Ova unezvjerena kujica živjela je posve sama, zatvorena u svinjcu kod Slavonskog Broda. Imamo priču o njezinu spašavanju
Opustila se tek kad je vidjela loptu, a prvu noć volonterka je s njom spavala u autu jer se strašno bojala
Volonterka slavonskobrodske Udruge za zaštitu životinja Veselo dvorište, Darija Debeljak, krajem prošlog tjedna dobila je dojavu da u jednom prigradskom naselju u Slavonskom Brodu već duže vrijeme u jednom svinjcu boravi pas. Rekli su joj da stalno plače, zatočen u svinjcu. Kad je otišla provjeriti o čemu se radi, tamo je zaista pronašla preplašenu ženku belgijskog ovčara. Bojala se svega, bila je očito da nema previše kontakata s ljudima.
Kujicu su bivši vlasnici nazvali Rea, no Debeljak, nakon što ju je otamo spasila, nije sigurna hoće li to ime zadržati. Pretpostavlja se da je stara oko godinu i pol, a u svinjcu je, prema tvrdnjama susjeda, bila zatočena mjesecima. Uvjeti za život bili su jezivi: tamo je obavljala nuždu i pila vodu iz korita iz kojeg inače piju svinje, a koja se ne može izliti pa se nije često mijenjala.
Jela je hranu koju joj je unutra bacala gospođa koja se za nju brinula, majka njezina vlasnika koji je, kažu, bolestan. No, gospođa nikad nije ulazila u svinjac jer ju je ovčarke bilo strah. Gospođa je rekla da je htjela nekome dati psa, ali nije znala kome. Pa ju je naprosto tamo tako ostavila, da se muči u četiri zida.
Na dojavu da je pas već mjesecima zatvoren u svinjcu nađemo ovo stanje!Kujica od nekih godinu dana zbog bolesti skrbnika zatvorena je u svinjcu gdje joj se samo ubaci hrana(kako kaže starija žena koja to radi kroz odškrinuta vrata)jer je može srušiti 😣Na moje javljanje pri ulasku ona ,kao ptica,leprša tim prostorom i zabija se u zidove.U panici se penje po uglovima grebe i penje se kao da će naći put van. Na svaki zvuk se zalijeće i pokazuje zube.Odem po konzerve i kobasice u auto i pri ponovnom ulasku sve isto.Kada je osjetila miris kao da se prekobacila.Od straha ne može prići a iskolačila oči na hranu.I malo po malo joj istresem hranu na taj pod gdje je mjesecima srala jer nigdje zdjelice(voda je u valovu kraj zida…pitajbogakadnasuta)i dobacim komadiće(pošto je bila što dalje može biti)i ona krene jesti.Većinu sam istresla jako blizu sebe pa je to usisala u trenu prestravljena što mi usisava kraj noge i otišla u kut,povratila i počela ponovo jesti.Shvatim da nema šanse da je stavim na povodac i vodim od tamo i samo sjedim tamo dok jede povraćotinu da se navikne ne mene. Ne znam koliko sam dugo sjedila ali nije mi prilazila nikako.Vidim dvije lopte(koje joj,valjda,jedine prave društvo mjesecima u tom svinjcu) i jedva dođem do jedne da ona ne polomi kičmu bacajući se okolo…Ono što se nakon toga dogodilo nikada neću zaboraviti!To ništa nisam zabilježila kamerom.Kad sam zakotrljala loptu prema njoj kao da sam stisnula prekidač.U trenu se transformirala u nešto drugo.Digla je uši i izvukla rep ispod nogu i zamahala s njim.Oči su joj narasle za duplo i kao da je u njih ušlo nebo.Odjednom je ,takva jadna,blistala.Pogledala me kao da je došla sebi iz neke stoljetne nesvjesti.Nakon što sam joj ponovo bacila loptu malo ju je dirnula njuškom i zaletjela se u mene.Gurala je glavu u moju ruku kao da je svrbi svemir i tražila da je pomilujem.I tako,dok sam joj gladila glavu, njena je njuška završila kraj mog uha a šapama me zagrlila oko ramena kao da nikada neće pustiti.I tako smo provele neko vrijeme ali kada sam ustala i posegnula za povodcem u panici se povukla.Provela sam još neko vrijeme tamo i odlučila se vratiti sutra.Kada sam izašla skakala je do prozorčića i pružala šape.Pružila sam joj ruke i polizala ih je.To je bilo danasSutra je vadim makar ne znam kako će biti kada stignemo u Dvorište…Ne znam koliko kila ima ali nema ih puno.Sve joj se kosti vide i u mraku.Bez obzira na sve,odmah vas sve molim za dijeljenje da joj nađemo dom.Ona je,u stvari,draga i umiljata ali istraumatizirana do krajnjih granica.Sutra ćemo vidjeti kako se slaže s drugim psima.Snimila sam nešto malo od svega,uglavnom kada je sva frka prošla…. Na početku se uplašila mobitela(mada nije bilo blica) a na kraju ga je izlizala Iz sve snage molimo pomoć za nju!..i molim vas da se suzdržite od ružnih riječi u komentarima jer ću pratiti notifikacije.Zaista nam je potrebna pomoć a ne mišljenja koja svi,nažalost, znamo :(
Gepostet von Darija Debeljak am Montag, 8. Oktober 2018
S loptom postane drugi pas
S obzirom na to da je tamo dugo živjela posve sama, susret s Debeljak prošao je u velikom strahu.“Jako je cvilila, bježala je od mene, zabijala se u zid. Bilo je očito da se jako boji. Čak ni hranom nisam uspjela doprijeti do nje, morala sam joj bacati komadiće jer je cijelo vrijeme bila na svom kraju svinjca”, priča nam Debeljak.
No, onda se dogodio čudesan preokret. Naime, Debeljak je primijetila dvije lopte u svinjcu, pa je uzela jednu. “Takvu transformaciju nisam nikad dosad vidjela. Postala je drugi pas. Došla se igrati, odmah se počela maziti, skočila je na mene i svoje šape položila na moj ruke, cvilila je od sreće”, priča. Uspjela je dio i snimiti. Ipak, nije je odmah povela sa sobom jer se kujica prepala povodca, pa je njezino prebacivanje u udrugu odgodila za sutradan.
Na dojavu da je pas već mjesecima zatvoren u svinjcu nađemo ovo stanje!Kujica od nekih godinu dana zbog bolesti skrbnika zatvorena je u svinjcu gdje joj se samo ubaci hrana(kako kaže starija žena koja to radi kroz odškrinuta vrata)jer je može srušiti 😣Na moje javljanje pri ulasku ona ,kao ptica,leprša tim prostorom i zabija se u zidove.U panici se penje po uglovima grebe i penje se kao da će naći put van. Na svaki zvuk se zalijeće i pokazuje zube.Odem po konzerve i kobasice u auto i pri ponovnom ulasku sve isto.Kada je osjetila miris kao da se prekobacila.Od straha ne može prići a iskolačila oči na hranu.I malo po malo joj istresem hranu na taj pod gdje je mjesecima srala jer nigdje zdjelice(voda je u valovu kraj zida…pitajbogakadnasuta)i dobacim komadiće(pošto je bila što dalje može biti)i ona krene jesti.Većinu sam istresla jako blizu sebe pa je to usisala u trenu prestravljena što mi usisava kraj noge i otišla u kut,povratila i počela ponovo jesti.Shvatim da nema šanse da je stavim na povodac i vodim od tamo i samo sjedim tamo dok jede povraćotinu da se navikne ne mene. Ne znam koliko sam dugo sjedila ali nije mi prilazila nikako.Vidim dvije lopte(koje joj,valjda,jedine prave društvo mjesecima u tom svinjcu) i jedva dođem do jedne da ona ne polomi kičmu bacajući se okolo…Ono što se nakon toga dogodilo nikada neću zaboraviti!To ništa nisam zabilježila kamerom.Kad sam zakotrljala loptu prema njoj kao da sam stisnula prekidač.U trenu se transformirala u nešto drugo.Digla je uši i izvukla rep ispod nogu i zamahala s njim.Oči su joj narasle za duplo i kao da je u njih ušlo nebo.Odjednom je ,takva jadna,blistala.Pogledala me kao da je došla sebi iz neke stoljetne nesvjesti.Nakon što sam joj ponovo bacila loptu malo ju je dirnula njuškom i zaletjela se u mene.Gurala je glavu u moju ruku kao da je svrbi svemir i tražila da je pomilujem.I tako,dok sam joj gladila glavu, njena je njuška završila kraj mog uha a šapama me zagrlila oko ramena kao da nikada neće pustiti.I tako smo provele neko vrijeme ali kada sam ustala i posegnula za povodcem u panici se povukla.Provela sam još neko vrijeme tamo i odlučila se vratiti sutra.Kada sam izašla skakala je do prozorčića i pružala šape.Pružila sam joj ruke i polizala ih je.To je bilo danasSutra je vadim makar ne znam kako će biti kada stignemo u Dvorište…Ne znam koliko kila ima ali nema ih puno.Sve joj se kosti vide i u mraku.Bez obzira na sve,odmah vas sve molim za dijeljenje da joj nađemo dom.Ona je,u stvari,draga i umiljata ali istraumatizirana do krajnjih granica.Sutra ćemo vidjeti kako se slaže s drugim psima.Snimila sam nešto malo od svega,uglavnom kada je sva frka prošla…. Na početku se uplašila mobitela(mada nije bilo blica) a na kraju ga je izlizala Iz sve snage molimo pomoć za nju!..i molim vas da se suzdržite od ružnih riječi u komentarima jer ću pratiti notifikacije.Zaista nam je potrebna pomoć a ne mišljenja koja svi,nažalost, znamo :(
Gepostet von Darija Debeljak am Montag, 8. Oktober 2018
Kako su na kraju spavale u autu
Belgijanku je pokupila sljedeći dan. Kaže da je proces dovođenja u Veselo dvorište trajao dugo. Njezin se strah pojačao u automobilu pa ju je sirotu neko vrijeme samo vozila po Slavonskom Brodu i okolici, kako bi se opustila i navikla na situaciju. Tek kad se primirila, s njom je došla u udrugu. No, čim je kujica čula ostale pse u dvorištu strašno se prestrašila. I tako su Debeljak i kujica prvu noć provele u automobilu. Naprosto nije htjela odustati od nje.
Nakon ulaska u auto cura se ukopala iza sjedala ali čim sam upalila auto uhvatila ju je panika.Kao u onom svom svinjcu htjela se nekuda penjati i iskočiti i tako završi iza,na polici na vozačevoj strani.Već je bio mrak na vidiku,a ona se zakucala u kut i panično skiči ako primim povodac. Odlučim se provozati s njom jer po mraku nikada ne uvodim nove pse u dvorište.Mislila sam je ostaviti u autu samu ali zbog stresa u kojem je bila to nije bila opcija.I tako smo prvo išli natočiti gorivo, pa u trgovinu,pa oprati auto,pa naručiti pizzu….i svaki puta bih ,nakon što stanem, sjela nazad kod nje i malo je pomazila i primila povodac a onda izašla van i kad se vratim sjednem naprijed i krenem. Na kraju sam stala na jednom parkiralištu i uvalila se na zadnje sjedalo i tamo se ,onako opušteno,družila s njom.To je bilo nešto prije nego je eksplodirao pogon u rafineriji u Bos. Brodu(oko 21:00,mislim).Onakva proždrljiva nije htjela ni pomirisati hranu niti ju je zanimala lopta i druge igračke.prvo sam se trudila oko nje i dirala je posvuda ,mada se na svaki dodir trzala,a onda sam ja počela jesti i nisam uopće obraćala pažnju na nju.Za nekih dvadesetak minuta se okrenula iz tog kuta i bila na sredini. Uzela sam ručnik i stavila joj ga skroz lijevo a ona se odjednom pokrenula i legla na njega sva sretnaOpet pokušam da je izvučem od tamo i da se premjesti na zadnje sjedalo ali nula bodova.Pošto se ipak skulirala krenemo kući(da nas,još,policija ne privede zbog nečega kad kampiramo u autu na parkingu benze)i tamo opet panika jer je čula dvorištane da laju a 2 su i došla kod auta.Ubrzo se smirila i onda opet pričanje,tepanje,maženje i povremeno skidanje i stavljanje nazad povodca(tj.omče koju sam joj stavila oko vrata).U jednom trenu je skidanje povodca,odjednom,shvatila kao igru i počela se natezati s njim.Tad sam je iznenada povukla za šape i stavila sebi u krilo. Prvo panika i otimanje ali sam je zgrabila i sve više gladila i bodrila i tako je ostala ležati i na kraju se smirila.E,tu smo malo odrijemale.Onda je postala nemirna a skužila sam da treba vršiti nuždu.Izađosmo iz auta i ovaj puta je 3 sekunde razmišljala o povodcu a u četvrtoj se skoncentrirala na Mr. Milka i Ivicu koji su stražarili kraj auta otkad smo stigli.Njih sam ostavila tu pošto su dobroćudni i skroz skulirani.I onda je pola minute bilo nekog kostriješenja,trzanja,jojkanja ali im je dopustila da je ponjuše i nije divljala.Pošto nije imala volje ona njih njuškati vratili smo se u auto nakon što je obavila nuždu.Bilo je oko 4:00.I onda smo se unutra zezali,jela je poslastice i počela se ponašati normalnije ali stalno naćuljenih ušiju i na oprezu na svaki zvuk(a kod nas ih ima u izobilju)Kada je svanulo izašli smo van. Milki i Ivica su je dočekali veselo a ona se više uopće nije kidala sa povodca ,opet je obavila nuždu i krenuli smo upoznati čopor.Kod prve ograde su je dočekali. Maza,Šiva,Emma i moj Taši-belgijanac bez prednje noge i malo se uplašila ali mogli su se ponjušiti preko žice i ubrzo sam otvorila vrata.Okružili su je i njuškali a ona sva nakostriješena šuti i pušta sve da joj priđu.Za 5 minuta joj je dlaka bila uz tijelo i krenemo ostatku ekipe u kući.To smo obavili bez zastajkivanja i kad smo ušli svi su je okružili. I to je bilo to.Nije reagirala makar je bila na rubu da skoči na plafon.Ubrzo je počela komunicirati sa svima.A svimsu za 5 minuta zaboravilinda je ona tek maloprije stigla.Eh,da su bar svi ljudi psi :)I tako je završen prvi dio priče koja kaže da je belgijanka iz svinjca jako traumatiziran pas ali je dobroćudna i spremna za oporavak i socijalizaciju.Lajnu je svladala za par sati.Koliko će joj trebati za ostalo?Vidjet ćemo uskoro.Voljeli bismo da što prije nađe dom i nekoga tko će joj posvetiti svoje vrijeme i pružiti ljubav i topal dom.Možemo li joj to naći?Dijelite,molimo,jer je to najbolje za nju a ne privremeni smještaji gdje je puno pasa i manjak komunikacije s ljudima.Fotke iz Dvorišta čim stignem i oslobodim memoriju jer sam na par MB ostala.
Gepostet von Darija Debeljak am Mittwoch, 10. Oktober 2018
Ujutro je krenulo upoznavanje s ostatkom čopora, a prvo su ju dočekali oni najmirniji. “Malo se uplašila ali mogli su se ponjušiti preko žice i ubrzo sam otvorila vrata. Okružili su je i njuškali, a ona je sva nakostriješena šutjela i pustila da joj svi priđu. Za 5 minuta se smirila, dlaka je bila uz tijelo i krenuli smo kod ostatka ekipe. To smo obavili bez zastajkivanja i kad smo ušli svi su je okružili”, priča. Kaže da se sada već opustila, no i dalje je jako strašljiva jer naprosto nije socijalizirana.
Traže trenera da je socijalizira
Iako je trenutno na brizi kod volonterke Darije, ona se nada da će joj uskoro pronaći barem privremeni adekvatni smještaj u kojem će se za nju brinuti ljudi koji znaju s tom malo temperamentom vrstom, pa će joj dati pažnju koju zaslužuje. Traži se i stručni trener koji će je znati adekvatno socijalizirati. Kaže kako se svi zainteresirani mogu javiti njoj putem Facebooka, pa će nakon detaljne provjere istraumatiziranoj belgijanki pronaći dom kakav zaslužuje.
Znam da svi čekaju vijesti o maloj svinjarici ali ne stigoh ništa,pa čak niti inbox riješiti jer mi je cijeli dan ispunjen samo bavljenjem s njom.Povodac je prihvatila ali to ne znači da zna hodati na povodcu.Dugo se nisam ovako umorila kao danas.Pošto se malo privikla da je na slobodi i u novom okruženju išli smo probati ozbiljno hodati na lajni.Ona je plaha,isprepadana sa svim živim i stalno ide u krug oko mene ili se vere po meni.Pokušaj trčanja je 2 puta završio mojim padom a iks puta saplitanjem. Ipak je skužila što znači NE i čini mi se da zna već kada radi nešto krivo ali još je prerano da zna što se od nje traži.Mislim da ima dobrih izgleda ako je uzme iskusan trener pa nam je to prva stvar što tražimo.U inboxu već ima nekih ponuda za udomljenje ili preuzimanje na skrb (čak i iz Njemačke) pa ćemo morati dobro izvidjeti što i kako. Inače,bude malo puštena u kući ali samo dok sam tu da je kontroliram jer voli vidjeti što je na stolu i štednjaku a ima i neodoljivi nagon za spremanjem 😁Tako da sve čiste plahte koje može dohvatiti završavaju na podu i u zdjelici.A za zdjelicemims posebnu tehniku uređivanja 😣Loptica i igračke je ne zanimaju baš dokle god ima nekih krpa.Znači,tražimo trenera i prikladan smještsj za nju.Znate koga ili ste vi taj?Javite! 🙂
Gepostet von Darija Debeljak am Donnerstag, 11. Oktober 2018
Inače, protiv bivših vlasnika, kaže, neće podnijeti prijavu jer je gospođa bez problema dala kujicu, a i u međuvremenu joj je pokušavala pronaći smještaj.