Nekad je nužno odabrati stranu

Ovako su (možda) izgledale posljednje večere Cezara, Napoleona i Jimija Hendrixa

U filmićima se redatelj Gus Filgate bavi večerama poznatih osoba kroz povijest

Redatelj Gus Filgate pokrenuo je mali projekt naziva ‘Last Suppers’. Riječ je o genijalnoj ideji gdje Gus u kratkim filmovima prikazuje kako su možda izgledale posljednje večere poznatih osoba kroz povijest. Odnosno, kako ih je on zamislio.

Gus i njegov kreativni mentor Paul Quarry inspiraciju za ovaj serijal našli su u fotografu Henryu Hargreavesu, koji je neko vrijeme putovao po američkim zatvorima i svojim fotoaparatom dokumentirao posljednje večere zatvorenika osuđenih na smrt. Fasciniralo ih je kako s jedne strane čovjek prvo promatra neobične kombinacije hrane koje su ti zatvorenici birali, da bi potom ostali potpuno zgroženi kad bi vidjeli za kakve su brutalne zločine osuđeni.

Filgateova velika strast je snimanje i fotografiranje hrane na neuobičajene načine, te je stoga odlučio pokrenuti ovaj projekt. Prve tri posljednje večere koje je odlučio snimiti, prema njegovim zamislima, pripadale su Juliju Cezaru, Napoleonu i Jimiju Hendrixu.

Napoleon Bonaparte

[vimeo 124934798 w=656 h=315]

“U večeri koju sam namijenio Napoleonu želio sam da hrana izgleda organski, ali i pomalo aljkavo spremljeno. On je bio prljavi borac, revolucionar i egoist. Htio sam da njegova posljednja večera izgleda kao nešto prljavo, kao obrok vojnika koji nije mario za klasični život političara. Također sam htio ilustrirati film s njegovim citatom ‘Ako želite uspjeti u svijetu, obećavajte sve, a nemojte ništa ispuniti’.”

Jimi Hendrix

[vimeo 124933830 w=656 h=315]

“Film posvećen Jimiju Hendrixu snimljen je u jednom kadru i prilično je jednostavan, sa samom malom dozom njega. Zvučna pozadina je ovdje najvažnija; netipični Hendrix, pravog oblika i veličine, taman za sendvič od tune.”

Julije Cezar

[vimeo 124931611 w=656 h=315]

“Julije Cezar je nasmrt izboden 23 puta od strane članova njegova senata. Bila je to pažljivo planirana pobuna i egzekucija, napravljena tako da se nikad ne može izdvojiti samo jedan senator koji bi bio okrivljen za ubojstvo. Sam taj čin je morao biti brutalno intenzivan i nabijen emocijama. Htio sam da i večera izgleda tako, puno kratkih rezova, brzi ritam i prisutnost napetosti.”