Probala sam prevariti detektor laži i dosta spektakularno propala

To se samo meni može dogoditi, da jutro na svoj 28. rođendan provedem na ispitivanju. Završila sam na poligrafu, kod magistra kriminalistike Romea Vrečka i njegovog kolege Željka Grgurića, profesionalnih poligrafista koji se ovim poslom bave 25 godina, ali ne zato da utvrde moju nevinost ili lažem li da mi je tek 28, nego da mi pokažu kako funkcionira poligraf.

Iskreno, kad sam doznala da je riječ o dva kriminalistička inspektora koja se sad bave detektivskim poslovima, očekivala sam dva opasna mrguda, a ne dva nasmijana čovjeka koji me dočekuju uz kavu pa je nervoza polako počela popuštati.

Grgurić i Vrečko me tijekom razgovora upućuju u to kako će izgledati poligrafsko testiranje. “Zaokruži jedan broj i spremi ga u džep prije nego što uđeš u sobu za ispitivanje”, kaže mi Vrečko dajući mi ceduljicu s nizom od deset ispisanih brojeva te odlazi prepuštajući me Grguriću. Tvrda fotelja za ispitivanje prvo je što mi upada u oči dok ulazim u sobu s poligrafom. Sjedam, udahnem, izdahem i tvrdim da sam spremna za ispitivanje.

Imala sam dva trika za varanje poligrafa

“Ako utvrdim broj koji si zaokružila na papiru, ti plaćaš ručak, a ako uspiješ prevariti poligraf, mi plaćamo ručak”, govori mi Grgurić kroz smijeh dok mi stavlja senzore za mjerenje pulsa, tlaka, disanja te znojenja. Prihvaćam izazov. Kad sam prije nekoliko tjedana bila na stres testu, spojili su me na sličnu spravu, a tad mi je i psihologinja pokazala kako smiriti puls disanjem. Bio je to jedan od dva trika koja sam znala, dok mi je drugi u šali dobacila kolegica koja radi u rubrici Kriminal i politika, savjetujući me da mrdam prstima ako hoću zbuniti poligraf.

Gospodin Grgurić sjeda pokraj mene i daje mi upute. Prvi put će pročitati niz brojeva koji su bili na papiru te će me za svaki pitati jesam li zaokružila taj broj, a ja moram svjesno lagati – dakle, reći da nisam (bez obzira je li pročitao moj broj). Odlučila sam se maksimalno baciti u svoj kvazi zen i gledati u bijeli zid ispred sebe kao što mi je i rečeno. Testiranje počinje.

Dok poligrafist čita brojeve, između svakog pravi dulju stanku. Ne… Ne… Ne… Govorim dosta koncentrirano. Potom dolazi drugi krug ispitivanja. To su oni isti brojevi samo ih čita drugim redoslijedom. Ne… Ne… Ne… Nastavila sam i to mnogo smirenije nego prošli put. A onda je uslijedio i finalni, treći krug, u kojem je jedina razlika da ne smijem odgovarati na glas nego odgovaram u sebi. Mislila sam da će to biti najjednostavniji dio ispitivanja u kojem ću uspjeti poligrafista dovesti u zabludu. Nije prošlo ni pet sekundi, digla sam ruku sa stolca i zbunila – poligraf.

Bez imalo sumnje me pitao jesam li zaokružila broj 27

Doduše, trebala sam kihnuti pa sam to učinila nenamjerno. Kako me gospodin Grgurić prekinuo te upozorio da se ne smijem micati, samo sam trepnula kao znak da ga shvaćam, suzdržala se od svoje reakcije i spustila ruku. Kratko smo pričekali i ispitivanje se nastavilo. 46, 32, 65, 27, 13… Moji odgovori u glavi i dalje su svi bili “ne”. Čim je završilo ispitivanje, Grgurić me nakon samo nekoliko sekundi upitao: “Jeste li zaokružili broj 27?”, a ja nisam mogla vjerovati da to govori bez imalo sumnje u svom tonu.

Odmah sam izvukla ceduljicu s brojem koju sam cijelo vrijeme imala u džepu i pokazala zaokruženu dvadesetsedmicu, kao da sam dobila na Lotu. “Vi imate dosta izražene reakcije”, komentira pokazujući mi na ekranu one brojeve koje je čitao, a iznad njih se nalaze i krivulje koje su očitavale moje fizičke reakcije. Bez obzira na to kojim redom ih je čitao, krivulje bi podivljale na broju 27. Ali kako, kako?!

Što je veći rizik, ljudi se više trude lagati

“Sjećate kad sam vam rekao da se kladimo, tko izgubi plaća ručak? Što je veći rizik, ljudi se više trude lagati, a njihov organizam onda jače reagira i mi još bolje možemo očitati rezultate. Dakle, što se više trudite lagati, to nama više olakšavate posao, a ti baš i ne znaš dobro lagati”, pojašnjava mi smijući se mojoj reakciji.

Nakon toga pitam njega i Vrečka koja je razlika između ovog testiranja i onog u policiji. “Između onoga što mi radimo danas i onoga što se radi u policiji nema razlike. Samo ovdje ne postoji sumnja u počinjenje nekog djela pa se prema tome ne može provesti ispitivanje, dakle, ne postoje neke okolnosti na temelju kojih možemo sastaviti pitanja. Mi ćemo provesti stimulirani test s brojevima, takvi se, recimo, provode na polaganju završnog poligrafskog ispitivanja na Akademiji. To je test na kojem se može provjeriti i podobnost ispitanika za poligraf”, govori mi Vrečko.

Tehnike zavaravanja poligrafista uče se u FBI-ju

Zanima me, kako valjda gledam previše loših detektivskih serija, je li mit ili istina da se poligraf može prevariti. “Gledajte, u teoriji može. Ali ne da se prevari poligraf nego da se zavara poligrafist. Te tehnike uče oni koji rade u agencijama poput FBI-a i CIA, toga nema kod nas”, kaže Grgurić dok ja još uvijek s nevjericom buljim u ekran računala s rezultatima testiranja.

Poligrafista u Hrvatskoj ima nešto manje od dvadeset, a Vrečko i Grgurić jedini su poligrafisti koji rade i u privatnoj praksi, svi ostali rade u MUP-u. No, ono što kriminalistički inspektori poligrafisti doznaju na ispitivanju ne može se koristiti na sudu. “Poligraf ne može biti dokaz na sudu jer je riječ o egzaktnoj stvari, u toj situaciji poligraf bi bio sud. Ako bih ja rekao da ste vi ubojica nakon poligrafskog ispitivanja, sudu bi preostalo samo da kaže je li to 15, 27 ili 35 godina zatvora”, jednostavno objašnjava Vrečko.

On i Grgurić u privatnoj praksi surađuju s tvrtkama koje provjeravaju lojalnost svojih radnika, ali, naravno, postoje tu i druge stranke koje dolaze kod njih. “Vrlo često dolaze ljudi zbog sumnji na preljub, ali ja više ne radim takva ispitivanja. Osim toga, u pitanju su neke sitne krađe, ili recimo, roditelji koji dovedu troje svoje djece pa ih ispitamo tko je od njih ukrao novac iz kuće i takve stvari”, pričaju mi.

Postoje ljudi koji se ne mogu testirati na poligrafu

Vrečko se prisjeća jednog od najneobičnijih slučajeva koje je imao: “U Zagreb je došla neka 80-godišnja gospođa iz Amerike, inače Hrvatica, kako bi riješila dokumente vezane uz denacionalizaciju. A na poligraf je došla da je ispitamo je li bila vjerna svom mužu tih mjesec dana koliko je bila u Hrvatskoj kako bi mužu u Ameriku poslala potvrdu. No, tu priča nije gotova jer je on onda nas zvao da mu pošaljemo sve nalaze kako bi tamo provjerio s poligrafistom je li nalaz pravovaljan!”

spitivanje nije moguće provesti bez suradnje ispitanika i ispitivača, radnja mora biti iskrena i potpuna od strane ispitanika jer se inače neće moći očitati nalaz. Dakle, nikoga nije moguće prisiliti na poligrafsko ispitivanje.

Tijekom razgovora mi još otkrivaju i da postoje ljudi koji se ne mogu testirati na poligrafu. “Ne mogu ići trudnice, malodobnici bez roditelja ili skrbnika, osobe koje osjećaju fizičku bol, psihički bolesnici, osobe pod utjecajem narkotika, sedativa ili alkohola”, kaže mi te kroz smijeh dodaje: “Da si jutros popila pet, šest rođendanskih jegera, poslali bismo te kući i rekli da se vratiš kad se otrijezniš.”