Neobičan slučaj žene koja je pobjegla u Južnu Koreju, da bi se sad ponovno odjednom pojavila u Sjevernoj

Sad u Sjevernoj Koreji priča kako je grozno živjeti izvan domovine

FOTO: YouTube screenshot

Na web stranici Uriminzokkiri, u vlasništvu sjevernokorejske državne propagandne mašinerije, u nedjelju je u emisiji Naša zemlja, objavljen video pod naslovom “Istina koju je otkrila Jeon Hye-sung: kako su me koristili za propagandu protiv Demokratske narodne republike Koreje, DPRK”.

Na video snimci pojavila se žena koja je u siječnju 2014. prebjegla iz Sjeverne Koreje i koja je u Južnoj Koreji gostovala u raznim emisijama pod imenom Lim Ji-hyun. Nastupala je kao gost u kičastom talk showu Moranbong klub, koji je od prosinca 2016. do travnja ove godine prikazivala kabelska tv-mreža Chosun. Na istoj postaji glumila je i u reality showu Južnokorejski muškarci i sjevernokorejske žene.

Život na jugu je, kaže, nesretan

Jeon Hye-sung objasnila je gledateljima da se vratila u lipnju ove godine kako bi građanima Sjeverne Koreje opisala svoj nesretan život u Južnoj Koreji. Kazala je kako je bila prisiljena kritizirati režim Kim Jong-una te da je morala klevetati svoju zemlju i njenog vođu. “Napustila sam Sjevernu Koreju u siječnju 2014., a vratila sam se u lipnju ove godine. Mislila sam da se tamo može dobro jesti i zaraditi puno novca. Međutim, nisam imala novca za pristojan život, a moj život na jugu bio je bolan i pun laži.

Radila sam u barovima i kafićima koji su me fizički i mentalno iscrpili. Htjela sam zaraditi novac, pa sam se pojavila u nekim televizijskim emisijama. Postati umjetnik bio je moj san još iz djetinjstva. Ništa od toga: na jugu o svemu odlučuje novac. Cijelo sam vrijeme bila tjelesno i psihološki progonjena, a u show businessu nisam mogla reći ništa osim onoga što je bilo zapisano u scenariju”, kaže.

Dvije teorije o njezinom povratku

Kazala je da su tražili od nje da govori loše o Sjevernoj Koreji, da ju kleveće, da izmišlja negativne priče te da ne smije reći niti jednu lijepu riječ o svojoj domovini. Priznala je da je sve to radila “zaslijepljena novcem” i “zapadnim kapitalizmom”, a da je zaradila novac možda bi ga iskoristila za plastičnu operaciju. Rekla je da se htjela odmah vratiti kući, ali da su joj mi rekli da će biti ubijena zbog onoga što je učinila u Južnoj Koreji. Na kraju se ipak odlučila vratiti roditeljima.

https://www.youtube.com/watch?v=VOugHp2nc7U

U kritici Južne Koreje Jeon Hye-sung priključio se još jedan prebjeg, Kim Man-bok, koji se vratio kući prije dvije godine. On je kazao kako su “televizijske emisije protiv Sjeverne Koreje ispunjene lažima od početka do kraja”. Odmah nakon pojavljivanja Jeon Hye-sung u Sjevernoj Koreji započele su u Seulu istrage o njenom odlasku. Nekoliko je teorija. Po prvoj, koja ima najviše pristalica, oteli su je pripadnici sjevernokorejske tajne policije dok je na granici Kine i Sjeverne Koreje pokušavala pomoći članovima svoje obitelji da pobjegnu iz zemlje.

Život prebjega stvarno nije lak

To ne bio bio prvi takav slučaj: sjevernokorejski agenti kruže kineskom stranom granice u potrazi za prebjezima i kad ih pronađu na silu ih vraćaju. Po drugoj ona je bila sjevernokorejski špijun i imala je zadaću utvrditi što se događa među prebjezima u Južnoj Koreji te da po povratku javno napada način života u Južnoj Koreji. Život za sjevernokorejske prebjege u Južnoj Koreji nije lak. S jedne strane postoji određeni stupanj diskriminacije, a sjevernokorejsko društvo znatno se razlikuje od južnokorejskog kojega je zahvatila globalizacija, demokratizacija i golemi gospodarski razvoj.

Sokeel Park, direktor istraživanja i strategije slobode u Sjevernoj Koreji, međunarodne nevladine organizacije koja radi sa sjevernokorejskim izbjeglicama, upozorio je u jednom izvješću koje je objavio The Daily Caller News Foundation, da se sjevernokorejski prebjezi često bore s nedostatkom obrazovanja i zapošljivih vještina, da su suočeni sa siromaštvom, jezičnim preprekama, socijalnom anksioznošću, posttraumatskim stresnim poremećajem, depresijom, mislima o samoubojstvu, zbog čega često upadnu u kriminal i zlouporabu droga.

U Južnu Koreju pobjeglo 30 tisuća ljudi

Kada sjevernokorejski prebjezi stignu u Južnu Koreju, odmah ih se ubacuju u programe obuke u posebnim kampovima. No, mnogi se od njih žale da su na jugu ipak tretirani kao “građani druge klase”. Zbog toga zaista ima slučajeva kad se prebjezi doista vraćaju kući. Kim Jong-un pokrenuo je golemu kampanju za vraćanje izbjeglica kući, obećavajući im novac, stanove, zapošljavanje… Takvima se još nudi sigurnost za obitelji, nagrada od 50 milijuna južnokorejskih Wona ili 44.000 dolara te nastupi na televiziji.

Samo u 2013. na sjevernokorejskoj televiziji emitirano je 13 emisija u kojima su se prebjezi žalili na loše životne uvjete na jugu, obećavajući lojalnost Kim Jong-unu. Od 1998. do 2016. u Južnu Koreju prebjeglo je 30.212 ljudi iz Sjeverne Koreje, od toga 8.800 muškaraca i 21.140 žena. Najčešće bježe preko granice u provincijama Jilin i Liaoning u sjeveroistočnoj Kini, a od tamo se prebacuju u treće države. Zbog toga što Kina ne želi pogoršavati odnose sa Sjevernom Korejom, njihovim prebjezima odbija odobriti status izbjeglica pa ih tretira kao ilegalne ekonomske migrante.

Žene često postaju seksualno roblje

Zbog toga ih vraćaju kući gdje su onda izloženi strašnim ispitivanjima, mučenjima, teškim zatvorskim ili smrtnim kaznama. Ili ih pak zatoče do smrti u političkim logorima kao što su logor Yodok ili kampovi reedukacije poput Chungsanovog kampa ili kampa Chongori. Žene se češće odlučuju za bijeg jer kod kuće teže nalaze posao, slabije su plaćene i najviše stradaju zbog financijskih problema u obitelji. One bježe zbog ekonomskih razloga, a muškarci zbog političkih ili ideoloških pritisaka.

Čak 70 posto žena iz Sjeverne Koreje do 2009. bile su žrtve trgovine ljudima. Kriminalci su ih često prodavali starijim muškarcima ili bordelima uz granicu gdje su radile kao seksualno roblje, po cijenama od nekoliko stotina dolara. Danas je situacija nešto bolja, no i dalje mnoge izbjeglice prisiljene su raditi kao prostitutke da bi preživjele. U posljednje vrijeme pao je broj prebjega, kojih je u prosjeku oko 1.500 godišnje, jer su uvedene stroge granične ophodnje i inspekcije, a nakon uhićenja slijede prisiline deportacije i golemi troškovi za obranu. Ali i zbog upozorenja da će tri generacije obitelji biti uništene ako se nekog od njenih članova uhvati u bijegu ili uspije pobjeći.

Izbjeglice se teško privikavaju na novi život

Sjevernokorejski prebjezi imaju ozbiljne psihološke i mentalne probleme zbog privikavanja na posve drugačiji način života i rada. Mnogi od njih nisu u mogućnosti u potpunosti shvatiti novu kulturu, pravila i način života u Južnoj Koreji. Prema Svjetskom institutu za studije Sjeverne Koreje, mladi sjevernokorejanci koji ne završe fakultet, nemaju šanse dobiti posao.

Zbog toga mnogi poboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), koji je posljedica traumatičnih događaja i iskustva u vlastitoj državi, uključujući brutalnost Kim Jong-unova režima, glad, ideološki pritisak, propagandu, strogo kažnavanje…Depresija i somatizacija su dva od konvencionalnih oblika PTSP-a, a prema nedavnom istraživanju, oko 56 posto sjevernokorejskih prebjega pod utjecajem je jedne ili više vrsta psiholoških poremećaja.

U mnogim slučajevima, sjevernokorejske izbjeglice ne mogu se brzo prilagoditi novom načinu života čak i kada je riječ o prehrani. Prema istraživanjima koje je provela The Korean Nutrition Society, puno sjevernokorejanaca kad stignu u Južnu Koreju ne mogu se priviknuti na obilje hrane pa se često prejedu i zbog tog imaju različite poremećaje jer organizam nije navikao na konzumiranje toliko hrane.