Najukusnije ribe Jadrana: Inspirirajte se popisom od 9 najboljih plavih i bijelih vrsta

Mediteranska prehrana koja uključuje ribu dobro utječe na zdravlje srca, jetre i mozga

FOTO: Unsplash

Jadransko more oduvijek je bilo domaćin raznolikom ribljem svijetu. Ova regija s bogatom ekosustavom pruža obilje mogućnosti za ribanje, istraživanje i promatranje podvodnog svijeta. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2022. godini je ukupan broj ribara smanjen za 0,8% u odnosu na 2021. godinu, a ukupan ulov i uzgoj morske ribe manji je za 0,2% u odnosu na 2021. godinu. Količina plave ribe jadrana manja je za 2%, a od ukupnog ulova plave ribe najviše se lovi srdela, koje je ulovljeno 39.194 tone, što je 3.2% manje nego 2021. godine.

Prehrana koja je obogaćena ribom i morskim plodovima trebala bi biti dio tjednog jelovnika. Zbog toga je u svijetu vrlo popularna mediteranska dijeta koja se bazira upravo na ribama, morskim plodovima i svježim namirnicama.

Zašto je važna riba u prehrani?

Riba je vrlo važan izvor hranjivih tvari, uključujući bjelančevine te vitamine i minerale poput magnezija, selena, vitamina B6 i vitamina B3 (niacin). Energetska vrijednost riba jadrana manja je u odnosu na druge životinjske namirnice, a to ih čini odličnim izborom ukoliko se želi održavati tjelesnu masu ili smršavjeti. Mediteranska prehrana koja uključuje ribu dobro utječe na zdravlje srca, jetre i mozga.

Riba se prema sadržaju i raspodjeli masti dijeli na plavu i bijelu ribu. Plava riba ima mast u masnim stanicama po cijelome tijelu, dok bijela riba pohranjuje masti u jetri i trbušnoj šupljini u manjoj mjeri. Osim toga, plava riba sadrži 5 do 10 %, a ponekad i više sadržaja masti, dok bijela riba ima nizak udio masti, oko 1 %. Zbog toga je bijela riba manje kalorična, ali ima i manje omega-3 masnih kiselina pa se može zaključiti da plava riba ima veće dobrobiti za ljudsko zdravlje od bijele ribe. Poželjno je jesti ribu barem dva puta tjedno, od čega bi barem jedna trebala biti masna plava riba. Složili smo popis od 9 najukusnijih plavih i bijelih riba Jadrana.

Palamida

Palamida je plava riba koja je još poznata i kao pastirica, a latinski naziv joj je Sarda sarda. Dolazi iz porodice skušovki, a tijelo joj je izduženo. Usta su velika i puna sitnih i oštrih zuba, a može narasti i do 9 kg težine. Palamida je prepoznatljiva po svojoj plavosivoj boji i izduženom tijelu. Njezino meso je bogato proteinima i omega-3 masnim kiselinama, što je čini popularnim sastojkom u mnogim jelima, uključujući sushi i sashimi te palamida svojom kvalitetom nimalo ne zaostaje za tunom.

Ova plava riba je također poznata po svojoj snažnoj plivačkoj sposobnosti i migracijama koje može prelaziti tisuće kilometara tijekom svog života. Palamida je važan dio morskog ekosustava, ali zbog prekomjernog ribolova nalazi se pod pritiskom i zahtijeva održivo upravljanje kako bi se očuvala njezina populacija u Jadranskom moru.

U kuhinji, palamida nije zahtjevna za čišćenje, a od mesa ove ribe mogu se pripremati odresci, riblje juhe, brudeti, tartar i carpaccio. Treba napomenuti kako je meso palamide suše od tune pa se preporučuje marinirati ga prije pripreme ili ga mazati maslinovim uljem za vrijeme termičke obrade kako bi zadržalo sočnost.

Gavun

Evo i jednog minijaturnog primjerka. Gavun je plava jadranska riba koja je još poznata i pod nazivima girica i batelj, dok je latinski naziv je Atherina hepsetus. Ova riba živi u jatima duž jadranske obale, na manjim dubinama ili uz samu površinu mora, a može se koristiti i kao mamac udičarima. Gavuni se love relativno lako jer postoji cijeli niz ribarskih alata i tehnika kojima se može doći do cijeloga jata gavuna.

Cjenovno, gavuni su i dalje vrlo prihvatjivi, a uz to su zasitni i hranjivi te manja koliina prženih gavuna može zasititi odraslog čovjeka uz poneki prilog sa strane. Prženi gavuni čest su gost restoranskih jelovnika tijekom ljetnih mjeseci. Najčešće se uvaljaju u brašno, začine soli i paprom te prže u ulju, a zatim su posluženi s kriškama limuna. Uz gavune se preporučuje poslužiti i krumpir salatu i čašu dobrog vina.

Skuša

Skuša je plava riba koja je poznata pod nazivima vrnut i škombra, a latinski naziv joj je Scomber scombrus. Ima vretenasto tijelo te leđa zelenkasto-smeđe boje, dok je trbuh bijel. Skuša može narasti do 1 kg težine te je grabežljivac koji se hrani manjim ribama poput srdela i inćuna. Meso joj je jako ukusno i mekano, a također je i puno zdravih masnih kiselina što ju čini vrlo traženom ribom. Sezona skuša počinje u proljeće i traje do ranog ljeta.

Osim osnovnog načina pripreme kada se skuša uvalja u brašno i isprži u ulju, od skuše se može napraviti i ukusan brudet, a može se ispeći i u pećnici pokrivena folijom kako bi ostala sočnija. Skuše se nerijetko i pune raznim nadjevima čime se obogaćuje meso skuše, a da se pritom ne prekrije cijeli okus. Uz ovu ribu preporučuje se poslužiti blitvu i krumpir kao prilog.

Skuša je plava riba Jadrana
Unsplash

Komarča

Komarča je većini ljudi poznatija pod nazivom orada, ali ovu bijelu ribu jadrana krasi i još nekolicina naziva poput dinigla i štrigavica. Ova riba se odlikuje velikom glavom s razvijenom čeljusti i krupnim usnama. Komarča je dvospolac te započinje životni ciklus kao mužjak, a kad pređe težinu od 0,50 do 0,60 kg, postaje (i ostaje) ženka.

Komarča se često uzgaja u ribogojilištima, a cijenjena je u gastronomiji zbog svog ekstremno ukusnog mesa. Postoji niz načina na koje se može pripremiti komarča – u pećnici, na roštilj tavi, u škartocu ili u veličanstvenoj kori od morske soli koja osim što izgleda vizualno atraktivno daje i jedinstven okus mesu ove ribe.

komarča ili orada
Unsplash

Fratar

Fratar je još poznat po nazivima crnoguzac i baraj, a latinski naziv mu je Diplodus vulgaris. Ova bijela riba jadrana može narasti do 40 cm dužine i 1,30 kg težine. Za naziv fratar zaslužna je crna mrlja u obliku svećeničkog ovratnika koja ide iza glave. Tijelo je prekriveno ljuskama, a usta i glava su maleni. Ove ribe većinom se hrane račićima i crvima, a među ribarima su cijenjene zbog svog vrlo ukusnog mesa.

Fratre nalazimo uzduž obalnog pojasa na svim dnima, ali najviše ih ima na dubinama od 5 do 20 metara nad hridinastim i škrapavim dnom. Ove bijele ribe mogu se pripremiti u pećnici ili na gradelama, a meso je odlično i za pripremu sitnijih ribljih uštipaka koji se najčešće služe s pečenim krumpirom i umakom sa strane.

 

Grdobina žutka

Neobično nazvana grdobina žutka ime je zaslužila zahvaljujući svom neuglednom izgledu. Latinski naziv joj je Lophius budegassa. Grdobina žutka ima veliku glavu koja zauzima više od pola tijela, a oko usta je veći broj izraslina. Tijelo je žućkasto-smeđe, što joj pripomaže u lovu i kamuflaži, budući da se najčešće nalazi na muljevitom dnu.

Meso ove bijele ribe je vrlo ukusno te sadrži malo kostiju, a ljudi je vole jesti u brudetu ili juhama, iako se meso može i pohati. Oni koji vole malo jače okuse mogu pripremiti grdobinu u umaku od limuna i kapara, a budući da je vrlo prilagodljiva, dobro se slaže s većinom mediteranskih sastojaka koje imamo u kuhinji.

 

Hama

Ovu bijelu ribu u zadnje vrijeme možemo često susresti na jelovnicima restorana zbog ukusnog mesa nešto neutralnijeg okusa. Hama je još poznata i kao krb, a latinski naziv joj je Argyrosomus regius. Može narasti do 230 cm duljine i preko 100 kg težine, a tijelo joj je izduljeno. Ima velika usta te živi na dubinama od 15 do 300 m, gdje grabežljivo proganja ribe i plivajuće rakove.

Hama je bogata omega-3 masnim kiselinama, vitaminom D, bjelančevinama i fosforom, a okusom podsjeća na brancina. Najčešći način pripreme ove ribe su odresci hame na žaru ili grill tavi, a preporučuje se marinirati meso u kombinaciji maslinovog ulja, soli, bijelog papra i limunovog soka za pravi delikatesni obrok.

 

Ugor

Ugor je bijela zmijolika riba iz reda jeguljki, a poznat je i kao gruj ili školjar, dok mu je latinski naziv Conger conger. Ugor ima dugačko tijelo s bijelim točkicama na boku, a može težiti do čak 100 kg i narasti do 3 m duljine. Ovaj grabežljivac lovi noću, a zanimljivo je da je i jako proždrljiv pa se tako može ugušiti ukoliko proguta obrok koji je prevelik za njegova usta.

Ugora se najčešće lovi parangalom i priprema na brudet jer mu je meso jako ukusno, iako je krv ugora otrovna pa treba biti na oprezu. Ako je ugor manji od 70 cm, zabranjeno ga je loviti. Ako se ne priprema na brudet, preporučuje se ugora narezati na odreske i ostaviti u posoljenom mlijeku te nakon toga odreske nakapati limunovim sokom, pobrašniti i ispeći na maslinovom ulju. Meso ugora često se poslužuje uz palentu kao prilog.

Škarpina

Škarpina je još poznata i kao crveni škrpun i logrnja, a latinski naziv joj je Scorpaena scrofa. Ova bijela riba ima otrovne bodlje, a nakon uboda dolazi do boli, oticanja i crvenila. Ako se škarpina peče ili kuha, otrov se razgrađuje zbog visokih temperatura.

Škarpina ima cijenjeno meso od kojeg se često priprema brudet, a može težiti do 5 kg i narasti do 66 cm u dužinu. Živi na kamenitim, pješčanim ili blatnjavim dnima i to na dubinama od 20 do 400 metara. Po danu se skriva, dok noću lovi druge ribe, rakove i mekušce.

Meso škarpine najčešće se priprema na brudet, na gradele ili lešo. Ako se priprema na lešo, škarpina se tradicionalno servira zajedno s povrćem i juhom u kojoj se kuhala.