mlađih od 11. godina. Razloge slabijem napretku treba tražiti u činjenici da je odabran pretežak sport za ovaj eksperiment. Ben je i dalje uvjeren da je moguće ostvariti zadani cilj. Smatra da je nedostatak vremena za treniranje bio jedan od glavnih razloga Samovog slabijeg uspjeha od onog očekivanog.

“Divno je vidjeti kako Sam vrijedno trenira nakon posla. No, kako bi postigli sportski uspjeh potrebno je da osoba uzme slobodnu godinu dana te se u potpunosti posveti zadanom cilju. Naravno da je talent bitan i vjerojatno bi rezultati bili bolji da je Sam imao sportske predispozicije, no onda ova priča ne bi bila toliko interesantna.

I dalje ne vidim razloga zašto bilo koja osoba koja je uporna, mnogo trenira i to na pravilan način ne bi mogla dosegnuti vrhunske uspjehe u stolnom tenisu ili bilo kojem drugom području interesa”, objašnjava Larcombe.

Talent nije presudan

Matthew Syed, autor spomenute knjige od koje se i javila ideja, oduševljen je Samovim napretkom, te smatra da ovaj eksperiment poništava teoriju da je za vrhunske sportske uspjehe prije svega potreban talent. Većina ljudi trenira deset, pa čak i 15 godina prije nego što dosegne vrh u sportskom smislu.

No, čak i samo jedna godina posvećenosti određenome sportu kod Sama je urodila velikom promjenom u sportskim sposobnostima, što potvrđuje da je ljudski mozak izuzetno prilagodljiv i spreman na stalni razvoj.

Kinezi ustrajniji, zapadnjaci brzo odustaju

Syed naglašava da je to izuzetno važna lekcija koju bismo trebali, osim na sport, primijeniti i na obrazovanje. Primjerice, mnogi mladi smatraju da nisu dobri u brojkama i ubrzo odustanu od matematike pravdajući se time da nemaju mozak za brojeve. No, ovo im pruža veliku nadu.

Mnogo toga ovisi o kulturi određene zemlje, primjerice Kinezi i Japanci su mnogo ustrajniji i smatraju da je talent samo dio uspjeha, te da su vježbanje i upornost bitniji. S time se u potpunosti slaže Andreas Schleicher, stručnjak za prosvjetu i njemački koautor OECD-ove studije (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj) koji smatra da talent nije presudan.

U zapadnim zemljama neuspjeh u matematici je često studentima prezentiran kao nedostatak matematičkih sposobnosti, te se time potiče mišljenje da je talent jedini ključ za uspjeh. Za razliku od takvog stava, studije najuspješnijih aziijskih zemalja su pokazale da učenici svoj uspjeh ili neuspjeh pripisuju svojim naporima ali i sposobnostima njihovih učitelja.

Kako pronaći motivaciju

Jonathan Osborne, profesor znanosti sa sveučilišts Stanford ističe da je izuzetno važno mijenjati stavove zapadnjačkih učitelja i učenika koji sve opravdavaju nedostatkom talenta, te uspjeh i pohvale očekuju suviše brzo.

“Većina studenata muči se kako pronaći motivaciju za svakodnevno naporno vježbanje i učenje. Objašnjavam im da odgovore potraže kod bilo kojeg djeteta koje vježba sviranje klavira ili violine. Svi moramo postati svjesni da je vježbanje u većini slučajeva mukotrpan i dosadan rad, te da uspjeh ne možemo očekivati preko noći”, ističe Osborne.

A Sam, sa početka priče, u tome je i uspio. Zašto? Nakon godinu dana i dalje nije odustao od zadanog cilja da uđe na listu 250 najboljih britanskih stolnotenisača.