Pitali smo hrvatske profesore što bi voljeli reći svojim učenicima, a ne smiju. Bili su brutalno iskreni

Profesori, realno, rade jedan od najstresnijih poslova na svijetu. I u njemu prolaze kroz masu emocija, no još više nego mi ostali moraju ih duboko u sebi zakopati. Jer su svjesni da će, ako reagiraju onako kako bi možda htjeli, to imati ogromne posljedice. Ne samo na njih, kojima pravila struke, zapravo, često sugeriraju da budu neiskreni, nego i više na mladi život koji imaju u rukama.

No, pod uvjetom da budu potpuno anonimni (neki su nas čak zamolili da im ne stavimo ni prave inicijale, kako ih slučajno netko ne bi prepoznao), 13 hrvatskih profesora vrlo iskreno, na trenutke brutalno, a često vrlo simpatično progovara za Telegram što bi, kad bi mogli, zaista rekli svojim učenicima.

1. Puno toga što vas učimo vam nikad neće trebati u životu

Sa svojim učenicima se trudim biti vrlo otvoren i iskren. No, nažalost, često djeci moram predavati gradivo koje im nikada neće trebati u životu. U takvim trenucima im samo kažem da to moramo proći, možda ponekad priznam da je dosadno, ali im naglasim da ćemo brzo kroz to proći i ubrzo se posvetiti nečemu zanimljivijem i važnijem. (K.P., osnovna škola, Zagreb)

2. I mi imamo osjećaje

Jedan dan, nakon što sam upozorio jednu učenicu na njezino nepristojno ponašanje, ona se okrenula prijateljici i rekla da sad razumije što je ova mislila. Navodno je nešto rekla o meni. Čuo sam to, ali sam se pravio da nisam, jer to su ipak njihove osobne stvari. Ali, iskreno, učenici bi možda trebali razmisliti malo kada nešto dobacuju nastavniku ili kada ga komentiraju s drugima. Nekoliko učenika komentira nešto u vezi nastavnika. I nastavnici imaju osjećaje i takvo ponašanje ih može povrijediti. (M.R., srednja škola, Zagreb)

3. Ponekad se smijemo vašim glupim i neprimjerenim forama, ali u sebi

Nekad, kad se netko nekome ruga, moram reagirati, a umirem od smijeha u sebi, osobito ako je neka neprimjerena šala. (D.J., osnovna škola, Rijeka)

4. Iz tebe nikad ne bu niš

Kada nekog vidim da je baš beznadan najrađe bih mu rekla – “dobro je, iz tebe nikad ne bu niš”. A kažeš – “trebao bi se potruditi, imaš potencijala za ovo ili ono.” (L.K., osnovna škola, Zagreb)

5. Nekad nam ne date da spavamo

Naš posao ne prestaje kada zazvoni školsko zvono za kraj nastave. Razmišljamo kako potaknuti nekog učenika ili zašto je neki učenik popustio. Nekada zbog toga i ne spavamo dobro. (M.R., srednja škola, Zagreb)

6. Niste nam baš svi simpatični

I mi smo ljudi od krvi i mesa, pa nam se tako događa, kao i s drugim ljudima, da nam je neko dijete manje, a neko više simpatično. Lagao bih kada bih rekao da se to ne događa. U razredu je 30-oro djece i naravno da mi svako dijete neće sjesti. Ali vjerujem da nikada prema tom djetetu nisam imao drugačiji odnos. Uostalom, kada je u razredu dobra atmosfera i energija onda i ono postane dio te pozitivne priče. (K.P., osnovna škola, Zagreb)

7. Ponekad je bolje da odradite samo nužni minimum, jer ćete izgoriti do kraja gimnazije

Okej, ovo je, zapravo, nešto što im govorim, barem djelomično, a možda ne bih trebala. Naime, često im objašnjavam da ne moraju biti najbolji u svemu i da se fokusiraju na ono što vole i što ih zanima, a ono što ih ne zanima neka obave samo onoliko koliko moraju. Nije baš pedagoški možda, ali izgorit će do kraja gimnazije. (L.K., osnovna škola, Zagreb)

8. Ovo je sranje

Kada obrađujemo neku pjesmu i trebamo je interpretirati, dođe mi da im kažem da je ovo obično sranje i da ni ja ne vidim smisao. A opet, moramo po jedanaesti put tražiti motive, epitete i stilska izražajna sredstva jer ni nakon desete pjesme i dalje ne znaju što je npr. metafora. Onda bih ih poslala u rodno mjesto jer opet moram raditi to dosadno sranje zato što su nesposobni zapamtiti tu jednu stvar. (A.L., srednja škola, Zagreb)

9. Još ćete se puno puta razočarati u životu

Navek dok nekoga tješim zbog ocjene ili ne znam čega, a to je tješenje tipa “ma daj neje smak sveta”, najrajsi bi im rekla da se budu još puno puta i to na gori način razočarali. Al’ to ne velim, jer si mislim da bi ih to ubilo kolko su svi jadni zbog jebene trojke. (I.V., osnovna škola, Međimurje)

10. Ne želimo putovati s vama u javnom prijevozu, jer smo vas dovoljno gledali u školi

Nakon što škola završi nastane neopisiva navala na javni prijevoz i često puta radije pričekamo da se situacija malo smiri i da se djeca raziđu pa mi krenemo doma. Jednostavno izbjegavamo putovati u istom javnom prijevozu s učenicima. Iskreno, dovoljno smo vas gledali u školi. (M.R., srednja škola, Zagreb)

11. Pušim, pijem i seksam se

Učenici profesore gledaju kao neke robote kojima je cilj uništiti njihove živote, a ne shvaćaju da su oni samo jedan dio naših života. I onda kada me gledaju kao dosadnu glupaču koja ih pila gradivom, najradije bih im rekla da bih i ja radije bila na pivi s dečkom nego čitala preseravanja koja pišu u zadaćnice. (M.M., srednja škola, Zagreb)

12. Ne, vi niste centar svijeta

Voljela bih im reći – na prvom mjestu morate biti ljudi i moći se pogledati u ogledalo. Držite se svoje riječi, ne budite bahati i osvrnite se oko sebe, niste centar svijeta. Ne vrti se sve oko vas i ono što mislite da je problem (a vama je problem ocjena) fakat nije problem. (V.R., osnovna škola, Zagreb)

13. Budite kreativni, iako vas svi u ovoj školi žele ukalupiti

Pokušavam za svoje učenike predavanja napraviti što kreativnijima i zabavnijima, jer vjerujem da tako brže i bolje uče. No, u jednoj školi s tim pristupom baš i nisam naišao na razumijevanje. Ravnateljica škole mi nije htjela produžiti ugovor, objasnila mi je da mi je nastava prekreativna i premotivirajuća te da će djeci, kada dođu u peti razred, nastava biti dosadna. Bila je bijesna jer sam djeci parne i neparne brojeve objašnjavao kroz igru Noć i dan. Kada sam rekao neki parni broj djeca su morala ustati, a na neparni čučnuti. Tako su brzo svladali gradivo. No, kolege i ravnateljica nisu željeli raditi izvan okvira već samo po špranci i djecu što brže ukalupiti u postojeći školski sustav, što je užasno. (K.P., osnovna škola, Zagreb)

14. Znam da sereš!

Ponekad učenik uporno tvrdi da je učio ili napisao zadaću, a znaš da nije, no nemaš nikakve dokaze. Katkad prepišu ili se jednostavno snađu i napišu test ili rad dobro, a vi u sebi znate da ta osoba nije zaslužila dobivenu ocjenu. No, nemoćni ste jer nemate dokaze. Dođe vam da mu zafitiljite jedinicu i pred svima mu kažete “nisam idiot, znam da sereš!”. (I.R., srednja škola. Zagreb)

15. Nastavnici koji vam popuštaju nisu dobri ili dragi, samo im se ne da baviti s vama

Često vidim da studenti simpatiziraju neke profesore kod kojih se ne mora dolaziti na predavanja, a ispiti se prepišu. Dođe mi da im kažem da ne mogu vjerovati da su tako kratkovidni. Njihovi roditelji ulažu silan trud i novce u njihovo obrazovanje, oni sami trude se i muče, a ne razumiju da to što nisu naučili na fakultetu teško mogu savladati kasnije. Nastavnici koji imaju niske kriterije nisu dobri ili dragi, samo im se ne da baviti se vama. (B.L., fakultet, Zagreb)

16. Jesi li ti idiot i tko te pustio u redovnu školu?

Kad mi 10 puta jedna te ista osoba postavi isto pitanje, strpljivo odgovorim ali u sebi samo pomislim “majku ti je…, jesi li ti idiot i tko te pustio u redovnu školu?” Pa kad netko kaže “ali ja ne želim sad to radit!”, onda zaurlam “jesam li te i u jednom trenutku pitala što želiš radit?”, a u sebi dodam još “mamu ti razmaženu nikakvu je…”. (J.M., osnovna škola, Zagreb)

17. Trud stvarno ponekad cijenimo više od rezultata

Važno je naučiti gradivo i pokazati da ste ga savladali, ali često prilikom ocjenjivanja u obzir uzmemo i trud i zalaganje koji je neki učenik uložio. I često darujemo veću ocjenu zbog tog truda. Svi nekada imamo loš dan i rezultat nekada ne ispadne kako smo očekivali, ali nam je važno da vidimo kako neki učenik ulaže napor i trud. Također, ako želite najbolju ocjenu, nekada treba gradivo istražiti i izvan udžbenika.
(M.Š., srednja škola, Zagreb)

18. Znam da vam se ne da, nije se ni meni u vašim godinama

Nekad bih im najradije rekla da znam da im se ne da i da se ni meni nije dalo u njihovim godinama i da će tek za deset godina biti sposobni shvatiti poantu toga što radimo. Ali posao mi je udahnuti i s osmijehom im predstaviti Ilijadu kao nešto strašno napeto i zanimljivo, iako ni sama ponekad u to ne vjerujem. (A.L., srednja škola, Zagreb)

19. To što navodno imaš ADHD ne znači da se moraš ponašati odvratno

Tipičan primjer u školi je odnos s djecom koja imaju tzv. ADHD. Za njih treba skupiti posebnu snagu i maksimalnu kontrolu. Jedan dječak se toliko busao svojim “papirima” na kojima stoji potvrda o tom njegovom stanju da je koristio svaku priliku smijati se u lice svim profesorima i trljati na nos koliko je zaštićen. Doslovno nas je sve maltretirao svojim ponašanjem, a mi mu nismo mogli ništa. Šuti i trpi… a bilo je momenata kad bih ga bacila kroz prozor da sam mogla! (M.M., osnovna škola, Zagreb)

20. Kak’ to izgledaš?

Šokiram se kad vidim kako neke učenice dolaze odjevene i našminkane u školu. Još kada vidim da to nije upotpunjeno znanjem, dođe mi da im kažem da bi bilo bolje da su to vrijeme umjesto za ogledalom provele za knjigom. (M.Š., srednja škola, Zagreb)

21. Da, nemam ništa protiv pokojeg jointa (ako si punoljetan)

Volio bih svoje učenike pitati jesu li za legalizaciju kanabisa kao lijeka i kao stimulansa. Naravno, samo za punoljetne osobe. Objasnio bih im da nije svaki kanabis isti, industrijski je legalan, a ovaj koji nije liječi razne bolesti ili ih ublažava. Volio bih im reći da joint nije opasan za odraslu osobu, ali u umjerenim količinama. Ali bih zato najstrože kažnjavao trgovce koji djeci prodaju ne samo drogu, nego alkohol i cigarete. (I.P. profesor likovnog, osnovna škola, Zagreb)

22. Ne uzimajte sve zdravo za gotovo, pa ni od svojih roditelja

Mislite svojom glavom i ne uzimajte sve zdravo za gotovo od bilo koga, pa i od svojih roditelja. (I.P. profesor likovnog, osnovna škola, Zagreb)

23. Uporno me razočaravate

Znam biti razočarana bezvoljnošću djece. Prepoznam izuzetan talent kod nekog djeteta, lakoću kojom radi, sjajne ideje a ne želi si dati truda ni trunku. Jednostavno mu se ne da i radije će napraviti ispod svog prosjeka nego uložiti i najmanji trud. To me izluđuje! Nakon što vidim da ga nikako ne mogu motivirati preostaje mi samo da odustanem od nagovaranja i da se grizem kakva čuda je mogao postići… No, uvijek mi ostaje nada da će se volja probuditi sa zrelošću. (M.M., osnovna škola, Zagreb)

24. Ne, nismo svi jednaki. I trud ponekad ipak nije dovoljan

Poplava petica na nižim razinama školovanja dovela je toga da studenti ponekad misle da zaslužuju odličnu ocjenu samo zato jer su puno učili. U ocjenu ulaze i druge stvari: prijašnje obrazovanje, prijašnji trud, inteligencija, uspješnost u učenju… Nismo svi jednaki i uvijek će netko drugi biti bolji od svakog od nas. To ne znači da ne bismo trebali davati najbolje od sebe. Mislim da je to važna životna lekcija koju pravedan sustav ocjenjivanja može podučiti mlade ljude. Osim toga, ako su svi odlični, zašto bi se najbolji uopće trudili? (B.L., fakutet, Zagreb)

25. Tebi bi pomoglo jedino klečanje u kukuruzu

Jedino što bi i meni i vama moglo pomoći je klečanje na kukuruzu i/ili šiba”. (L.K., osnovna škola, Zagreb)

26. Oprosti

Zna se dogoditi da ostanem šokirana u kakvim okolnostima djeca žive. Jednom sam saznala da dječak živi samo s majkom koja ima mentalnu retardaciju i da je hrani, žlicom i vilicom. Za neke sam saznala da im je roditelj alkoholičar i da se grozno prema njima odnosi… Kad ta saznanja dođu prekasno, nakon što smo već prošli zajedno komad njihovog školovanja ili čak došli do kraja, prebirem po mislima koliko sam ih gnjavila oko nekih stvari, ljutila se zbog nenošenja pribora, a djeca su imala svoje razloge koje nisu mogli ili nisu htjeli objašnjavati. To su trenuci gdje bih voljela biti netko tko će ih, ako ništa drugo, bar saslušati, utješiti i ohrabriti. (M.M., osnovna škola, Zagreb)