Nekad je nužno odabrati stranu

Priča mame koja je uspjela spriječiti svog silovatelja da sudski dobije roditeljska prava nad njezinom kćeri

Analyn Megison za CNN piše kako je promijenila suludi zakon

FOTO: Screenshot

Prva stvar koju trebate znati jest da volim svoje dijete svim svojim srcem. Jako mi je važno da vam to kažem jer je moja kći začeta silovanjem, i nakon njenog rođenja rekli su mi da nisam stvarno mogla biti silovana ako sam odabrala zadržati dijete nakon napada, piše za CNN Analyn Megison.

Dakle, mora biti da “sam to htjela”. Pa da odmah budem jasna: nisam htjela da me kroz vrata moje kuće u spavaću sobu odvuče netko koga sam upoznala preko zajedničkih prijatelja nakon jedne večeri u Baton Rougeu u Louisiani. Nisam htjela, nakon silovanja, osjetiti miris vlastite krvi na tepihu ili trpjeti nevjerojatnu bol u svom 29-godišnjem tijelu. Nisam htjela o sebi razmišljati kao o žrtvi.

‘Jednako dobar otac kao bilo koji drugi’

Također nisam htjela osjećati stravu i šok koji su se pojavili godinama kasnije kada je moj silovatelj pokušao dobiti skrbništvo nad mojim djetetom – djetetom koje sam odlučila roditi jer mi je trudnoća davala nadu da nisam u potpunosti slomljena i uništena.

U to vrijeme, nije postojao nikakav zakon u mojoj novoj saveznoj državi Floridi koji bi zaustavio mog silovatelja da dobije roditeljska prava nad djetetom koje je napravio seksualnim napadom. Kroz cijelu moju borbu za skrbništvo ponavljano mi je da je otac silovatelj jednako dobar kao bilo koji drugi otac, barem prema državnom zakonu.

Nisam htjela da više itko prolazi kroz ovo

Dok sam se ponovno borila sa svojim napadačem, znala sam da ima još jedna stvar koju ne želim: da više itko prolazi kroz ovu noćnu moru. Sudeći prema podacima Nacionalne konferencije državnih zakonodavnih tijela, svake godine se u SAD-u dogodi između 17 i 32 tisuće trudnoća koje su posljedica silovanja. Radi se o konzervativnoj procjeni, jer većina silovanja ostane neprijavljena.

Ne zna se točno koliko se žena odluči iznijeti trudnoću i nakon toga odgajati tu djecu, no očito je da se radi o veoma osobnoj odluci. Kada sam nakon napada otkrila da sam trudna, mučila sam se dok sam u samoj sebi tražila i napokon pronašla snagu. Odlučila sam nositi svoje dijete jer sam znala da se u meni razvija jedinstvena osoba, koja mi je dokazala da nada može postojati i u najtežim trenucima. Moja vjera me vodila kroz čitavo ovo iskustvo.

Bila sam potpuno prestravljena

Nakon rođenja moje kćeri, prolazile su godine ispunjene odlascima na plažu, avanturama na igralištu, čitanjem priča prije spavanja, zagrljajima i poljupcima. I onda je došao dan kada su mi stigli sudski papiri od mog silovatelja. Bila sam prestravljena zbog opasnosti koju je to predstavljalo za moju dragocjenu malenu djevojčicu, koja nema pojma što sam sve morala proći kako bih je zaštitila.

Kao samohrana majka koja ne dobiva alimentaciju, i koja nema ratnu škrinju za sudsku bitku, bila sam zarobljena. Bez zakona koji bi to spriječio, sve što sam mogla napraviti je predstaviti svoj slučaj, zauzeti se za svoju voljenu kćer i moliti se.

Pobjeda nakon više od dvije godine terora

Na sreću, sudac je odlučio da moj silovatelj ne može dobiti pravo kontakta s mojom kćeri bez prethodnog iznošenja svih dokaza o tome kako me silovao i kako je ona začeta. Moj napadač i njegovi odvjetnici nisu htjeli ići toliko daleko, i on je naposljetku odustao od svog zahtjeva. Nakon više od dvije godine terora, pobijedila sam.

Htjela sam od svoje države da zaštiti žene koje su bile silovane od straha da će njihovi napadači dobiti roditeljski pristup djeci koja su začeta tijekom napada. Kao diplomirana pravnica, znala sam da je moj prvi korak istražiti koja druga pravila i zakoni već postoje i zatražila sam pomoć od svog starog profesora s prava. Smislili smo plan za prijedlog zakona, znajući će “jasni i uvjerljivi dokazi” biti ključni element.

Pružanje ‘jasnih i uvjerljivih dokaza’

To je tako zbog toga što su slučajevi po pitanju roditeljskih prava stvar građanskog prava, a ne krivičnog. Stoga, ako pokušate ograničiti roditeljska prava zbog, recimo, zanemarivanja djeteta, najviše što morate pružiti sudu jest “jasan i uvjerljiv dokaz” zanemarivanja.

Žene koje su silovane, međutim, često se suočavaju s drukčijim izazovima. Ako zakon na kojem sam radila zahtijeva osudu za silovanje kako bi se mogla oduzeti roditeljska prava, to bi zahtijevalo od žena da pruže veću razinu dokaza – da ne spominjem one koji se pružaju samo na kaznenim sudovima – nego što je potrebna za bilo koji drugi slučaj koji se odnosi na roditeljska prava.

Pisanje skice prijedloga zakona

Nije nam potrebna kaznena osuda za rekreacijsku uporabu droga ili zlostavljanje djece, stoga zašto bi bilo razumno zahtjevati takvo nešto za ženu koja tvrdi da je silovana i da je začela dijete tijekom napada? Pogotovo kada znamo da postoji rašireni mit prema kojem žene često lažno tvrde da su silovane bez ikakvih dokaza; istraživanja ukazuju na to da je stopa lažnih optužbi za silovanje jednaka ili manja od lažnih optužbi za druga naslina kaznena djela.

Ne smijemo dopustiti da jedno nedokazano vjerovanje prouzroči to da silovane žene moraju držati viši standard za dokaze od bilo kakve druge odluke roditelja koji traže ograničavanje roditeljskih prava. S tim na umu, napisala sam skicu prijedloga zakona i pronašla zakonodavca koji bi ga zagovarao u Senatu i Zastupničkom domu. Priču sam podijelila s republikancima, demokratima i praktički bilo kim tko je dovoljno mario da se udružimo oko rješavanja tog problema.

Prijedlog ostao praktički nepromijenjen

Nije bilo lako govoriti o svojim osobnim razlozima zašto sam željela ovaj zakon, i postojala su pitanja koja su učinila ovo iskustvo bolnim. Jesu li postojali bilo koji svjedoci mog silovanja? Ako se zaista radilo o silovanju, zašto bi silovatelj tražio pravo nad djetetom? Kako sam zbilja mogla biti silovana ako volim to dijete?

No, vrijedilo je. Iznenađujuće, moj prijedlog zakona ostao je praktički nepromijenjen od početka do kraja i prošao je jednoglasno s dvostranačkom potporom, čak u vrijeme kada su naši državni zakonodavci bili toliko ogorčeno podijeljeni oko praktički svega. Bila sam zahvalna, i osjećala sam se ugodno znajući da će sve druge žene koje su postale majke nakon silovanja biti ravnopravne u Floridi.

Promjena zakona je poput mijenjana pelena

Ponekad bih se pitala jesam li dovoljno dobra pobornica promjena kao osoba koja je pretrpila silovanje; postoji ogromna stigma na osobama koje govore o seksualnom napadu. No, kroz ovaj proces sam naučila da je potrebno da se samo jedna osoba suprotstavi u trenucima kada bi se nepravda čini sasvim normalnom.

Majčinstvo mi je pomoglo shvatiti to. Promjena zakona je gotovo poput mijenjana pelena: prljavo i neuredno, ali tako lagano za prihvatiti zbog malenih koje toliko volite. Do trenutka kada moja djeca odrastu, nadam se da će se svijet promijeniti na bolje i da nitko neće stigmatizirati jedno od njih zbog toga što je začeto kada me napao moj silovatelj. Nijedna majka, nijedna osoba koja je preživjela silovanje, ne treba prolaziti ovo mučenje.

Naša voljena djeca nikada ne bi trebala prolaziti kroz tu strahotu. Činjenica da ta prijetnja još postoji u Americi je potpuno nevjerojatna i za nju nema mjesta u našem slobodnom društvu. Želim ujediniti što više ljudi da pronađu zajednički jezik za rješenje. Ovo je samo početna točka u sprečavanju nasilja nad ženama.