Novinarka Vicea u tekstu je objasnila zašto je odlučila napraviti tetovažu na neobičnom mjestu

Kako sam se riješila kompleksa tetovažom

FOTO: Flickr

Novinarka Vicea Kaitlyn Bailey podijelila je priču o tome zašto je dala napraviti tetovažu na svojoj vagini i kako joj je to utjecalo na život.


Kad sam bila mlađa imala sam ozbiljnih problema sa kožom. Znojne žlijezde oko mojih prepona zablokirale bi se, inficirale i upalile. Simptomi su se manifestirali u obliku grotesknih čireva oko mojih gaćica. Trebala bi mi ponekad i manja operacija jer bi ti čirevi ponekada bili toliko veliki bolni da više ne bih mogla ni hodati.

Dermatolog bi zarezao inficirano područje i zašio me. Puno žena ne voli svoje vagine, ali zbog svog stanja, ja sam mislila da je moja baš posebno odvratna. Do osmog razreda linija mojih gaćica bila je puna ožiljaka zbog tih operacija.

Rekli su mi da napijem dečka

Kada sam postala starija i spremna na seksualne odnose, nisam bila sigurna kako će dečki reagirati na sve to. Jedna moja teta sugerirala je da to radim u mraku. Moja najbolja prijateljica, koja je tada isto bila nevina, sugerirala je da upozorim dečke i da ih ne šokiram. Jedna druga mi je rekla da ih jako napijem.

Napokon sam našla dečka. Imao je puno razumijevanja. Nakon što smo se mjesecima drpali, počela sam piti kontracepcijske pilule pa smo pokušali. Nismo pili alkohol, a u sobi je bilo svijetlo. Nije izgledao kao da ga je moja vagina šokira.

Tetovažom sam pokušala prikriti ožiljke

Nakon toga sam se počela često seksati. Neki bi dečki spomenuli ožiljke, ali samo znatiželjno. Nitko me nije odbio. Ipak, cijelo sam vrijeme željela pokriti ožiljke. Čim sam napunila 18 godina napravila sam tetovažu na vagini.

Mislila sam da ću tako svratiti pozornost s ožiljaka. Izabrala sam cvijet trešnje. Iskreno, nisam imala hrabrosti napraviti tetovažu negdje gdje bi mogla biti vidljiva u javnosti. Uvijek sam izgledala kao cura iz susjedstva i to mi je odgovaralo.

Život nije tako ozbiljan

No u krevetu imam tetovažu na vagini. To je tihi podsjetnik da sam buntovnik. Mislim da je to poštena najava da ne planiram igrati po pravilima. To je fizička oznaka da nisam od onih koje treba ženiti. Nitko s kime sam spavala nije rekao ništa u vezi ožiljaka.

Čak ni tetovažu nisu puno komentirali. Eventualno bi pitali je li me boljelo. Jest. Osjetljivo je to područje. No, bol brzo prođe. Vjerojatno nisam jedina koja se osjetila manje vrijednom i nedostojnom ljubavi zbog fizičke mane. Ja sam, eto, odlučila svoje tijelo označiti cvijetom trešnje. Život je krhak, ali nije ozbiljan. Nije mi žao.