Otkad ga je udomila, vlasnica ovog starog psa iz Zagreba piše tople crtice iz njihova života. Posljednja je najdirljivija

Udruga Noina Arka na Facebooku redovito dijeli tople i zabavne detalje iz života jednog mješanca Šamona koji je još 2012. godine napustio azil. Piše ih Ivi First, glazbenica iz Zagreba koja ga je udomila s tadašnjim dečkom, a danas suprugom, i obećala da će redovito slati izvještaje o tome kako pas napreduje. U Udruzi, kako kažu, tada nisu imali pojma koliko će priče o Šamonu biti zabavne i tople.

Par zapravo, kako pričaju, uopće nije imao namjetu posvojiti tada psa, ali kad su u azil odnijeli nešto hrane za udomljene pse, zaljubili su se u čupavog mješanca šnaucera koji u tom trenutku nije baš bio mlad. Procjena je bila da Šamon ima između pet i šest godina. Imao je i zdravstvene poteškoće: zbog problema unutarnjeg uha, odnosno ozlijede koju je ranije pretrpio, rekli su im da nikad neće moći pravilno hodati. No, oni su se zaljubili i Šamon je napokon dobio pravi dom. A onda su krenule simpa priče.

Prvo je postao nerazdvojan s malom susjedom

Prva je stigla nakon Šamonova dolaska u novi dom, o prijateljstvu s malenom susjedom Miom. Pas i djevojčica vrlo brzo su postali nerazdvojni, a First je priču o upoznavanju podijelila s Noinom Arkom.

“Oni razgovaraju, zajedno kradu krekere Miinoj starijoj sestri pa se onda skrivaju po dvorištu i bratski dijele plijen (poja-poja!), ljute se kad moraju ići doma, loptaju se, šeću i općenito – uživaju kad su zajedno. Svako jutro oko 8, pola 9 probudi nas naša mala Mia koja sa svoje terase viče: ‘Amoooon.. Ajiiiiiii (Ajvi)…. Adeeee (Ajde)’, da krenemo u šetnju.”, napisala je Ivi prije četiri godine, kada je Šamon već godinu i pol bio s njima. Mia je tada imala gotovo dvije godine.

A onda je u obitelj stigla beba

A onda je prije dvije godine u dom Firstovih stigao maleni Ivor. Šamon se od prvog dana, otkad je maleni stigao iz rodilišta, ne odvaja od njega, a prvi susret je mama Ivi odmah podijela i s Noinom Arkom. “Kako je Ivor stigao kući, Šamon ga njuška, gurka nježno njuškicom, ne odvaja se od njega ni centimetra. Ako Ivor zaplače Šamon se odmah jako zabrine, sav se usplahiri i umiri se tek kada se i Ivor umiri”, napisali su tada.

Šamon i Ivor su postali nerazdvojni

Pas i klinac otada su stalno zajedno, pa je prije godinu dana, kad je Ivor imao jednu godinu, recimo, stigla još jedna kratka crtica iz njihova života:

“Prijavak! Zadnje vrijeme Ivoru je Šamon najdraža ‘stvar’ u svemiru. Nema te igračke koja je bolja, ljepša i draža od našeg čupavog i beskrajno strpljivog djedice. Trebam li napomenuti da je malac trenutno nježan kao pneumatski čekić? O, da… ma koliko učili malene ručice da se peso draga, ipak se najčešće desi da se previše uzbudi pa mlatara rukicama, ili mu je dlaka jaaaako zanimljiva za čupkanje. A djedica Šamon, sve stoički podnese.”, napisala je mama Ivi.

Ipak, Šamon je sad već pravi djedica

Danas se, kaže nam Ivi, društvo i dalje drži skupa. “Susjeda Mia sada ima 5 godina i dalje se viđamo na dnevnoj bazi. Ivor i Šamon imaju neku posebnu vezu. Ivor je sada dovoljno velik (nedavno je navršio 2 godine) pa mu svaki dan stavlja hranu u zdjelicu, proslijeđuje hranu od svog ručka koja mu se ne jede, sa mnom ga češlja i baca loptice u onim rijetkim trenucima kada Šamon pokaže interes za igru”, priča.

Ipak, dodaje tužno kako je Šamon sada već stari pas. No, bez obzira na to što su svjesni da vjerojatno neće još dugo ostati s njima, kaže da bi uvijek posvojila starijeg psa. “Ljudi su često skeptični po pitanju udomljavanja odraslih pasa jer su uvjereni da će izostati onaj početni stadij upoznavanja s malim štencem, no to nije istina. Jedina razlika je u tome što se u samom startu morate pomiriti s činjenicom da pas s vama neće biti svoj cijeli životni vijek nego eto, nešto kraće. I uvijek svima koji me pitaju kakvog psa preporučam za udomljavanje u obitelji s malom djecom kažem – odraslog”.

Ivi je sad napisala i toplu zahvalu svom psu

Ivi kaže da ne može procijeniti koliko će Šamon još ostati s njima, ali primijetila je da mu je u posljednje vrijeme sve lošije. Zato mu se neki dan odlučila kroz još jednu, ovoga puta puno emotivniju pričicu zahvaliti na svemu što im je pružio. Noina Arka ju je podijelila:

“Šamon je dobro. Šamon je sretan. A ja? Ja se mirim s činjenicom da je smrt sastavni dio života, da je starost predivna kada imaš obitelj koja te voli, kada svi poštuju tvoje želje ma koliko bizarne one bile. Naime, Šamon nije ‘dobro’ u onom punom smislu riječi: da je veseo, skakutavi pas koji ganja loptice i uživa u duuugim šetnjama. Naprotiv. Šamon po cijele dane leži u dvorištu, ganja hladovinu i prebacuje se s jednog boka na bok.

Ponekad, vrlo rijetko, pokaže interes za igru pa se onda par minuta igramo lopticom. Šetnje su nam sve kraće, a sve duže traju. Novost je da ne želi biti u kući. Tako se nerijetko desi da u 3 ujutro traži da ga pustimo na verandu. I ne, ako ste mislili da je u pitanju staračka inkontinencija – nije! Šamon samo legne pred vrata na otirač i nastavi spavati.

Volim vjerovati da gleda zvijezde i razmišlja o tome kako mu je lijepo s nama. Ili razgovara tiho s ježevima koji nam se noću šuljaju po vrtu. Ne znam zašto bira spavanje vani umjesto spavanja na mekanom kauču. Ali, ako on to želi – ja ću mu to omogućiti. Znam da ćemo se rastati prije nego budem spremna. Osjećam to. I beskrajno sam tužna i sretna istovremeno.

Sretna sam što je dio mog života i što je i jutros zalajao kada je čuo da sam ustala. Sretna sam što sam donijela odluku da udomljavanje odraslog psa ne znači manjak ljubavi, nego samo manjak vremena. Ljubav nije kvantitativna kategorija, i nije jača ako dulje traje. Sretna sam što moje dijete odrasta uz ovakav neponovljiv kalibar pasetine. Sretna sam što je moj i što sam njegova.

Uživam gledati kako su se stvari izmijenile u poslijednje dvije godine. Bespomoćna beba koja se prizidala uz Šamonovu dlaku danas je oslonac za starog psa koji se brzo umara. Nekada je Šamon lajao kada bi beba zaplakala, a danas – klinac od dvije godine svaki dan puni Šamonovu zdjelicu hranom. Vrlo pedantno pazi da ni jedan briket ne završi van žute plastične posude.

Život ide dalje. Već druga generacija je uz Šamona naučila što je poja-poja. Ja sam naučila što je nesebična ljubav. I koliko god mi je teško gledati kako teško silazi niz stepenice – nije mi ga nimalo teško uzeti u ruke i nositi. Zaslužio je. Zaslužio je da mu ispunimo svaki hir, čak i ovaj neočekivani, sa spavanjem u vrtu. Već tražimo kućicu.

I ne, nisam morbidna i nisam ga već pokopala. Naprotiv, nikad ga neću ‘pokopati’, pre velik je taj otisak šape na mom srcu. Ja sam samo realna. Psi ostare i onda umru. Kao i ljudi. Ja sam sretna jer imam sretnog psa. Starog sretnog psa. I sretna sam za svaki novi dan s njim. Nekim psima je dovoljno samo par godina da ti daju ljubavi za cijeli život.“