Otok Unije, onaj koji se želi pripojiti Istri, zaposjele koze. 'Divlje su i zaražene Q groznicom, rade dar-mar u čoporu'
Htjeli su ih pobiti i donirati bjeloglavim supovima, ali na Cresu ih ne žele
Na otoku Unije kod Lošinja divlje koze, njih oko 400 do 500, zadaju muke lokalnom stanovništvu. Između ostalog, uništavaju masline i druge nasade, a u posljednje vrijeme uzorci tkiva uginulih koza pokazuju i da je dio njih zaražen Q groznicom, piše Novi list.
Radi se o groznici koja kod ljudi može izazvati simptome slične gripi ili upali pluća, a rijetko mogu dovesti i do oštećenja srca, mozga, jetre i pluća.
“Te su koze dovedene na otok krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, kada je lošinjska tvrtka Jadranka ovdje imala ovce, s ciljem da koze pobrste makiju i raščiste zemlju za rast trave i ispašu ovaca. Dogodilo se, međutim, to da su koze pobrstile otočne masline i namnožile se preko svake mjere, pa sad predstavljaju problem i otočnim ovčarima, jer popasu i travu koju su pasle ovce”, kaže Robert Nikolić, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Unije.
Jedu cvijeće, razbijaju prozore…
Da koze uništavaju i okućnice, tvrdi Kristina Bosca, čija se obitelj bavi uzgojem ovaca na Unijama, otoka koji se, inače, želi odcijepiti od Primorsko-goranske županije i pripojiti Istarskoj.
“Pojedu sve cvijeće i drugo ukrasno bilje, a nerijetko i razbiju prozor ili naprave kakvu drugu štetu u dvorištima. Prije nekoliko dana jedna je uginula u dvorištu kuće u kojoj nitko ne živi preko zime, a to smo primijetili tek kad smo osjetili smrad lešine koji se širio iz dvorišta. Svake noći ih je barem pedesetak u mjestu”, kaže.
Htjeli ih donirati kao hranu za supove
Predsjednik Vijeća mjesnog odbora kaže da su nedavno, uz sve potrebne dozvole, odstrijelili 16 koza, od kojih je njih 11 bilo zaraženo Q groznicom.
“Inače, namjeravali smo te koze barem dijelom odstrijeliti i donirati ih kao hranu za bjeloglave supove na Cresu, jer ovdje, na Unijama, ne smijemo ih zakapati, ali ih ni oni ne žele. Prvo je problem bilo moguće trovanje supova olovnim mecima, a tada smo predložili korištenje ekološki prihvatljivih, no ništa se nije pomaklo”, objašnjava Nikolić.
Iz Ministarstva poljoprivrede ne reagiraju
Tvrdi da je jedini način za zbrinuti lešine koza predaja tvrtki Agroproteinka, ali da to košta oko 40 centi po kilogramu.
“I to ako ih voze iz Malog Lošinja. Pa sad računajte, recimo za 200 koza, ako svaka ima barem 25 kilograma, a imaju u prosjeku i više, to je više od dvije tisuće eura, plus još barem tisuću za transport od Unija do Malog Lošinja”, dodao je.
Kaže da su tražili pomoć od Grada i Županije, a oni ih, tvrdi, upućuju na Ministarstvo poljoprivrede. No, iz Ministarstva su se na sve njihove dopise i molbe, kaže, oglušili.
Postoji opasnost obolijevanja ljudi
Ideja o hranjenju supova lešinama odstrijeljenih koza u početku je bila prihvaćena od Javne ustanove Priroda, potvrdila je Novom listu ravnateljica Irena Jurić, ali je kasnije odbačena, zbog mogućnosti širenja zaraze Q groznicom na ljude i životinje.
“Opasnost prijenosa na supove ne postoji, no postoji opasnost obolijevanja ljudi koji su u doticaju sa zaraženim životinjama, a također i opasnost od širenja zaraze na druge životinje. Srećom, nitko se od kolega koji su bili u doticaju s kozama s Unija nije zarazio”, kazala je.
“U cilju zaštite djelatnika i sprječavanja potencijalnog širenja zaraze, nadalje nismo bili u mogućnosti prihvaćati koze s Unija, a svakako dok se ne dobiju službeni napuci stručnjaka o načinu postupanja u takvim situacijama”, rekla je još Jurić.