Nekad je nužno odabrati stranu

Pričali smo s čovjekom koji je malo opsjednut zmijama (na slatki način)

Zoran Tadić, najveći stručnjak u zemlji, priča o karijeri i životinjama

FOTO: Vjekoslav Skledar

Kada sam dogovarala razgovor s međunarodnim poznatim stručnjakom za zmije i profesorom na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. sc. Zoranom Tadićem, odmah mi je naglasio da se on ne bavi zmijama nego proučava ekofiziologiju i ponašanje životinja, a zmije su, uz guštere, modeli koje u tim istraživanjima koristi.

Nakon trosatnog razgovora s ovim docentom, s fakulteta na Roosveltovom trgu otišla sam prilično fascinirana njegovom karijerom tijekom koje je neprekidno istraživao, izmjenio iskustva s brojnim priznatim znanstvenicima, bio na najneobičnijim mjestima i susreo se s najneobičnijim životinjama.

Ipak, najfascinantnije je njegovo poznavanje zmija kojima se bavi dugi niz godina. Njegova zbirka živih zmija na PMF-u, koja je jedina ovakva zbirka u Europi, utemeljena je 1995. godine kada je iz Imunološkog zavoda donešeno prvih pet poskoka. Zbirka je tijekom godina rasla, a sada se u njoj nalazi oko 120 zmija. Sustavni znanstveni rad na zmijama Tadić je započeo 2002. godine. Za Telegram priča o svojoj karijeri, životu i zmijama.

O počecima kad se po vrtiću pričalo da mali Tadić privlači miševe

2. siječnja 1963
Fotografija profesora snimljena 2. siječnja 1963. godine Osobna arhiva

“Već od malih nogu između mene i životinja postoji posebna veza. Rekao bih da jednostavno imam sposobnost privlačenja životinja. Majka mi je pričala da je to počelo još vrtiću. Jedna od djevojčica, čiji otac je radio kao znanstvenik, donijela je u vrtić bijelog miša. Svi su se okupili oko njega, pružajući ruke da ga dotaknu.

No, on sav preplašen bježao je od svih sve dok ja nisam spustio ruku. Onda se brzinom munje popeo po njoj i smjestio na mom ramenu. Otada je glavna fora u vrtiću bila da mali Zoran Tadić privlači miševe. Također sjećam se da je jednom prigodom netko donio daždevnjaka. I dok se on većini djece gadio, ja sam ga oduševljeno, na užas svih teta, primio u ruku i divio se njegovu izgledu.”

O patuljku koji mu je došao u snu i rekao mu da napusti FER i ode na PMF

Ožujak 1982 - Ukopavanje protutenkovske mine na koti 501 iznad Pivke u Sloveniji
Ukopavanje protutenkovske mine na koti 501 iznad Pivke u Sloveniji, ožujak 1982. Osobna arhiva

“U životinje sam se zaljubio još kao mali, a ljubav prema znanosti došla je nekako spontano. Nakon završetka srednje škole odlučio sam da će mi prvi izbor studija biti Elektrotehnički fakultet koji je, uz medicinu, tada bio najpopularniji. Prehrambeno-biotehnološki fakultet je bio, tek, druga opcija.

Nakon što sam upisao današnji FER odnosno tadašnji ETF, morao sam otići na odsluženje vojnog roka. Tada mi je, dok sam služio u JNA u Pivki, u snu, često to tako opisujem, došao mali patuljak i opalio me po glavi velikim batom, rekavši mi: “zaboravi na Elektrotehniku, tvoj izbor je PBF. Iako sam uspješno položio i ispit na PBF-u morao sam ponovno polagati prijemni jer sam odustao godinu prije pa mi se prijemni nije priznao.

Zbog toga su me čak na deset dana pustili iz vojske. No, nakon uspješno položenog ispita ja sam se vratio u vojsku, a majka je dobila u zadatak da me ispiše s Elektrotehnike.

Sjećam se, pričala mi je kako su vikali za njome jesam li siguran u to što radim te da se još može predomisliti i vratiti papire dok se ne stane na zadnju stepenicu fakulteta. Ljudi nisu vjerovali što sam napravio, ali ja nikada nisam požalio zbog te odluke. Mama se složila s tom odlukom, a je li bila sretna? Sumnjam. Ona je bila učiteljica a otac inženjer, enolog koji završio Agronomski fakultet. Bio je cijenjeni stručnjak za senzorsku analizu vina tako da s ponosom mogu reći da me naučio kako procijeniti vino.”

O opasnim slonovima i tigrovima i manje opasnim zmijama

29. studenog 1977 - The Tower of London
Tadić u Londonu 29. studenog 1977. Osobna arhiva

“Više ljudi pogine u elementarnim nepogodama i u automobilskim nesrećama nego od ugriza zmija. Ljudi jako vole i sa simpatijama promatraju slonove, nosoroge, tigrove, lavove… No, nemojmo se zavaravati, oni su mnogo opasniji za ljude od zmija.

Tijekom studijskog boravka dva puta po tri mjeseca tijekom 1999. godine bio sam u The Zoological Society of London u sklopu kojeg se nalazi Londonski zoološki vrt. Radeći na kemorecepciji i kemoosjetilnoj fiziologiji zmija, osim o njima mnogo sam naučio i o drugim životinjama.

Jedna od stvari koju su mi odmah objasnili jest da kada, primjerice, mamba odluči ubiti čovjeka, 50 posto je šansa da osoba preživi taj napad. Naravno uz kvalitetnu liječničku skrb. No, kada tigar, slon ili nosorog odluče to napraviti, spasa jednostavno nema.

Slon vas, primjerice, ubije tako što vas najčešće prvo nokautira udarcem surle, a onda stane na vas! Kako preživjeti pritisak od više tona na tijelo, čak i uz najbolju medicinsku skrb? Samo nekoliko dana nakon što sam otišao iz Londonskog zoološkog vrta 1999. godine, jedna od slonica, jedne subote ujutro, ubila je timaritelja. Otada više nema slonova u samom središtu Londona – prebacili su ih u dio safarija u sjeverni dio grada Whipsnade Park.”

O osobnosti zmija

Svibanj 1998 - u dvorištu Biološkog odsjeka PMF-a
U dvorištu Biološkog odsjeka PMF-a, svibanj 1998. Osobna arhiva

“Kroz godine rada sa zmijama naučio sam da one imaju svoju osobnost. Ne biste vjerovali kako se jedinke iste vrste drugačije ponašaju. Neke su, primjerice, nervoznije od drugih. Kod zmija mi je čaroban njihov način života. Ja to gledam čisto biološki i zmije ne promatram kao kućne ljubimce. Teško da one to mogu biti, barem meni.

Za to su kognitivne životinje poput psa, mačka ili ptičica. Neki ljudi tvrde da su uspostavili emotivnu, odnosno kognitivnu vezu sa svojim gmazovima, što je vrlo moguće. Osobito s većim gušterima kao što je iguana.

Prema zmijama koje proučavam sam izuzetno profesionalan i oprezan. Nikada nisam imao nikakva neugodna iskustva i nikada me niti jedna od njih nije ugrizla. Ne dodjeljujem im imena i ne vežem se za njih. Jedna zmija je, ipak, izuzetak. Riječ je o goveđoj zmiji koja ima ime Glumica i koja je sa mnom 18 godina. Nju ću, kada ugine, pokopati u svome vrtu. Ime je dobila tako što je 2002. godine odigrala vrlo zapaženu ulogu u znasntveno-popularnoj seriji ‘Tajni život gmazova’ koju je snimio HRT. A čak nije iz Hrvatske – došla je 1997. godine iz Engleske.”

O tome kako nas njuše

tadic
Vrata profesorova kabineta pokazuju da ima smisla za humor Vjekoslav Skledar

“Facinantan mi je način života zmija, fiziološki mehanizmi u njihovim tijelima, percepcija okoline…Vrlo je zanimljivo kako se snalaze u životu s jako razvijenim jednim osjetilom, a to je njuh. Zmije su izuzetno mirisno orijentirane. No, to nije miris u pravom smislu riječi, odnosno njuh koji se kod većine životinja ostvaruje preko nosa.

Kod životinja koje se nalaze u vodi, primjerice riba, receptori mirisa se najčešće nalaze na površini tijela. A kod zmija koje su jako orijenitrane na taj njuh postoji specifičan organ koji se naziva vomeronazalni organ (Jacobsonov organ) koji se nalazi na gornjoj strani usne šupljine, na gornjem nepcu, odnosno u njemu. Kad zmija paluca jezikom ona prikuplja mirisne čestice, koje zatim prenosi u vomeronazalni organ, koji onda šalje informaciju u mozak i zmija tada dobiva mirisnu sliku svijeta.”

O tome zašto imaju rašljasti jezik

“Rašljasti jezik kod zmija je izuzetno bitan, jer njime ona dodiruje dvije točke te onda te informacije iz lijevog i desnog vomeronazalnog organa šalje u pomoćni mirisni režanj mozga i na temelju toga zmija vrši komparaciju dvije točke. To joj je izuzetno bitno, jer joj to omogućava da može odrediti smjer nekog traga. Većina guštera nema rašljasti jezik. Jedina skupina guštera koja ima rašljasti jezik kao zmije su varani koji također palucaju jezikom.”

O ljudskom mozgu koji je evoluirao zbog zmija

Antropologinja Lynn Isbell sa Sveučilišta Kalifornija tvrdi da nam je strah prema zmijama urođen te da on seže daleko u prošlost. Njezina je teorija da je zahvaljujući tom strahu naš mozak evoluirao na specifičan način. U svojoj teoriji Isbell pretpostavlja da su zmije bile opasne za rane primate, zbog svog otrovnog ugriza, što je kod primata pridonijelo evoluciji stereoskopskog vida – korisnog kod uočavanja zmija.

Zmije su oduvijek bile opasne, a rani primati koji su grabili udovima prema naprijed često bi tako nesvjesno zgrabili zmiju, koja bi ih ugrizla te bi oni umrli ili se barem jako razboljeli. Stoga, ako bi preživjele, jedinke su morale evoluirati te su razvile bolji stereoskopski vid To je istraživanje izazvalo mnogo kontroverzi, a pokazat će se je li točno.”

O najbržem zmijskom napadu

“Vrlo zanimljiva zmija tzv. brkata zmija (Erpeton tentaculatus) jedina je vrsta zmije na svijetu koja ima dva mala pipka na glavi koja joj omogućavaju da osjeti vibraciju koju uzrokuje riba u vodi. Ove su zmije bile predmet jednog istraživanja koje je pokazalo kako imaju vrlo razvijen živčani sustav koji im omogućuje da predvide kretanje ribe sa kojom se hrane.

I sam sam je vrlo kratko proučavao jer je jedna bila kratko u zbirci PMF-a i primjetio sam da riba mora doći u točno određen položaj kako bi j zmija uhvatila. I to je najbrži zmijski napad koji sam ikada vidio u životu. Kenneth C. Catania sa sveučilišta u Tennesseeju proučavao je tu zmijsku vrstu te utvrdio da te zmije osim što mogu predvidjeti kretanje svoga plijena one mogu vibracijama stvoriti valove kojima preplaše ribu i namjeste je u povoljniji položaj za lov.”

O incidentu kada je zmije bacio u toalet fakulteta

tadic1
Ima najveću zbirku zmija u ovom dijelu Europe Vjekoslav Skledar

“Sa zmijama treba biti izuzetno oprezan i ne prilaziti im kada se loše osjećate. Tada nije vrijeme za druženje s njima. Kada čistim njihove terarije uvijek to radim uz pomoć drugih, jer takav posao nije dobro raditi sam. Svakako ne treba bacati zmije u zahod, kao što sam ja to 2008. godine napravio.

Bacio sam oko 30 mrtvih mladih zmija u zahod. Bile su mrtve, odnosno ja sam mislio da su sve mrtve, ali nisu bile. Jedna je oživjela, isplivala van i u ponedjeljak ujutro poželjela je čistačici ‘ugodan dan’. Možete misliti panike i kaosa koji je nastupio. No, sve je dobro završilo, ja sam se ispričao ( i to nekoliko puta!) svima koji su se preplašili. Pouka: ne bacajte zmije u zahod, ni žive ni mrtve.”

O životinji koju ne bi dirao ni za Nobelovu nagradu

18. travnja 1987 - promocija na PBF-u
18. travnja 1987. promocija na PBF-u Osobna arhiva

“Prema zmijama i drugim životinjama nikad nisam osjećao strah. Jedina životinja koju nikada ne bih primio u ruke je morski zekan, puž Aplysia koji je uobičajen i u Jadranu. Nema kućicu, a od napadača se ta bezazlena životinja brani ispuštajući ljubičasti boju. Kod mene izaziva opći užas i ne bih je dirao. Ne znam odakle mi je taj strah i gađenje. Možda bi me trebalo psihoanalizirati.

No, ona je odličan neurološki model sa 20.000 živčanih stanica. Tako je 2000. godine znanstvenik Eric Kandel dobio Nobelovu nagradu zahvaljujući proučavanju te životinje. Na primjeru jednostavnog živčanog sustava Kalifornijskog morskog zekana (Aplysia californica) uspio je objasniti molekularne promjene u neuronu i na sinapsi kod različitih oblika učenja. Priznajem, da mi unaprijed obećaju Nobleovu nagradu, svejedno bih izbjegao druženje s njome.”

O ljubavi prema mačkama

tadic2
Danas voli mačke, a sve je počelo s malim mišem Vjekoslav Skledar

“Veliki sam ljubitelj mačaka i uvijek kažem da život bez njih, za nekoga tko je tu životinju jednom imao, nema smisla. Do sada, imao sam tri mačke – dvije mačke i mačka. Ljubitelj sam muških mačaka, jer smatram da su privrženije prema obitelji i maznije prema ljudima nego što su to ženke. Zadnji mačak sa mnom je bio pet godina do 2005. godine. Cijepio sam ga protiv svega čega se mačka može cijepiti osim protiv jedne stvari. Protiv automobila, a protiv toga nema cjepiva.”

O leopardu iz zagrebačkog zoo vrta koji ga je volio

12. ožujka 2008 - u ledenom paviljonu na Tomislavovom trgu u Zagrebu, sa Dujom Lisičićem
12. ožujka 2008 u ledenom paviljonu na Tomislavovom trgu u Zagrebu, sa Dujom Lisičićem Osobni arhiv

“Sjećam se, kada je u zagrebačkom zoološkom vrtu bio divlji leopard, jedino jedan veterinar i ja smo mu mogli prići. Jednostavno, shvatio sam da me leopard voli i dok bi svakome drugome vjerojatno otkinuo ruku, ja sam ga češkao po glavi. To je bilo prije dvadesetak, možda i više, godina.”

O slonovima koji se vole kupati

“Kada u londonskom zoološkom vrtu uđete u nastambu s četkom i kantom vode, slon se doslovno prevrne na bok i čeka tuširanje. To sam radio dok su slonovi još bili u Londonu. Kada je prije nekoliko godina bila velika poplava u Pragu, tijekom koje su mnoge životinje u zoološkom vrtu stradale, jedine životinje koje su ludo uživale u tome bili su slonovi jer su se napokon mogli danima kupati. Cijeli zoološki vrt postao je veliki bazen u kojem su slonovi uživali i zaposlenici zoo vrta dugo ih nisu uspjevali izvući iz vode.”

O istraživanjima na kojima trenutno radi i onima koja tek planira

Listopad 2004 - u Dallas Zoo sa premosnikom
U zoološkom vrtu u Dallasu, a danas proučava guštere po hrvatskim otocima s američkim kolegama Osobna arhiva

“Trenutačno se s američkim znanstvenicima bavim proučavanjem guštera po hrvatskim otocima koji su pravi mali evolucijski reaktori. Proučavamo evoluciju probave guštera. Nekim se gušterima, kada su preseljeni s jednog otoka na drugi, promjenio probavni sustav, postali su biljojedi. Također pokušat ću pokrenuti istraživanje kognitivnosti zmija, da otkrijemo mogu li one prepoznavati boje i oblike.”