Nekad je nužno odabrati stranu

Ovaj par odustao je od posvojenja curice i odlučio svima objasniti zašto

Deanne i Rob donijeli su najtežu odluku, ali sigurni su da je ispravna

FOTO: Facebook

Usvajanje djeteta svakako je jedna od najosjetljivijih i najposebnijih odluka koju donosi neka obitelj. No, što kada ne ide sve po planu i kada tijekom usvajanja shvatite da to nije najbolji odabir za vas? Vjerujte i takve stvari se događaju. Sjećate se priče anonimnog bračnog para iz Hrvatske koji je u kolovozu prošle godine odustao od posvojenja trojice braće od dvije, četiri i šest godina jer se jednostavno nisu mogli nositi sa njihovom aktivnošću i potrebama?

Javnost je bila šokirana njihovom odlukom da u zakonskom roku vrate djecu, postavljala su se brojna pitanja trebaju li stručnjaci na bolji način provjeravati potencijalne posvajatelje i kako spriječiti da se takvo što ne dogodi. Ova iskrena ispovijest 45-godišnje žene iz Chicaga Deanne Sader koja je u jednom trenutku zajedno sa suprugom odustala od posvojenja, možda će nam pomoći da pokušamo shvatiti ljude koji se na takvo nešto odluče.

“Grlo mi se stisnulo kada sam tog jutra nazvala agenciju za posvojenje da ih obavijestim da suprug i ja odustajemo od posvojenja. Taj ću trenutak pamtiti cijeli život. Bila mi je to najteža odluka koja sam mora donijeti u životu. Ona je ugrozila i naš brak. Zbog toga sam odlučila progovoriti o svemu”, priča Sader za Mirror.

Suze i šok zbog Downa

Supruga Roba, sada 39-godišnjaka, upoznala je u kolovozu 2004. godine preko zajedničkih prijatelja, a vjenčali su se prosincu iste godine. U proljeće 2006. godine saznali su da dijete koje Deanne nosi ima Downov sindrom.

“Bacila sam se u Robov zagrljaj uvjerena da nas dvoje ne možemo brinuti za dijete s posebnim potrebama. Uplakani i izbezumljeni pojurili smo mojoj sestri. No, tamo nas je dočekala njezina susjeda, majka dječaka sa Downovim sindromom. Rekla mi je nešto što je promijenilo cijelu moju perspektivu: ‘Čestitam, dobit ćete dijete!’ I bila je u potpunosti u pravu. Dobit ćemo dijete i Downov sindrom nije bio važan. Dijete je i dalje bilo naše i trebali smo biti jaki”, prisjeća se početaka danas majka dviju djevojčica.

U rujnu 2006. rodila je Ragen, veselu i vedru djevojčicu sa zaraznim osmijehom koja je u rekordnom roku osvojila roditelje. Rob je bio fantastičan otac i uživao je u igri s njome. Deanne se ubrzo uključila u udruge roditelja djece sa Downovim sindromom.

Prvi put su ugledali Lucy

“Jedno jutro čitala sam blog o usvajanju takve djece iz Ukrajine. Djeca su bila napuštena, živjela u sirotištu jer njihovi roditelji nisu mogli brinuti o njima ili ih nisu željeli. Plakala sam gledajući njihove fotografije, bespomoćna djeca koja su samo željela osjetiti toplinu doma”, prisjeća je Deanne, a jedno dječje lice posebno joj je upalo u oko i srce. Bila je to fotografija djevojčice stare kao i Ragen, nosila je žutu pidžamu i imala toliko karizmatičan osmijeh.

sader
Deanne s Ragen i Lucy Facebook

“Emocije su me preplavile. Morala sam je usvojiti i potrčala sam u drugu sobu k Robu. Kada sam mu rekla što želim napraviti nasmijao se i pogledao me sa neviđenom ljubavlju rekavši mi: Nikada te nisam volio više nego ovog trenutka”, opisuje Deanne. Par je skupio 15 000 funti koliko im je trebalo za let do Ukrajine i za posvojenje. U lipnju 2011. godine krenuli su upoznati Lucy, tada dvogodišnjakinju.

A prvi susret pamtit će do kraja života, priznajući da kada su joj stavili Lucy u krilo znala je da je ona njihova. A 4. srpnja 2011. Lucy je i službeno postala njihova kćer. Osim što su spasili Lucy, shvatili su da je i Lucy spasila Ragen, kojoj je s vremenom dijagnosticiran i autizam. Ragen živi u svom usamljenom svijetu, a dolazak Lucy za nju je bila svijetla točka, te su ubrzo postale nerazdvojne. Obiteljski život je bio toliko savršen da je bračni par u jednom trenutku počeo razmišljati o posvojenju još jednog djeteta sa specijalnim potrebama.

Naivna očekivanja

“U lipnju 2012. ponovno smo otišli u Ukrajinu kako bismo upoznali Charity. Iz današnje perspektive vidim da smo bili jako naivni i vjerovali da da će se priča i osjećaji, koje smo osjetili sa Lucy, ponoviti. Charity je prštila energijom i bila je izuzetno aktivna te nije imala živaca dovoljno dugo sjediti s nama da se sa njome povežemo. Bila je mnogo, mnogo življa od opisa koji su nam dali o njoj. Nakon nekoliko sati vratili smo se u hotel poniženi. Oboje smo bili toliko iscrpljeni. Ona je bila toliko drugačija od Ragen i Lucy te smo samo razmišljali kak će se njih tri slagati”, prosjeća se majka.

No, sljedeći dan sve njene sumnje su nestale. Charity je pojurila u njen zagrljaj i dala joj veliki poljubac. Sljedećih nekoliko sati proveli su u igri. No, Rob je bio izuzetno tih. Kada su se vratili nazad u hotel priznao joj je da se nije povezao sa Charity i da ne osjeća da bi se ona uklopila u njihovu obitelj. To ga je toliko izjedalo da suprugu nije mogao ni pogledati u oči.

Kada su se sljedeći dan vratilil u sirotište Charity Roba uopće nije željela ni pogledati, a svaki put kada bi joj se približio ona bi počela plakati. No, supružnike je osim tog odnosa brinulo kako će Charity utjecati na djevojčice koje su odlično napredovale i svaki dan s njima je bio užitak. Rob jednostavno nije mogao pristati na posvojenje. Rekao je supruzi da će je ostaviti ako se odluči na taj korak. No, i ona je isto osjećala. Obavila je najteži poziv u životu.

Sumnja u brak

“Osjećala sam strašnu grižnju savjesti i sram, a Rob je mrzio sebe. Je li Charity trebala biti sa nama, stalno smo se pitali. Sumnja se pojavila među nama. Razmišljala sam jesam li se više trebala boriti za Charity? Jesam li donijela pogrešnu odluku? jesam li trebala ostaviti Roba i usvojiti Charity?”, prisjeća se brojnih pitanja koja su joj tih dana bila u glavi.

Kada su se vratili kući, Rob je jedva govorio, nije ništa jeo i povukao se u svoj svijet. Postao je sjena od prijašnjeg supruga i oca. Nikako si nije mogao oprostiti odluku koju je donio. No, kako su tjedni prolazili shvatila sam zašto je to napravio. Znala je da je Charity bila previše bučna za Lucy i Ragen, a trebali su razmišljati i o njima. Ona je bila predivno dijete, no nije bila dobar odabir za njihovu obitelj. No, krivnja je i dalje bila ogromna i znala je da suprugu mora oprostiti, kako bi i on oprostio sebi.

sader4
Rob obožava djevojčice Facebook

“Što smo pričali sa više ljudi, otkrivali smo da nismo jedina obitelj koja je odustala od posvojenja. No, kao da prije naše priče nitko o tome nije želio javno govoriti. Smatrala sam da ne smijemo šutjeti kako neka druga obitelj ako se nađe u sličnoj situaciji ne pomisli da je jedino rješenje dovesti dijete kući, samo zbog srama od vlasittih osjećaja.

Potraga za novom obitelji

Deanne je imala novi cilj – pronaći Charity obitelj u koju će se uklopiti. Jedni njihovi prijatelji oduševili su se sa djevojčicom te ubrzo odjetjeli u Ukrajinu gdje su usvojili ne samo Charity nego još jednu djevojčicu. Nakon toga sram i grižnja savjesti su polagano nestajalil i bračni par je osjetio olakšanje jer cijela ova agonija odvela je Charity u zagrljaj obitelji koja je idealna za nju. Naravno, novac koji su skupili za Charity proslijedili su njezinoj novoj obitelji.

“Charity ima posebno mjesto u našim srcima. No, sve u životu se događa sa razlogom. Ona nije bila suđena nama. Danas sam ponosna što je Rob imao dovoljno hrabrosti da zaustavi posvojenje”