Saša Zalepugin: Malo me vrijeđa ovaj kupleraj od Big Brothera
Nekadašnji TV urednik za Telegram recenzira stanje hrvatskih televizija
Ove subote otvorena je nova televizijska arena. Započela je nova sezona Big brothera i odlučio sam je pogledati. Neki bi rekli da ova televizijska igra sa živim ljudima sliči na gladijatorske igre. Na prvi pogled možda, ali gladijatori su dovedeni u arenu ne svojom voljom da bi svojom borbom za opstanak uveseljavali krvoždernu masu u gledalištu koja bi svojim palcem okrenutim prema gore ili oborenim prema dolje odlučivala o njihovoj sudbini.
U arenu Big Brothera, međutim, ljudi nisu dovedeni silom, nego su došli dragovoljno i to ushićeni što su baš oni odabrani. I toga, prije svega, moramo biti svjesni!
Nadam se da se nitko neće uvrijediti
U ovih deset godina vidi se da je voditeljica Antonija Blaće ispekla zanat. Odlično komunicira s gledateljima, simpatična je, brzo reagira, neuvredljiva je. Sve su to bitne osobine za voditeljicu. I njezin suvoditelj je dobar. Scenografija mi se izuzetno dopala. Jako je dobro napravljena i dobra je ambalaža čitave ove televizijske priče.
Antonija Blaće odlično komunicira s gledateljima, simpatična je, brzo reagira, neuvredljiva je. Sve su to bitne osobine za voditeljicu. I njezin suvoditelj je dobar. Scenografija mi se izuzetno dopala.
Kao televizijska osoba svjestan sam da ovaj format emisije ima veliku gledanost, ali osobno ovu emisiju doživljavam, nadam se da se nitko neće uvrijediti, običnim kuplerajem. Cijeli taj show je kombinacija egzibicionizma i želje za popularnošću.
O tome najbolje govori seksualni odnos koji se između dvoje natjecatelja dogodio već drugi dan prikazivanja Big brothera. Jasno je kao dan da su ovi ljudi u kuću ušli s egzibicionističkim stavom i u tome neizmjerno uživaju.
Borba svim sredstvima
Naravno, prvi i osnovni motiv im je nagrada. Ali pitanje je koja sredstva je neka osoba spremna upotrijebiti da dođe do nje. Očito je da se većina u ovom showu odlučila boriti svim mogućim sredstvima. To je borba za opstanak.
Kada pogledate fizionomije tih ljudi, ma koliko to grubo zazvučalo, vidite da su mnogi od njih na granici za psihijatriju. No, ja sam samo gledatelj i ovo je moje laičko mišljenje. Bilo bi dobro čuti što sociolozi, psihijatatri i psiholozi imaju reći na tu temu.
Shvaćam da je to ležerna i zabavna emisija ali je produkcija u ovoj sezoni, otišla korak dalje, rekao bih čak predaleko. Izgubila se granica i ušli su u opasno područje, ostaje pitanje što se može nakon ovog još očekivati. I je li ovo previše.
Produkcija je u ovoj sezoni otišla korak dalje, rekao bih čak predaleko. Izgubila se granica i ušli su u opasno područje, ostaje pitanje što se može nakon ovog još očekivati. I je li ovo previše.
Sve se to radi zbog gledanosti. Šaroliko društvo samouvjerenih pojedinaca koji međusobno nemaju ništa zajedničkog osim snažnog ega i želje za pobjedom. Sve u svemu, bit će to rogovi u vreći ove zabavne balkanske varijante bratstva i jedinstva.
Uostalom, i sam voditelj je jasno i glasno definirao suštinu ovakove emisije rekavši: Pa kakav bi to bio šou kad bi svi sudionici bili visoko obrazovani građani, pristojni i uglađeni. Tko bi to gledao? U ovoj rečenici je sažet odgovor na pitanje – čemu i kome služi ovakav tip emisija. Tu se krije suština stvari.
Neću se praviti licemjeran
Kao ravnoteža natjecateljima u Big brother kući dovedena je četveročlana obitelj Vasić, koja služi kao tampon cijeloj ovoj priči. Ta obitelj, koliko toliko normalna, budi simpatije i daje privid realnosti, a time se još više postiže kontrast između ljudi iz naroda i ovih drugih koji su ekscentrični.
Ne volim takvu vrstu zabave i neću pratiti ovaj show, jednostavno me vrijeđa da se takvim ljudima daje televizijski prostor, dok se profesorima, inženjerima i liječnicima ne daju televizijske minute, jer kako, tvrde neki, nisu zanimljiviji i gledani. Shvaćam da je to tako, ali ne želim biti dio te priče.
Ne volim takvu vrstu zabave i neću pratiti ovaj show, jednostavno me vrijeđa da se takvim ljudima daje televizijski prostor, dok se profesorima, inženjerima i liječnicima ne daju televizijske minute, jer kako, tvrde neki, nisu zanimljiviji i gledani.
No, neću se praviti licemjeran i svjestan sam da postoji veliki dio publike koja to gleda i prati s velikim nestrpljenjem. Smetaju mi jedino oni koji se prave i izruguju natjecateljima, a u isto vrijeme ne mogu skinuti pogleda s malog ekrana. E tu je problem, i to je licemjerno.
Kada bi anketirali televizijske gledatelje i poklonike ove emisije i upitali ih bi li pristali osobno sudjelovati u ovoj emisiji, najveći broj njih odgovorio bi – ma što vam pada napamet. Nema šanse! Ali kao vjerna publika svake večeri sjednu pred televizijski ekran i u sigurnoj udaljenosti svojih fotelja uživaju u reality bitci za opstanak.