Pauci u Hrvatskoj: Gdje žive, koje vrste postoje i kako prepoznati otrovne pauke?

Pauci su praktički posvuda, a izuzev Antarktika, žive na svim kontinentima. Iako znaju biti na lošem glasu zbog svog izgleda, oni su iznimno važni za očuvanje ekosustava. Pauci kontroliraju populaciju različitih kukaca u ekosustavu ina ta taj način smanjuju širenje bolesti koje prenose insekti, ali također ubijaju i druge pauke, čak i one iste vrste, te na taj način vrše kontrolu vlastite populacije. Osim toga, pauci su važan izvor hrane za druge životinje poput ptica, guštera i osa. Kemijski spojevi dobiveni iz otrova pauka pomažu u kontroli i liječenju određenih bolesti, a snažna i fleksibilna paukova svila ima brojne primjene koje nam koriste u svakodnevnom životu, poput tekstila i biorazgradivih šavova.

Pauci u Hrvatskoj

Razne vrste pauka koje obitavaju u Hrvatskoj za veliku većinu ljudi su bezopasne, a iako ugriz pauka zna biti dosta neugodan i može biti poprilično bolan, u velikoj većini slučajeva neće imati smrtonosne posljedice. Pauci u Hrvatskoj još uvijek su slabo istraženi, a najveću zbirku paukova s 556 popisanih vrsta izradio je 1900. arahnolog Narcis Damin. Do danas je zabilježeno 713 vrsta hrvatskih paukova, a mi smo istražili koji su najistaknutiji primjerci ove vrste u Hrvatskoj, bili oni mali, veliki, kućni ili otrovni.

Crna udovica

Crna udovica ili Latrodectus mactans je otrovna i opasna vrsta pauka. Ovo je najotrovniji pauk u Hrvatskoj, a najčešće ga se može pronaći u priobalnim dijelovima zemlje. Tijelo mu se odlikuje baršunasto crnom bojom i prekriveno je čvrstom dlakom, a na leđima se najčešće nalaze crvene mrlje, kojih može ili ne mora biti. Što se tiče veličine, ženke su veće od mužjaka. Crne udovice najčešće se nalaze u žitu, travi, kraj kamenja, u dupljama drveća, a ponekad i u gustoj makiji i šikari.

Do ugriza crne udovice najčešće dolazi nepažnjom, kad se ovi pauci instinktivno brane ugrizom i ispuštanjem neurotropnog otrova. Treba napomenuti da je ugriz većinom bezbolan pa ga se može i previdjeti, ali nakon sat vremena doći će do grčenja mišića oko mjesta ugriza. Ovi grčevi se šire na veće mišiće, a može doći i do glavobolje, znojenja, mučnine i ubrzanog rada srca.

Ukoliko dođe do ugriza crne udovice, potrebno je se što prije javiti liječniku, a nije loše ni ponijeti pauka radi identifikacije ako postoji ta mogućnost. Dobra vijest je da se osobe koje je ugrizla crna udovica uglavnom oporave u roku od 2 do 5 dana, a smrtnost je manja od 5 %.

Smeđi primorski riječni pauk

Smeđi primorski riječni pauk još je poznat i pod nazivima pauk violina i smeđi pauk samotnjak. Ovaj pauk je vrlo otrovan i većinom se nalazi u primorskoj Hrvatskoj, a možemo ga prepoznati po tipično smeđoj boji i veličini koja iznosi do 20 milimetara. Noge su mu duge i tanke, a na prednjem dijelu tijela smješten je maleni znak koji vizualno podsjeća na violinu, stoga je i nazvan pauk violina. Smeđeg primorskog riječnog pauka najčešće možemo pronaći zavučenog ispod kamenja ili starih komada drveta i lišća, a aktivan je samo noću.

Otrov ovih pauka izuzetno je opasan budući da može rezultirati nekrozom tkiva. Ugrizene osobe često ni ne primijete ugriz jer je on vrlo slab, ali nakon otprilike pola sata bol se povećava i postaje izrazito neugodna. Tu je još moguća i pojava svrbeža oko ugrizenog dijela tijela, a zatim nastaje mjehurić koji se napuni krvlju te puca, stvarajući otvorenu ranu na koži. Simptomi ugriza smeđeg primorskog riječnog pauka uključuju znojenje, mučninu i povraćanje, ali dobra vijest je da jako rijetko dolazi do smrtonosnih posljedica.

Osoliki pauk

Osoliki pauk, ili Argiope bruennichi, poznat je kao jedan od ljepših pauka Hrvatske, a odlikuje se žućkastim abdomenom s crnim i bijelim prugama. Upravo zato je lako uočljiv u prirodi, a pomaže i činjenica da je to srednje velik pauk izduljenog tijela. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 15 milimetara.

Nakon parenja, ženke liježu jaja u kukuljicu koja je smještena na mreži, a na jesen se izlegne od 400 do 1400 jajašaca, dok mladi pauci izlaze iz kukuljice tek na proljeće. Kukuljice u kojima su mladi pauci često znaju biti na meti parazita kao što je osa, koja ponekad polaže svoja jajašca u kukuljicu.

Osoliki pauk sadrži otrov, ali je on za ljude bezopasan. Ovi pauci grizu samo u krajnjoj nuždi, ali ni tada ne bi trebalo doći do ozbiljnijih posljedica. Osolike pauke najčešće možemo naći po travnjacima ili u šikarama.

Pauk križar

Pauk križar ili Araneus diadematus jedan je od najčešćih pauka u Hrvatskoj i lako je prepoznatljiv zbog svoje veličine i boje, koja varira od blijedožute do tamnosmeđe. Na leđima ima mrlje koje su uglavnom raspoređene tako da podsjećaju na oblik križa. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 20 milimetara, a mužjaci rastu do 8 milimetara.

Pauk križar na nogama ima kukice, a pri lovu na kukce gradi velike i kompleksne mreže koje mogu dosegnuti i 40 centimetara u promjeru. Nakon parenja, mladi pauci izlaze u proljeće te ostaju na mreži u velikim skupinama, a zatim se razilaze na zanimljiv način – objese se na nit i puste da ih vjetar odnese u nepoznatom pravcu.

Pauk vučjak

Pauk vučjak ili Lycosa tarantula je karakterističan po tome što ne radi mrežu kao većina pauka koji su nam poznati, već je aktivni lovac. Hrani se većinom kukcima, a lovi ih na način da se baca na plijen te ga proždire. Budući da je koristan u suzbijanju kukaca, pauka vučjaka je najbolje pustiti na miru.

Ovaj pauk nije opasan po čovjeka, a ugrizi su jako rijetki ili se uopće ne događaju. Ako dođe do ugriza, može doći i do pojave kratkotrajne boli, ali neće doći do nikakvih težih posljedica. Ovo je najveći europski pauk koji najčešće živi u zemlji, u rupama dubokim nekoliko centimetara, i to u područjima s oskudnom vegetacijom.

View this post on Instagram

A post shared by Iva Čupić (@samsa_critters)

Kućni pauci

Dugonogi kućni pauci pripadaju porodici Pholcidae, koja je vrlo rasprostranjena po Hrvatskoj, ali i cijelome svijetu. Jedna od najčešćih vrsta kućnog pauka je Pholcus phalangioides te ga je svatko od nas vjerojatno susreo barem jednom u životu. U kući se može zateći u kutevima prostorija, ali i u podrumima. Ovi pauci izrađuju velike, ravne mreže koje su najčešće nepravilnog oblika. Kućni pauci na ovim mrežama vise naglavačke i većinu vremena provode u čekanju plijena.

Hrane se kukcima, stoga su vrlo korisni za ljude i preporučuje se da ih se ne dira niti ometa u njihovom poslu. Kućni pauci ubijaju plijen otrovom, koji je bezopasan za ljude, a ono što je zanimljivo kod kućnih pauka je pojava kanibalizma – nakon što jedan kućni pauk pojede drugoga, preuzet će i mrežu ubijenog pauka. Ako ih ne diramo, na toj mreži kućni pauci mogu doživjeti čak do tri godine.