Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Život

Potresna priča žene čija je 18-godišnja kćer završila u zatvoru, pa tamo i umrla nakon samo četiri dana

'Četiri dana u zatvoru pretvorila su se u smrtnu kaznu'

Pošalji Podijeli Tweetaj

Saznanje da je moja 18-godišnja kći uhićena zbog posjedovanja heroina bila je noćna mora. No, pomislila sam tada, možda u tome ima nečeg pozitivnog. Možda nakon ovog iskustva napokon potraži pomoć.
Umjesto toga, četiri dana u zatvoru pretvorila su se u smrtnu kaznu, piše za Vice njezina majka Stephanie Moyer.

Tori je bila talentirana anime umjetnica i najelokventnija osoba koju sam poznavala. Kada se počela drogirati, nije trebalo mnogo vremena da joj život krene u potpuno drugom smjeru. U četvrtom razredu srednje škole postala je emotivnija nego ikad prije. Stalno je plakala.

Nisam mogla kontrolirati sve što radi

Jednog dana sam se slomila. Pročitala sam njezin dnevnik. Iz dnevnika sam saznala za heroin, i kako provodi mnogo vremena s dečkom ovisnikom.

Ukinula sam joj neke privilegije. Uzela sam joj telefon. Nisam dopuštala internet ni izlaske s prijateljima. Pokušavala sam je dovesti u red. No svi moji pokušaji bili su prilično ograničeni. Još je pohađala školu, pa nisam mogla kontrolirati sve što radi.

Negdje godinu dana nakon što sam saznala za drogu, mene i supruga su kontaktirali policajci. Pitali su nas gdje se nalazi dečko moje kćeri. Rekli su nam da imaju nalog za privođenje jer se nije pojavio na saslušanju na sudu.

Možda bi zatvor bio dobra stvar

Počela sam razmišljati, Možda ako njega uhite, Tori bi konačno mogla dobiti dobiti potrebnu pomoć. Znala sam da postoji šansa da će i nju uhititi, i to bi bio njezin prvi sukob sa zakonom. Ali možda bi zatvor za nju bio dobra stvar, bila bi na sigurnom i napokon bi ozdravila. Suprug i ja smo dali policajcima adresu stana u koji su se on i Tori odselili prije nekoliko dana.

Dva dana kasnije, 27. ožujka 2015. godine, Tori je uhićena. Odmah sam počela nazivati sve moguće institucije, policajce koji su je uhapsili, zatvor. Osjećala sam se kao da sam izdala vlastitu kći.

Otišla sam do njihovog stana i počela čistiti, misleći da će se, kada izađe iz zatvora, možda htjeti vratiti kući k nama, i početi ispočetka. Prebojala sam njezinu spavaću sobu, čak sam nacrtala sunce na strop.

Rekla je da umrijeti

Nakon nekoliko dana nazvala me iz zatvora. Zvučala je kao u deliriju, bilo je teško razumijeti što govor. Rekla je da ljudi umiru i da će ona umrijeti. Tražila me nešto novca za limunadu, koju inače nikad ne pije.

Suprug i ja smo je došli posjetiti, ali tamo su nam rekli da je naša kći u karanteni. Upitali smo službenika na prijamnom pultu može li nazvati nekoga i provjeriti kako je. rekao da je sve u redu. To nas je donekle umirilo.

Kasnije te večeri, isključila sam telefon misleći da je Tori konačno na sigurnom, jer zatvor ima dežurno medicinsko osoblje. Sjećam se da sam čula sirene kola hitne pomoći u ulici gdje stanujemo i osjećala da se više ne moram bojati zvuka sirene.

Umrla je u nedjelju, na Uskrs

Kad sam se probudila, našla sam glasovnu poruku zatvorskog službenika. Bez ikakvih detalja, samo je zatražio da mu se javimo kad dobijemo poruku. Nakon nekoliko histeričnih poziva da pokušam saznati što se dogodilo, konačno sam saznala da je Tori prebačena u traumu bolničkog centra udaljenog sat vremena.

Kada sam ušla u njezinu bolničku sobu, ispala mi je torba iz ruku. Na moju djevojčicu bili su spojeni svi mogući medicinski aparati. Koža joj je bila potpuno bijela. Njezine su oči bile malo otvorene, ali prazne.

Četiri dana kasnije, bez nade da će se njezino stanje popraviti, isključili smo je s aparata za održavanje života. Umrla je u nedjelju, na Uskrs.

‘Ni danas ne znam što se sve događalo’

Ni 48 sati ranije, u zatvoru mi je rečeno da je Tori dobro. Ali prema onome što sam doznala od žena koje su s njom nalazile u pritvoru, Tori je bila sve samo ne dobro. Zbog apstinencijske krize bilo joj je užasno loše, nije mogla zadržati tekućinu i rapidno je gubila na težini. Imala je halucinacije i bila je toliko slaba da nije mogla uspravno sjediti, a kamoli stajati.

Jedini ljudi koji su pokazali bilo kakav obzir, bili su njezini cimeri u ćeliji, koji su stalno govorili čuvarima da Tori mora u bolnicu. Ni danas ne znam što se sve događalo kad je bila u zatvoru. Ali znam da se u jednom trenutku onesvijestila, prestala disati i došlo je do zastoja srca.

Ni danas ne znam što se sve događalo kada je bila u zatvoru. Ali znam da se u jednom trenutku onesvijestila, prestala disati i došlo je do zastoja u radu srca. Tek su je tada prevezli u bolnicu, ali već bilo prekasno, moja kći je već bila u vegetativnom stanju.

‘Treba ih pustiti da se skinu na teži način’

Ne znam je li itko odgovarao zbog njezine smrti. Znam samo da je na stranici na Facebooku, koja je otvorena u njezinu čast, jedan od čuvara napisao: “Smatram da je stvarno smiješno kada ljudi očekuju da će poreznici obveznici svoj novac troše na ljude koji u zatvoru prolaze apstinencijsku krizu… Ja mislim da ih treba pustiti da se skinu na “teži način”, a novac potrošiti na nekoga tko će to uistinu i cijeniti. Na svakome je da snosi posljedice svojih djela!!!”

Moja kći je trebala liječničku pomoć. Trebala je biti na sigurnom. Zaslužila je suosjećanje. Zaslužila je bolje.


Zamjenik upravitelja kaznionice Lebanon je odbio komentirati slučaj.

Stephanie Moyer je grafička dizajnerica iz Lebanona u Pennsylvaniji. Dana 11. lipnja podnijela je tužbu protiv Kaznionice Lebanon te čuvara i medicinskog osoblja kaznionice zbog nemara o zdravstvenom stanju njezine kćeri i kršenja ljudskih prava.

Pročitaj i ovo     
Podijeli 160 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani