Priča fotografa kojeg su nacisti angažirali za propagandne fotke, a potajno je snimao sve užase geta

U ožujku 1945. godine jedan čovjek, koji je svjedočio ogromnoj ljudskoj patnji, otkopao je dio zemlje, očvrsnule od poljske zime, kako bi došao do nečega što je mjesecima prije tamo zakopao. Henryk Ross bio je službeni fotograf geta kojeg su nacisti napravili u gradu Lodzu u Poljskoj. U prvoj polovici 1940. tamo su zatvorili tisuće židova.

Ross je bio jedan od njih. Prije okupacije radio je kao sportski fotograf, a nakon što je bio zatvoren, počeo je raditi getu. Uz fotografiranje ljudi za osobne iskaznice, bio je zadužen za propagandne fotografije radnika tekstilne i kožne industrije.

Potajno je snimao stvarni život u getu

Neslužbeno, posve tajno, snimao je devastirajuću realnost života u getu. Javna vješanja, dječaka koji se nasred ceste srušio od gladi, trupla koja su ležala u mrtvačnici, ljude koji su poput stoke trpani u kamione i odvezeni u logore smrti u Chelmno, Nerem i Auschwitz.

Fotografirajući te zastrašujuće prizore riskirao je život, ali nije odustajao. Ponekad je snimao kroz rupe na zidovima ili pukotine na vratima. Ponekad bi samo nabrzinu otvorio svoj kaput ispod kojeg bi držao kameru, snimio što je vidio, i ponovno je sakrio. U ljeto 1944. bližio se poraz nacista i oni su počeli likvidrirati geto u Lodzu, koji je nakon zloglasnog varšavskog, bio drugi geto po veličini. Do tada je više od 45.000 ljudi, većinom Živdova, ali i Roma, umrlo od gladi i bolesti.

Među samo 877 preživjelih bio je i Ross

Nekoliko tisuća ljudi poslano je u logore za istrebljenje. Godine 1942. oko 17.000 ljudi koji su bili premladi, prestari ili prebolesni da bi radili, bili su odvedeni i ubijeni u plinskim komorama u Chelmnou. Osjećajući da se rat bliži kraju, Henryk Ross je 6.000 svojih negativa spremio u drvenu posudu koju je premezao katranom i zakopao.

“Morao je postojati neki dokaz naše tragedije”, rekao je godinama kasnije Ross. Sovjetska armija oslobodila je geto 19. siječnja 1945. Nacisti su u lipnju 1940. objavili da se tamo nalazi 160.320 Židova. Do oslobođenja preživjelo ih je samo 877. Henryk Ross bio je među njima. U ožujku te godine iskopao je svoje vizualno svjedočanstvo. Otprilike pola od 6.000 negativa bilo je uništeno zbog vlage. Ali, dovoljno negativa je preživjelo da bi se ispunio Rossov zavjet o tome “da se ostavi povijesni zapis našeg mučeništva”.

Njegove slike prikazane na suđenju Eichmannu

Ross je 1956. emigrirao u Izrael sa svojom ženom Stefanijom. U Jeruzaelmu je 1961. godine svjedočio na suđenju ratnom zločincu Adolfu Eichmannu, koji je godinu dana poslije obješen, a bio je osuđen zbog provedbe nacističkog finalnog rješenja – istrebljenja Židova u Europi. Neke od fotografija Henryka Rossa bile su prikazane na suđenju Eichmannu.

Hrabri fotograf preminuo je 1991. godine, a za par dana, točnije 25. ožujka, u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu bit će otvorena izložba njegovih fotografija.