Nekad je nužno odabrati stranu

Nevjerojatna priča o pilotu koji je 70-ih spektakularno ukrao tajni avion SSSR-a i dao ga Amerikancima

Viktor Belenko ukrao je od Sovjeta MiG-25 i sletio u Japan

FOTO: wikipedia

Ne sjevernom japanskom otoku Hokaidu niodkuda se 6. rujna 1976. pojavio avion. Mještani Hakodatea znali su, doduše, već i ranije na svom obzoru viđati slične avione, ali ne i takav. Ipak se radilo o zrakoplovu SSSR-a. Nitko sa Zapada nije ranije vidio takav avion, piše BBC.

Avion je sletio na mjesnu betoniranu pistu. Ispostavilo se da nije bila dovoljno dugačka pa je zrakoplov jurio još stotine metara prije nego što se zaustavio na udaljenom kraju zračne luke. Potom se iz pilotske kabine popeo pilot koji je ispalio dva hica upozorenja, a radnici koji su se nalazili u blizini sve su to snimili.

Odgovornima je trebalo nekoliko minuta prije nego što su stigli do pilota. Čim su stigli, 29-godišnji časnik Viktor Ivanovič Belenko, pripadnik Sovjetskih zračnih obrambenih snaga, obavijestio kako želi dezertirati.

Zapad je saznao za tajni sovjetski avion

No, nije to bila uobičajena dezertacija. Belenko nije ušetao u neku ambasadu tražeći azil niti je iskočio iz broda usidrenog u nekoj stranoj luci. Sletio je u ruralni dio Japana preletjevši u svom avionu tipa Mikojan-Gurevič MiG-25 stotine kilometara. Radilo se o najtajnijem avionu koji su Sovjeti ikad konstruirali – dok ga Belenko nije prizemljio.

Avion XB-70 letio je brzinom trostruko većom od brzine zvuka
Avion XB-70 letio je brzinom trostruko većom od brzine zvuka Science Photo Library

Zapad je, inače, za MiG-25 saznao tek oko 1970. godine i to samo zato jer su američki špijunski sateliti krišom snimili novu vrstu aviona koju su Sovjeti testirali. Izgledali su kao golemi borbeni zrakoplovi, a zapadne vojske brinule su se najviše zbog velikih krila zrakoplova.

Velika krila od velike su koristi za borbene zrakoplove – zrakoplov se lakše diže te je, između ostaloga, njime lakše i upravljati. No, koliko je bio brz? Može li se bilo koji avion američkog zrakoplovstva ili neke od savezničkih vojski nositi s ovim sovjetskim?

MiG-25 letio je brzinom od 3.2 macha

Na to su pitanje odgovorili Izraelci kad su slučajno u ožujku 1971. uhvatili zrakoplov koji je vozio brzinom od 3.2 macha – otprilike triput brže od brzine zvuka – i to na visini od oko 20 kilometara. Ni Izraelci niti pak njihovi američki savjetnici nikad ranije nisu vidjeli ništa slično.

Par dana nakon toga ponovno su u svom zračno prostoru zamijetili takav avion, ali izraelski lovci protiv njega nisu imali nikakve šanse, bili su prespori. U studenom su čak taj avion čak pokušali i srušiti raketom, neuspješno. Avion je iz zone opasnosti odletio davno prije nego što je raketa uopće eksplodirala.

Pentagon je zbrojio dva i dva. Bio je uvjeren kako se radi o istom zrakoplovu koji je snimio njihov satelit. Odjednom su bili suočeni s mogućnošću da sovjetska vojska posjeduje avion koji nadmašuje sve što je tad imalo američko vojno zrakoplovstvo.

Amerikanci su precijenili MiGove mogućnosti

Bio je to klasični slučaj pogrešne vojne interpretacije, tvrdi američki urednik Flightglobala Stephen Trimble. “Čini se da su precijenili mogućnosti aviona na temelju njegove pojavnosti. Znali su da je vjerojatno jako brz i mislili su da je s njim lako upravljati. Bili su u pravu s prvom stavkom. S drugom? Pa i ne baš”, dodaje.

Američka vojska mislila je kako su Sovjeti konstruirali avion bolji od njihovih
Američka vojska mislila je kako su Sovjeti konstruirali avion bolji od njihovih US Navy

Zrakoplovi koji su registrirali američki sateliti i izraelski radari bili su istog tipa – MiG-25. Bio je to sovjetski odgovor na seriju aviona koje je američko zrakoplovstvo planiralo lansirati 60-ih – F-108, SR-71 i masivni B-70. Svi su ti zrakoplovi imali jednu zajedničku karakteristiku: svi su dostizali brzinu od 3 macha.

Rusi su nadmašili same sebe kad su napravili MiG

Sovjeti su 50-ih držali korak s razvojem avijacije. Imali su zrakoplove koji su letjeli gotovo jednako brzo kao i američki B-52. Njihovi borbeni avioni, od kojih je mnoge dizajnirao isti tim koji je radio i na MiGu, mogli su se nositi s američkima iako njihovi radari i elektronika nisu bili toliko sofisticirani.

No, tehnološki preduvjeti potrebni za skok s 2 macha na 3 macha bili su golemi, a ruski inženjeri morali su ih nadvladati što brže. Ekipu koja se prihvatila tog posla predvodio je Rostislav Beljakov. A kako bi mogli letjeti brže, avionima su trebali snažniji motori. Tumanski, vodeći sovjetski inženjer, konstruirao je već motor za koji se mislilo da će biti dovoljan, R-15 turbojet. A novom MiGu trebala su dva takva motora.

Letenje pri tolikim brzinama zbog trenja enormno zagrijava molekule zraka. Kad je Lockheed konstruirao SR-71 Blackbird, izgradio ga je od titana koji je podnosio tako visoke temperature. No, titan je skup i teško obradiv pa su ga Sovjeti stoga zamijenili čelikom, a svoje su MiG-ove sastavljali ručno.

MiG-25 bio je golem, težak i dojmljiv zrakoplov

Količinu posla uloženu u te zrakoplove može se, inače, cijeniti tek kad čovjek stane pored nekog umirovljenog MiG-a. MiG-25 je golem. Dugačak je 19.5 metara, a od bombardera Lancestera, koji se koristio u II. svjetskom ratu, kraći je svega nekoliko metara.

No, MiG-25 toliko je velik kako bi mogao podnijeti teret dva teška motora i nevjerojatnu količinu goriva koju troši. “MiG-25 može prevoziti i do gotovo 14 tona goriva”, objašnjava Trimble.

MiG-25 bio je velik gotovo kao i Lancester koji se koristio u II. svjetskom ratu
MiG-25 bio je velik gotovo kao i Lancester koji se koristio u II. svjetskom ratu US Navy

Zbog svoje čelične kontrukcije MiG-25 dobio je i svoja prepoznatljivo velika krila, a ne, kako su Amerikanci mislili, zbog veće prednosti u bliskim susretima s njihovim avionima. MiG se jednostavno trebao održati u zraku.

Amerikanci su MiG-25 zvali Foxbat

MiGovi su konstruirani tako da nakon polijetanja akceleriraju do 2.5 macha, a do meta su ih vodili radari s tla. Vlastite radare uključivali bi tek nakon što su se meti približili na udaljenost od 80 kilometara kad bi ih raketirali (njihove bombe su također bile goleme, mjerile su 6 metara).

Osim toga, postojala je i izviđačka verzija tog zrakoplova. Takav tip MiGa nije bio naoružan nego opremljen tek kamerama i drugim senzorima. Bez standardnog naoružanja bio je mnogo lakši pa je stoga dostizao brzinu od 3.2 macha. I upravo je to bila verzija MiGa koju su registrirali Izraelci.

Ali Amerikanci početkom 70-ih o MiGovim mogućnostima nisu znali ništa iako su mu nadjenuli ime Foxbat. Tako su ga nazvali jer su ga znali jedino iz neoštrih satelitskih fotografija i radarskih čitanja. I tako bi i ostalo da se nisu uspjeli dočepati jednog, Belenkovog.

Belenko se SSSR-om razočarao zbog razvoda

Viktor Belenko bio je uzoran sovjetski građanin. Rodio se netom krajem II. svjetskog rata u podnožju Kavkaza. Priključio se vojsci gdje je kvalificiran kao vojni pilot. Bila je to prestižna pozicija koja mu je donosila mnogobrojne predsnosti u usoredbi s ostalim Sovjetima.

No, Belenko je bio razočaran. Rastajao se od svoje supruge i počeo sumnjati u samu prirodu sovjetskog društva i dihotomiju Amerika je pakao, a SSSR je raj. “Onodobna sovjetska propaganda portretirala je Ameriku kao razmaženo gnjilo društvo koje se raspada”, rekao je 1996. magazinu Full Context. “No mene su mučila određena pitanja.”

Shvatio je da bi golemi novi borbeni avion koji je testirao mogao biti njegov ključ za bijeg. Bio je stacioniran u bazi Čugujevka u blizini Vladivostoka. Od Japana je bio udaljen samo 644 kilometra, Novi MiG letio je brzo i visoko, no zbog velike potrošnje nije mogao letjeti daleko.

Do Japana je letio bez navigacije

Belenko je tog 6. rujna poletio sa svojim kolegama. Nijedan od MiGova nije bio naoružan. Još je ranije razradio rutu, a njegov je MiG imao puni tank. Napustio je formaciju i okrenuo prema Japanu.

Belenkova vojna iskaznica
Belenkova vojna iskaznica CIA Museum

Kako bi izbjegao kako sovjetske tako i japanske radare morao je letjeti prilično nisko, oko 30 metara iznad mora. Kad je prodro dovoljno duboko u japanski zračni prostor vinuo se na visinu od 6.000 metara kako bi ga japanski radari registrirali, no njegov je radio bio podešen na krivu frekvenciju pa je ponovno uronio niže, u oblake.

Svo to vrijeme letio je bez karte, vodio se za onim što je upamtio prije nego što je poletio. Namjeravao je sletjeti u bazu Chitose, ali je ostajao bez goriva pa je stoga bio primoran sletjeti u najbližu zračnu luku. To je bio Hakodate.

Amerikanci su MiG rastavili i pručavali mjesecima

Japanu je postalo jasno s čim ima posla tek kad je Belenko prizemljio svoj MiG. Odjednom su bili suočeni sa sovjetskim dezerterom i borbenim avionom koji je upao u prostor zapadnih obavještajnih agencija. Hakodate je odjednom počeo vrviti obavještajcima. CIA nije mogla vjerovati koliko joj se posrećilo.

MiG je pregledan i prevezen u obližnju bazu. “Kad su rastavili MiG i proučili ga, shvatili su što sve može”, kaže Trimble. Sovjeti nisu konstruirali superavion kakvog su se Amerikanci bojali, nego nefleksibilni zrakoplov napravljen za vrlo specifičan cilj.

MiG-25 nije bio koristan borbeni avion

“MiG-25 nije bio osobito koristan borbeni avion”, kaže Roger Connor. “Bio je skup, glomazan i ne osobito efikasan u borbi.” A postojali su i drugi problemi. Letenje pri brzini od 3 macha bilo je jako naporno za motore, znale su se kvariti i pumpe za benzin, a zbog kompresije je avion počeo gutati svoj vlastiti motor.

Pilote se upozoravalo da ne premašuju brzinu od 2.8 macha. MiG koji su otkrili izraelski radari letio je brzinom od 3 macha i tako uništio svoj vlastiti motor. Pilot je imao neviđene sreće što se vratio kući. No, američka vojska bila je zbog MiGa natjerana razviti F-15 Eagle koji se koristi još i danas.

Japanci su Belenkov MiG kasnije vratili Rusima

Belenkov MiG vraćen je SSSR-u nakon nekoliko godina. Japanci su Sovjetima troškove transporta naplatili 40.000 dolara, a zaračunali su im i štetu koju je prouzročio kad je sletio u zračnu luku Hakodate.

Uskoro je postalo jasno da MiG nije bio u stanju presresti američki SR-71, jedan od aviona zbog kojih je i konstruiran. “Jedina velika razlika između ta dva zrakoplova je ta da SR-71 nije samo brz, nego je konstruiran za maratone”. objašnjava Connor.

Mig-31, nasljednik Belenkovog MiGa
Mig-31, nasljednik Belenkovog MiGa US Department of Defense

Postoje vojske koje još i danas koriste MiG-25

No, to Ruse nije spriječilo da proizvedu više od 1.200 novih MiGova. Sovjeti su taj model smatrali prestižnim, a propaganda se hvalila činjenicom što je SSSR konstruirao drugi najbrži avion na svijeti.

Osim toga, vjeruje se kako se tim MiGovi još uvijek služe alžirska i sirijska vojska. Indija je izviđačku varijantu tog modela koristila do 2006., ali su ga povukli jer za njega više nije bilo rezervnih dijelova.

Belenko se, inače, nije vratio u SSSR sa svojim rastavljenim avionom. Bilo mu je dopušteno preseliti se u SAD, a njegovo je državljanstvo potpisao američki predsjednik Jimmy Carter osobno. U SAD-u je radio kao inženjer i konzultant pri američkom vojnom zrakoplovstvu.