Povijest lančanih pisama je prilično bogata i zanimljiva. I za to postoji logično objašnjenje (u ljudskoj prirodi)

Povijest može biti nevjerojatno nespecifična oko pojedinih stvari, pogotovo po pitanju kronologije, piše MentalFloss. No kada se radi o povijesti lanačnih pisama, veoma je moguće da je prvi autor lančanog pisma bio Isus. Pedeset i pet godina nakon Isusovog uskrsnuća on je odlučio poslati pismo nudeći mudrost ljudima.

Pismo je poslano na zemlju i skriveno pod kamenom kojeg je mladi i iskren dječak uspio podignuti. Pismo je kopirano i počelo je cirkulirati, a svaka njegova kopija sadržavala je čudno upozorenje: “Blagoslovit ću onog tko je kopirao ovo pismo. Osoba koja to nije napravila, bit će prokleta.”

Način da se privuče nečija pažnja

S obzirom na širenje ovog pisma, to nije bio loš način da se privuče nečija pažnja. Kopije pisma koje su preživjele od sredine 1700-ih godina, dokaz su da su ljudi uvijek imali urođenu znatiželju – i praznovjerje – o lančanim pismima. Idućih nekoliko destljeća stotina tisuća ljudi dobilo je i proslijedilo pisma koja su obećavala milosrđe, prosperitet ili religiozno prosvjetljenje.

No, što se događa ukoliko se pismo ne proslijedi? Najčešće bi osoba trebala doživjeti nesreću. Ili smrt. 1888. godine, misionarke Metodista imale su ozbiljnih problema s novcem. Dodatni troškovi njihovih objekata su se nagomilali i iznosili su 16 tisuća dolara. Dok su voditelji Metodista molili za pomoć, oni su također bili svjesni toga da moraju nešto poduzeti.

Šest tisuća dolara od lančanih pisama

Kada se činilo da je sva nada izgubljena, žena koja je čula za njihove nevolje rekla je da ima jedno moguće riješenje za njihove probleme: netko joj je rekao da pisanje lančanih pisama može biti mogući put do financijske nagrade. Negdje u isto vrijeme, crkva je dobila lančano pismo u kojem su se zahtjevala financijska sredstva za drugi, zaboravljeni objekt, a pismo je poslao netko tko je mislio da će ono funkcionirati i za grupu misionarki.

Voditeljica zajednice, Lucy Rider Meyer, shvatila je sugestiju ozbiljno i napisala je pismo koje je sadržavalo molbu da joj se pošalje jedan cent i da se kopija pisma pošalje još troje ljudi koji će ponoviti ovaj proces. Meyer je poslala 1,500 kopija pisama i čekala. Povratna pisma počela su dolaziti. Misionarke su skupile 6 tisuća dolara, te su im mnogi ljudi poslali više od jednog centa, a druge ljude su pisma inspirirala da se pridruže njihovoj zajednici. Njihova lančana pisma postigla su uspjeh.

Uzvratili poruku i žalili se

Dok je većina primatelja pisma bila sretna što će pridonijeti, ili zanemariti pismo, nekoliko njih je uzelo vremena kako bi im uzvratili poruku i požalili se da su dobili pismo više puta. Netko je napisao: “Da vam iskreno kažem istinu, ja sam ogorčena ovim planom. Ja sam vrlo zauzeta žena, i ovo je treći puta da me netko na ovaj način zamolio za pomoć.”

Drugi su pronašli direktniji način zadržavanja svog novca: “Ja sam shvatio nešto, a vi vjerojatno imate obilje novca za kuću. Stoga vam neću poslati ništa.” Misionarke su nazvale lančana pisma “peripatetičkom kutijom za darivanje”, a ona su počela dobivati na popularnosti.

Prikupljanje novca za spomenik

Novine poput New York Worlda printale su obrasce kako bi se prikupio novac za spomenik vojnicima Španjolsko-američkog rata; 1898. je 17-godišnja volonterka Crvenog križa smislila lančano pismo kojim se prikupljao novac za led koji se slao vojnicima stacioniranim u Kubi. Tisuće pisama praktički je pretrpalo njujoršku poštu da je njena majka morala napisati otvorenu molbu kako bi ljudi prestali slati još više pisama.

Iako su lančana pisma bila naporna mnogima, većina tih pisama bilo je altruističke naravi – bio je to pokušaj da se prikupi financijska pomoć za nešto vrlo vrijedno. No, nije trebalo proći puno vremena kako bi se lančana pisma koristila u manje vrijedne svrhe, s obzirom da su ona bila sredstvo za iznuđivanje novca iz ljudi.

Tužba zbog pomaganja u prevarama

Na vrhuncu Velike depresije 1935. godine, Denver je postao epicentar velikog broja lančanih pisama koja su se odnosila na slanje novca u njima. U vrijeme financijskog nadmetanja, od primatelja se tražilo da pošalju novac određenoj listi imena, te da će njihovo bogatstvo doći kada im primatelji vrate pismo.

Ljudi koji su očajno tražili nadu počeli su se oslanjati na objećanja o blagostanju i širiti lančana pisma brokerskih tvrtki koje su prodavale dionice. Brokeri su zaradili tisuće; ljudi koji su pisali pisma nisu zaradili ništa. Western Union je zaradio tužbu tešku 27 milijuna dolara zbog pomaganja ljudima u prevarama, a poštanskim servisima prijetio je pogon od anti-lutrijskih i anti-prikupljačkih zakona. Iako su novčana pisma postala marginalizirana, lančana pisma nikad nisu u potpunosti nestala.

Pisma izazivala praznovjerje kod ljudi

1978. godine, studenti na Harvardu bili su fascinirani prevarom pod nazivom “Krug od zlata” koja je pogodila čitavu naciju, u kojoj se pismo moglo kupiti za 100 dolara od nekog dobronamjernog prodavača. Pedeset dolara išlo bi osobi koja prodaje pisma, a drugih pedeset dolara poslano je osobi koja je prva na popisu na listi od 12 primatelja. Osoba koja je poslala pismo stavila bi svoje ime na dno liste, prekrižila prvo ime na listi i prodala pismo idućoj osobi koja bi ga pristala kupiti.

Lančana pisma bi često izazvala oduševljenje zbog izazivanja praznovjerja kod ljudi, upozoravajući ih na teške posljedice ako se ne drže instrukcija koje se nalaze u pismu. U nekim slučajevima, postojalo je upozorenje da će osobe koje ne proslijede pismo imati nesreću.

Personaliziranje subine primatelja

Ta lančana pisma su često sadržavala ispovijesti koje su pokušale personalizirati nečiju sudbinu navođenjem imena prošlog primatelja koji je pratio instrukcije i prosperirao ili ih nije pratio i istog trena ga je pogazio bus. Takva pisma osiguravala su da osobe, koje su sklone bacati takva pisma, pročitaju poruku jer je na taj način prevara uspješno odrađena.

1990. godine, prije nego su mailovi zamijenili fizička pisma, nepoznati izvor pokrenuo je nešto što je postalo poznato pod nazivom “zamjena donjeg rublja”. U pismu je pisalo: “Pošalji jedan par prekrasnog donjeg rublja po tvom izboru osobi koja se nalazi iduća na listi i pošalji kopiju ovog pisma svojih šest prijatelja… Ako to ne možeš napraviti u sedam dana, obavijestite me jer to nije fer prema osobama koje sudjeluju… Dobiti ćeš 36 pari prekrasnih gaćica!”

Sudionici dobili donje rublje

Iako nije jasno što je natjeralo neku osobu da dođena ovu ideju, no njena ideja je zaživjela: Baltimore Sun izvijestio je o nekoliko zadovoljnih sudionika koji su dobili nekoliko pari donjeg rublja svaki tjedan.

Lančana pisma još uvijek postoje, pogotovo zbog društvenih mreža te se putem njih prikuplja novac ili darovi za liste ljudi koji se nadaju da će i oni doći na red za dobivanje nečega. Kada je došao kraj lančanim pismima iz Denvera, više od 100 tisuća pisama proslijeđeno je pravim pobjednicima: američkom ministarstvu financija koje je u posjedu imalo 3 tisuće dolara u kovanicama.