Ručna bušilica lubanje, giljotina za krajnike i još 8 bizarnih sprava koje su se nekad koristile u medicini

Medicinski instrumenti kroz povijest više su nalikovali spravama za mučenje nego pomagalima koja su rješavala medicinske probleme kod pacijenata. Metode liječenja razvijale su se postupno, a samim time se gubio, iz današnjeg kuta gledanja, pomalo mesarski pristup liječnika i kirurga.

Možda se doima kako je određenim medicinskim instrumentima mjesto u muzeju, ali važan je podatak da se neki od njih koriste i danas. Ako je vjerovati podacima trepan (sprava za bušenje lubanje), sprava za dislocirano rame, i spekulum (ginekološki instrument) i danas su sastavni dio medicinskog alata.

Kako bi se ipak približio povijesni kontekst medicinskih instrumenata, donosimo popis njih 10 onih koji se smatraju dovoljno zastrašujućim s obzirom na uvjete u kojima ih se nekad koristilo.

1. Osteotom, 19. stoljeće

Prije nego što se anestezija počela koristiti u medicini, amputacije su bile izrazito bolne. Kosti su često bile smrskavane, a tkivo oko njih je znalo biti oštećeno zbog udarca čekića u pilu jer su upravo čekić i pila bila su dva najčešća instrumenta koja su se koristila prilikom amputacija u 19. stoljeću. Kirurzi su morali pronaći način kako bi ubrzali čitavu proceduru i smanjili rizik od komplikacija. Rješenje je bio osteotom – sprava s nazubljenim lancem. Na neki način radilo se o prvom prototipu lančane pile čiji se mehanizam pokretao ručno.

2. Trepan, 18. stoljeće

Prije početka dvadesetog stoljeća rješenja za glavobolju većinom su bila prilično okrutna. Na lubanji bi se izbušila rupa kako bi se došlo do tvrdog vanjskog sloja mozga. To se radilo uz pomoć trepana, ručne bušilice. U nekim dijelovima svijeta ova naprava se još uvijek koristi kako bi se izliječile mentalne bolesti.

3. Željezna pluća, 1920.

Željezna pluća se smatraju se jednim od prvih strojeva za održavanje pacijenata na životu. Ona su postala popularna zbog spašavanja osoba s dječjom paralizom čiji su mišići, koje tijelo koristi prilikom disanja, bili paralizirani. Željezna pluća se sastoje od komore koja je spojena na zračnu pumpu, a zrak se pušta i ispušta iz komore zbog čega se pacijentova pluća skupljaju i šire te tako mogu disati. Mnogi pacijenti s dječjom paralizom osjećali su se bolje nakon što su proveli nekoliko minuta unutar stroja, dok su neki pacijenti proveli čitav život u komori.

4. Litotom, 19. stoljeće

Litotom je instrument koji se umetao u mokraćnu cijev sve do mjehura, a kirurzi su ga koristili kako bi riješili problem mokraćnog kamenca kod pacijenata. Kamen u mokraćovodu bi se njme razbio na manje dijelove i zatim izmokrio ili izvadio van.

5. Sprava za dislocirano rame, 5. stoljeće prije Krista

Hipokrata se smatralo ocem zapadne medicine, a najstariji detaljan zapis o rješavanju problema dislociranog ramena dolazi upravo od njega. On je razvio napravu koja izgleda poput ljestava, a osoba povrijeđenu ruku stavlja preko naprave nakon čega bi se ruka vukla prema dolje. Tijekom 16. stoljeća francuski kraljevski kirurg, Ambroise Pare, ponovno je počeo koristiti Hipokratov izum koji se koristi čak još i danas.

6. Spekulum, 1. stoljeće nakon Krista

Jedan od mnogih medicinskih artefakata koji je pronađen na području razrušenih Pompeja bio je spekulum. Rimska ginekologija bila je većinom primitivna, a tadašnji liječnici su vjerovali da ženska maternica može lutati po tijelu, napraviti štetu unutarnjih organa i izazvati histeriju.

7. Instrument za vađenje metaka, 16. stoljeće

Početak korištenja oružja tijekom 1200. godine promijenilo je način ratovanja, a ujedno i način liječenja ranjenika. Uz pomoć ovog instrumenta za vađenje metaka koji je napravljen tijekom 16. stoljeća, mogli su se izvaditi metci koji su se nalazili dublje u tijelu. On se sastojao od prazne cijevi koja je na vrhu imala maleni vijak koji se mogao produživati ili skraćivati uz pomoć ručke. Instrument se stavljao u ranu i vijak se produživao kako bi se izvadio metak.

8. Instrument za vađenje zuba, 19. stoljeće

Svatko tko se boji zubara ima velike sreće što nije rođen u 19. stoljeću. Pokvareni zub se tada nije liječio antibioticima niti ga je zubar popravljao, već ga se jednostavno vadilo van uz pomoć instrumenta za vađenje zuba. Malena kuka koja se nalazi na njemu stegnula bi se oko pokvarenog zuba, i zatim bi se instrument zarotirao. Procedura je bila ekstremno bolna ako se nije koristio anestetik, a u nekim slučajevima pacijenti su morali biti vezani kako bi se obavio zahvat.

9. Škare za obrezivanje, 10. ili 11. stoljeće

Srednjovjekovni kirurg Abu al-Qasim al-Zahrawi pretvorio je obrezivanje iz religijskog rituala u kriruški zahvat. On je izumio nekoliko medicinskih instrumenata i vjeruje se da se radi o prvoj uporabi škara u kirurgiji.

10. Giljotina za krajnike, 19. stoljeće

Giljotina za krajnike izumljen je 1828. godine i postao je standardan medicinski instrument za odstranjivanje krajnika. Tijekom 19. stoljeća kirurzi su koristili skalpel koji je često uzrokovao probleme s krvarenjem prilikom zahvata.