Petero francuskih odvjetnika za Vice pričaju o dosta jezivim slučajevima u svojim karijerama

Većina odvjetnika u nekom trenutku karijere suoči se s kompleksnim i jezivim slučajevima. Neki od njih ih dirnu, a neki zgroze. U svakom slučaju, takve stvari ne zaboravljaju. Pet francuskih odvjetnika za Vice su pričali o takvim, teškim slučajevima koji su ih dirnuli, užasnuli i na neki način promijenili.

1. Klijentica napala suca nožem

Nicolas Pasina ima ured u francuskom gradu Nancy. Sjeća se kako je branio 35-godišnjakinju Fatihu Benziouau koja je optužena da je ubola suca na sudu za maloljetnike. 5. lipnja 2007. nakon što je sudac najavio da će produljiti udomiteljstvo za Fatihinog trogodišnjeg sina, ona je izvukla kuhinjski nož iz torbe i napala suca. Sudac Jacques Noris hitno je prevezen u bolnicu, imao je nekoliko ubodnih rana na području trbuha. “Ova žena je vrlo malena. Nije viša od 1,5 metara. No, kada je krenula napasti suca nitko je nije mogao zaustaviti,” kaže odvjetnik.

Bio je uvjeren da je njegova klijentica u trenutku napada bila ograničeno sposobna. “Socijalni radnici kažu da je ona tjednima prije saslušanja bila uvjerena da može razgovarati s Michaelom Jacksonom“, kaže. U travnju 2010. Fatiha se ponovno pojavila pred sudom, ovaj put bila je optužena za pokušaj ubojstva suca.

To je bio veliki izazov za odvjetnika Pasinu jer je, kako tvrdi, tijekom suđenja bila pod lijekovima i nije se bila u stanju braniti. Nakon što je posjetila četiri psihijatrijska stručnjaka, samo jedan od njih je smatrao da je bila neuračunjiva tijekom napada. “Morali smo se boriti s tri psihijatra kjoj su tvrdili da je dobro. Ona nije bila dobro. Provela je suđenje buljeći u zid, ljuljuškala se na stolici naprijed-nazad.”

Na kraju, državni odvjetnik je zatražio kaznu u rasponu od 13 do 15 godina zatvora, a sud ju je osudio na 13 godina. Sud je kasnije usvojio žalbu. No, Pasina smatra da je kazna nepravedna, no vjeruje i da “prava pravda zapravo ne postoji. Mentalna bolest nas plaši. Zlo je nešto što možete objasniti. Ali ne možete uvijek objasniti ludilo.”

2. Roditelji zaboravili na dijete

U lipnju 2013. devetomjesečna djevojčica umrla je u svom domu u blizini francuske Toule zbog teške dehidracije. Prema forenzičkom izvješću, djevojčica je spavala u sobi na ogromnoj temperaturi, koja nije imala ventilaciju, a čini se da 12 do 15 sati prije smrti nije ništa pila. “Prvo što sam pitao je kako su roditelji dopustili da se to dogodi?” priča Gregoire Niano, koji je bio pravni zastupnik starijeg brata stradale djevojčice. “Za mene je to nezamislivo. To je zločin koji nikako ne mogu shvatiti. Kako se netko može sjetiti dati vode psu, ali zaboraviti na dijete?

Suđenje je održano u listopadu 2015. “Svaku noć tijekom suđenja, sanjao sam o ovom slučaju. Oni su iz lijenosti dopustili da njihova beba umre od žeđi. To je potpuno neshavtljivo” očajavao je Niango. Nije se mogao suzdržati pa je planuo u sudnici. Oca je tako pitao: “Je li vaš pas uginuo? Je li vam uginula riba? Je li vaše dijete umrlo?” Optuženik koji se dotad držao kao da nije uznemiren, tada se slomio. Počeo je plakati. “Bio sam zadovoljan kada sam ga vidio da plače, jer je iskazao svoju ljudskost.” Par je osuđen na pet godina zatvora.

3. Ubojstvo u zatvoru

U travnju 2015. Frederic Berna branio je 40-godišnjeg optuženika kojega se sumnjičilo da je iste noći ubio svoju bebu, seksualno zlostavljao svoju kći, i na smrt pretukao svoju djevojku svjetiljkom prije nego je silovao njezin leš. Strašno suđenje prethodilo je kazni doživotnog zatvora. Međutim, ni to nije bio najteži slučaj za odvjetnika Bernu. “Braniti apsolutnog gada, kojega svaki čovjek smatra čudovištem, nije tako teško”, pojašnjava. “To je samo posao. Kompliciranije je braniti klijenta za koga osjećate sućut.”

Prisjetio se svog susreta s mladim zatvorenikom, koji je, zajedno s još jednim zatvorenikom, bio optužen za zlostavljanje do smrti trećeg kolege iz zatvorske ćelije. “On je bio mladić. Upravo je bio prebačen u zatvor gdje su odrasli i odmah mi se svidio.”Ubijeni mladić pronađen je mrtav u svojoj ćeliji, imao je više ubodnih rana, a bio je izudaran na području trbuha i genitalija. Ruke su mu bile privezane lisicama na leđima, a konopac zavezan oko vrata. Njegovi cimeri su odmah bili osumnjičeni.

No, Sebastian Schwartz, Bernin klijent, odmah je odbacivao tvrdnje da je on sudjelovao u zlostavljanju. Njegova priča poklopila se s nalazima obdukcije. “Schwartz je bio malen, i izgledao je potpuno potresen onome čemu je svjedočio.” objašnjava Berna koji dodaje da je Schwartz pretukao žrtvu po nalogu trećeg cimera iz ćelije. “Bio sam uvjeren da je on zapravo više žrtva nego osumnjičenik. Bio je u situaciji na koju nije mogao utjecati od straha za vlastiti život. Schwartz je oslobođen tijekom suđenja pa je u međuvremenu našao posao, otišao živjeti s djevojkom i zasnovao obitelj.

Teško suđenje održano je početkom 2009. a obrana drugog okrivljenika pokušala je svu odgovornost prebaciti na Schwartza. Berna kaže da je osjećao ogroman pritisak jer je Schwartza počeo doživljavati kao vlastitog sina. “Kako se suđenje približavalo, nisam mogao ni spavati ni jesti kako treba. Kada je došlo vrijeme, paralizirao me strah da će biti proglašen krivim. Kada sam počeo govoriti, govorio sam o sebi i koliko me rad na ovom slučaju pogodio.” Na kraju, Schwartz je dobio godinu dana zatvora, a njegov kolega doživotni zatvor. To je bio veliki uspjeh jer je državni odvjetnik tražio deset godina za Schwartzovo ubojstvo. “To mi je bio najbolji rezultat u karijeri.”

4. Pervertit izmanipulirao ženu i kćer

Slučaj s kojim je bio suočen odvjetnik Pierre-Andre Babel je prilično monstruozan. Priča počinje kada je jedan čovjek počeo vezu sa ženom koja je kasnije bila Babelova klijentica. Prema iskazu odvjetnika, muškarac je bio “pravi pervertit s nezasitnim seksualnim apetitom.” U isto vrijeme održavao je vezu i sa svojom susjedom, i imao foto album orgija na kojima je sudjelovao zajedno s njom i njenom maloljetnom kćeri. “Uspio je izmanipulirati ove dvije žene”, kaže Berna. Zbog optužbi za seksualno zlostavljanje muškaraca i njegova susjeda su optuženi. “Prolaženje kroz taj fotoalbum bio je test karaktera. To je bilo prvi put u mojoj karijeri da sam vidio nešto što mi je uzrokovalo noćne more.”

Ono što odvjetniku dosta pomogne da dobije uvid u namjere svoga klijenta je ispitivanje prije početka suđenja. Tako je postalo jasno da je žena koju je morao braniti izmanipulirana. Međutim, situacija se dodatno zakomplicirala kada je optuženik nekoliko mjeseci prije početka suđenja prestao jesti i uzimati lijekove za srce. Umro je u zatvorskoj ćeliji. “To je bila prva prepreka koju sam morao prevladati, jer da je optuženik bio prisutan na suđenju, porota bi vidjela kakav je karakter i shvatila da je bio glavni mozak svega”, kaže Babel.

“Druga poteškoća je bila što je moja klijentica bila emocionalno potpuno zatvorena, nesposobna izraziti žaljenje. Govorila je sve strašne stvari koje je činila kao da recitira popis namirnica. To je činilo situaciju dosta neugodnom. Što je još važnije, ako porotnici ne mogu vidjeti malo ljudskosti, ne mogu ni suosjećati. Bojao sam se da će je njeno psihičko stanje dovesti do teže osude nego što je zaslužila.”

Sud je Babelovu klijenticu osudio na sedam godina zatvora, dok je majka žrtve osuđena na 15 godina. U međuvremenu, optuženica je počela raditi s psihijatrom. Prilikom ispitivanja na sudu počela je plakati i upravo je to bio trenutak koji je vjerojatno doprinio manjoj kazni.

5. Optužbe za čedomorstvo

“Jednog jutra 1998. godine, 17-godišnja djevojka je ušla u moj ured. Gurala je dječja kolica u kojoj je bila mala plavokosa djevojčica, i bila je ponovno trudna”, sjeća se odvjetnica Helene Stronhmann. Djevojčin dečko, kojega je Strohmann branila nekoliko godina ranije, bio je ubijen pred njenim očima. Razlog su bili dogovori o drogi koji su išli krivim putem i sukob je eskalirao. “Djevojka je također bila ovisnica i socijalne službe su joj prijetile da će joj uzeti djecu. Dok smo se borili, zaljubila se u drugog muškarca. Tada je bila trudna sedam mjeseci.”

Nekoliko tjedana nakon rođenja djeteta, Strothman je bila pozvana u policijsku postaju kako bi saznala da je mlada žena uhićena pod sumnjom za čedomorstvo. Obdukcija je pokazala da su djetetu bila slomljena rebra i da je dobilo nekoliko snažnih udaraca u glavu.

“Znala sam je nekoliko godina i nisam mogla zamisliti da je sposobna za takve stvari. Ni ona ni njen partner nisu optuživali jedno drugo, ali oboje su tvrdili da nemaju pojma kako se to dogodilo. Naravno, svi iz njenog susjedstva su optuživali nju. Na kraju, osuđena je na 14 godina zatvora, ali je sud oslobodio njenog dečka. Uvijek ću pamtiti kako je bijesno bacila svoj kaput kada je presuda pročitana”, priča odvjetnica.

Žalba je uložena i na kraju je mlada majka oslobođena. “To je fer odluka s pravnog gledišta, ali je nepravedna s ljudskog, jer mi još uvijek ne znamo kako je to dijete umrlo”, kaže odvjetnica. “Priča ove mlade žene je imala velikog utjecaja na mene jer je imala težak život. Nikada nije imala izbora. Bila sam njena odvjetnica dva puta, jednom kada je bila žrtva i vidjela kako je otac njene djece ubijen pred njenim očima. Drugi put kada je bila osumnjičena da je ubila vlastito dijete. To je vrsta slučaja koje vas ne mogu ostaviti ravnodušnima”, zaključuje odvjetnica.