Neki tip je snimio film o Sj. Koreji uz nadzor tamošnjih vlasti. No, nisu znali da je snimao i kad nije smio

Na tržištu se pojavio novi dokumentarac o Sjevernoj Koreji. Na prvu se čini kao film koji bi sjevernokorejska vlada odobrila s obzirom na to da uvodne sekvence prikazuju sliku marljive, harmonične i sretne Sjeverne Koreje, piše Vox.

No, to je daleko od slike te omražene komunističke zemlje koju je Vitalij Manski svojim filmom Under the Sun htio odaslati u svijet. Ruski redatelj proveo je, naime, pune dvije godine u pregovorima sa sjevernokorejskim vlastima kako bi mu dopustile snimanje dokumentarca. Htio je zabilježiti život jedne prosječne sjevernokorejske obitelji.

Korejci su isplanirali svaki detalj snimanja

Kad je konačno dobio dozvolu za snimanje shvatio je kako su ljudi iz vlade već napisali scenarij, odredili lokacije, odabrali ljude i poslali policajce kako bi nadgledali cijeli tijek snimanja. “Snimali smo na svakavim mjestima, ali nismo imali pojma koliko će nam kontrole nametnuti”, rekla je Simone Baumann, jedna od producentica dokumentarca.

Radnja, inače, prati 8-godišnju djevojčicu Zin-mi i njezine roditelje koji se pripremaju za njezinu svečanost polaganja prisege komunističkoj omladini. No, kako je kontrola vlade bila apsolutna, redatelj se odlučio okrenuti gerilskoj taktici. Poskrivečki je snimao svoje nadglednike dok su ulijetali na set kad im se nešto ne bi svidjelo.

Minski se okrenuo gerilskoj taktici snimanja

“Nakon ovoga sumnjamo u kredibilitet svih dokumentaraca o Sjevernoj Koreji koji su navodno snimljeni bez uplitanja vlasti”, tvrdi novinar i profesor Robert Boynton. “Nisam siguran da to više mogu vjerovati.”

U filmu ruskog redatelja vidi se i kako agenti upadaju u stan obitelji u kojem je snimao svoj dokumentarac. Bili su i u tvornici u kojoj radi majka kako bi bili sigurni da se njezine kolegice ponašaju onako kako bi trebale. A kad je u jednoj sceni jedan sjevernokorejski veteran zaboravio spomenuti omladinu u nekom govoru došapnuli su mu što treba reći.

Redatelj nikad nije sreo tako čudnu djecu

Takve se scene ponekad mogu učiniti komičnima, no većinu vremena je samo zastrašujuće svjedočiti tim spodobama u crnom koje redovito upadaju u kadar. Jedan od strašnijih slučajeva takve vrste zasigurno je i onaj kad ti agenti upadnu u trošan stan obitelji koju je Manski snimao da bi im rekli kako trebaju jesti.

I upravo je to sjajan primjer tona koji će imati ostatak filma: prikaz zastrašujuće tragične slike života pod nadzorom Kima Jong-una. Manski inače ima iskustva snimanja u prilično restriktivnim uvjetima, no čak su i njega iznenadili neki potezi Sjevernokorejaca.

“Nikad nije posjetio zemlju u kojoj djeca odvraćaju pogled od kamere”, rekao je Boynton koji je nedavno razgovarao s ruskim redateljem. “Postojalo je nekoliko trenutaka u kojima bi neko dijete odlučilo isplaziti jezik. No, šokirao se kad je shvatio koliko se susprežu.”

Prevario je Korejce i ukrao tajni video materijal

Kako bi snimio željeni materijal, Manski je koristio neke prilično bazične trikove. “Bilo je lako s obzirom na to da nisu znali da kamera snima i kad ne blinka crveno svjetlo”, rekao je američkom novinaru. “Mislili su da na taj način mogu pratiti snimam li ili ne, ali prevarili su se.”

No, i dalje je svaki dan vlastima morao pokazivati što je snimio. Srećom, nisu znali da tajni materijal sprema na drugu memorijsku karticu. Korejci bi s one koju bi im dao izbrisali sve što im se nije svidjelo.

A koliko je Manski predano shvatio projekt, dokazuje i činjenica da je angažirao neku rusku stručnjakinju za korejski i predstavio je kao svog tonca. Ona bi mu otkrivala što agenti o njima pričaju. “Bila je naša špijunka”, rekao je kasnije Boyntonu.

Sjevernokorejci su čuli za film i nisu baš sretni

I tako kroz film pratimo kako Zin-mi biva indoktrinirana kroz obrazovni sustav, svjedočimo njezinom obiteljskom životu i usiljenim čestitkama suradnika njezinih roditelja koji su im čestitali na velikom plesnom talentu kćeri.

U Sjevernoj Koreji su na kraju čuli za film, nakon što je nizao uspjehe po festivalima. Vlada se službeno žalila Moskvi koja je Korejcima vratila troškove produkcije. No, Manski je čak i pod velikim pritiskom odbijao maknuti spomen Rusije iz svog filma.

Ljudi se boje za dobrobit obitelji iz filma

Neki kritičari, uključujući i bivšeg ruskog ministra kulture, tvrdili su kako se objavom dokumentraca ugrožavaju životi obitelji koja je sudjelovala u projektu. No, Maski tvrdi kako je i sam jako zabrinut za dobrobit obitelji zbog čega je pažljivo montirao film tako da ih ne ugrozi. Koristio je samo scene koje ih nisu prikazivale u negativnom svjetlu.

“Korejcima bi bilo teško osuđivati obitelj”, kazala ja Baumann. “Vlasti cijene posao koji je ta obitelj za njih napravila. Radili su sve prema scenariju. Majka je u jednom intervjuu izjavila čak kako je to bio prvi posao njezine kćei i da ga je odradila sjajno.”

Zin-mi je postala zvijezda, upoznala je i Velikog vođu

Zin-mi je u međuvremenu postala svojevrsna zvijezda u svojoj zemlji. Sjevernokorejski mediji tvrde čak kako je nakon sedmog kongresa Radničke partije Kimu Jong-Unu predala buket cvijeća.

A što se tiče sudbine agenata, Manski se ne brine osobito. “Oni su dio propagandnog aparata. Ljude se u Sjevernoj Koreji stalno kažnjava i nagrađuje. Ne vjerujem kako će umrijeti od gladi u nekom gulagu”, rekao je.

Jedna kanadska organizacija za zaštitu ljudskih prava kritizirala je redatelja. Doveli su u pitanje vrijednost projekta ako je sve na što se svodi prikazivanje Sjeverne Koreje onakvom kakvom je već ionako znamo.

Sjeverna Koreja je poput babuške

No Boynton tu ideju odbacuje. “Ono što znamo stalno nestaje, nešto usporedivo s babuškom. Otvoriš je i unutra se skriva još jedna i još jedna i još jedna i tako u nedogled.

“Smatra kako je taj film najvjerodostojniji prikaz sjevernokorejske stvarnosti koji smo dosad imali prilike gledati. “Uloga usiljenoga i umjetna i teatra je ogromna. Manski je prvi koji je to shvatio. Njihova stvarnost je nestvarna.”