Nekad je nužno odabrati stranu

Sjećate se crvenih kioska kojih su bili puni gradovi? Dizajnirani su prije 50 godina pa smo malo nostalgični

Projektirao ih je genijalni slovenski student arhitekture Saša J. Mächtig

Ako je nešto ostalo urezano u kolektivnu memoriju naroda s prostora bivše Jugoslavije, a ne dovodi do ideoloških podjela, onda je to vječiti crveni višenamjenski kiosk. Bio je nevjerojatno adaptibilan i uvijek se vizualno dobro prilagođavao svojim svrhama. A bile su brojne – od novinskog kioska, usputne slastičarne, prodavaonice povrća, stanice za žičare do kućice za graničnu policiju.

Prošlo je pedeset godina otkako je poznati slovenski dizajner Saša J. Mächtig projektirao model slavnog kioska K67. Bio je u namjeni kao pojedinačna struktura, ali i modularni dio više zasebnih jedinica uklopljenih u veću cjelinu. A pojavljivao se doslovno svugdje.

Nastao je na inicijativu genijalnog studenta

Njegova proizvodnja trajala je sve do 1999., a proizvedeno je 7.500 jednica. Iako je većina kioska K67 ostala u bivšoj državi, on je bio i tadašnji izvozni hit. Veliki broj K67 izvezen je u Japan, Novi Zeland, Irak, Keniju, bivše zemlje SSSR-a, Poljsku i SAD. Prezentiran je i u njujorškoj MoMa-i. Točnije, zbog kašnjenja u isporuci, veće jedinice K67 nisu mogle ući u muzej, pa je Mächtig prilikom otvorenja izložbe u MoMA-i u prosincu 1970. dvije jedinice K67 vidio i ispred muzeja.

Slavni put crvenog kioska započeo je kada je Mächtig 1966. kao student arhitekture u Ljubljani čuo za gradsku urbanističku ideju o osmišljavanju novih kioska. Na vlastitu inicijativu, gradskim čelnicima je predstavio svoj dizajn kioska koji je uključivao primjenu novih industrijskih materijala, a bio je savršen za masovnu proizvodnju. Vladajućim strukturama Ljubljane ideja se svidjela, a kiosk K67 započeo je svoj fascinantni put koji je bio produkt pojedinačnog talenta i dobro vođene planske ekonomije.

Prošlogodišnja izložba u Ljubljani

Danas se ne zna točno koliko je kiosk K67 i dalje u upotrebi, ali da nije zaboravljen pokazala je prošlogodišnja retrospektiva Mächtigova rada koju je prikazao Muzej arhitekture i dizajna u Ljubljani. Tom prilikom, kustosica muzeja Maja Vardjan, objasnila je specifičnost K67.

“Izdvaja ga njegova pozicija između arhitekture i industrijskog dizajna, utemeljenost u okviru modernog grada i društva, učestvovanje u ritualima svakodnevnog života građana i na kraju, ali ne i manje bitno, njegova upornost da nađe svoje mjesto“, napisala je Vardjan.

Umjetnica Marjetica Potrč u svom osvrtu je napisala da je K67 bio fenomen. “K67 sustav je istakao da je komercijalizacija prostora važna urbana vrijednost, dok je u isto vrijeme pokazao ne samo svoju želju za prilagodbom urbanom prostoru, već je također pokazao svoju privremenu prirodu, fragmentaciju, a ako mogu tako reći, segment jedinstva – i ideologije. Ne samo da je K67 sustav bio izum u formi, već je to bio i po sadržaju, to je bio živi laboratorij u pravo vrijeme na pravom mjestu”, osvrnula se Potrč.

Koristili su ga kao stanicu za žičaru:

Prodavaonicu povrća i voća:

Služio je kao cvjećarnica:

Slastičarnica:

Kiosk za novine:

Muzej arhitekture i dizajna/ Ljubljana

Nismo sigurni što je točno ovo, ali djeluje korisno: