Stala sam na Trg bana Jelačića s kartonskim natpisom 'Tražim dečka'. I evo što se sve dogodilo

Dobila sam neobičan zadatak da se pristojno odjenem, našminkam i odem na Trg bana Jelačića s transparentnom na kojem piše: ‘Tražim dečka’. Stvar je bila čisto sociološka – da vidimo tko će prići, što će reći, hoće li im performans kao takav biti čudan ili će iza transparenta vidjeti šarmantnu djevojku kakva ponekad znam biti.

Isti eksperiment nedavno je napravila i novinarka Telegrafa na ulicama Beograda, gdje su joj šarmantni, zgodni i pristojni muškarci prilazili bez ikakve zadrške. Zanimalo nas je – kako će Zagrepčani reagirati. Nakon što sam s Vjekoslavom (fotografom) dogovorila na kojoj ću se lokaciji ja prešetavati, a na kojoj će se on ugodno smjestiti i iz daljine, neprimjetno foto aparatom bilježiti reakcije ljudi, uhvatila me strašna nelagoda.

Osjećaj nelagode

Definitivno mi nije pomoglo ni to što sam zamalo na samom početku bila raskrinkana – spazio me moj stanodavac i šokirano pogledao. Namignula sam, pokazala sam prstom da šuti, a on se počeo smijati i odjurio s trga.

Ok, sad stvarno možemo početi, ali tko će mi prvi prići? Drugo je kad ja prilazim ljudima po ulici dok radim vox populi, a drugo je kad drugi moraju odlučiti hoće li oni prići meni. Skinula sam s lica kiseli osmijeh, zaboravila na Vjeku i počela uzvraćati srdačnim osmijehom kakav su i meni pružale starije gospođe koje su mi s vremena na vrijeme pokazivale palac gore.

Na trgu je zaista bilo svega. Najmlađi dečko koji mi je prišao još je bio tinejdžer, a najstariji je bio gospodin od 88 godina koji je konstantirao da su njegove godine zaista previsoke u odnosu na moje. Oduševljeno me potapšao po – obrazu i dao mi sve sitniše koje je imao džepu da odvedem nekoga na kavu.

Atrakcija za Facebook

Dok su se jedni cerekali, drugi su detektivski analizirali nalazi li se u blizini skrivena kamera. Treći su pak bili dovoljno hrabri da mi pristupe. Svima im je bilo jedno zajedničko – ja kao atrakcija koju će vrlo rado slikati za svoj Facebook profil.

“Hajde, ostavi taj transparent, idemo prošetati”, rekao je simpatični 19-godišnji Juraj kojem se ova ideja, rekla bih, prilično svidjela. Iako je mislio da imam 23 godine (na čemu mu se srdačno zahvaljujem), morala sam ga odbiti i ljubazno mu reći da ću mu se javiti, a za tu priliku mi je dao i svoj broj.

Osim mladića koji su sasvim hrabro i opušteno pristupili, bilo je tu i gospode u godinama koji su me, kako tvrde, fotografirali svojim mobitelima jer imaju sinove s kojima bih se dobro složila.

Zainteresirani roditelji

‘Slikat ću te za sina, on ima curu, ali ja bih više volio tebe od nje’, bio je jedan gospodin brutalno iskren. No, nisu se samo očevi brinuli za svoje nasljednike već i majke. Barem dvije gospođe došle su do mene da prvo provjere koliko sam ozbiljna, koliko mi je godina i dokad mislim stajat na trgu jer one imaju perspektivne sinove.

Kako se ispostavilo tijekom ovog eksperimenta, izgledala sam dovoljno zanimljivo i za nečije prijatelje. Jedan mladić je odvojio pet minuta svog vremena da bi me promatrao s male udaljenosti, a potom je nazvao prijatelja i, kao da ga ni ne čujem, rekao da na trgu ima jedna plavuša koja bi mogla biti dobra za njega, a u tu svrhu mu šalje i MMS.

Nekoliko ozbiljnih ponuda

Bilo je i zainteresiranih djevojaka. Zapravo, onih koje je zanimalo funkcionira li transparent i prilaze li mi samo ‘luđaci’. Samo jedna od njih nije imala želju slikati mene s natpisom već ga je posudila, a meni u ruke gurnula svoj mobitel da je snimim za društvene mreže jer i ona traži dečka.

Bilo je tu čak i ozbiljnih ponuda: “Čuj, tebi je 27 godina, meni 56, to baš i nije velika razlika. Imam svoj stan, a mogu ti srediti i posao u firmi u kojoj radim. Što bi ti falilo?”, ponudio je mrtvo ozbiljno jedan gospodin, stariji od mog oca.

U tom trenutku me čak uhvatila i nervoza jer gospodin nije shvaćao elegantno odbijanje, počeo me vući za ruku i govoriti da bacim natpis jer mi to više ne treba. Ali, spasila me vremešna bakica koja me brzo ugurala u gužvu i stala hrabro ispred mene.

Spasila me bakica

Moja spasiteljica također je bila jedna od onih koja mi je samoinicijativno ponudila i savjet. “Ajde, bježi doma, što će ti to? Samo će te napadati starkelje s ponudama za uzdržavanje!”, rekla mi je i produžila u tramvaj. Osim nje, savjete su imali i muškarci za koje sam bila premlada, ali dovoljno interesantna. “Trebaš ispod napisati uvjete. Ovako bih i ja mogao biti dečko kojeg tražiš. Bi li mogla izaći s nekim kao ja?”, bilo je jedno od nekoliko – ako prođe, prođe – pitanja.

Najdirektnija i najiskrenija od svih ponuda i upita koje sam dobila, jest pristup jednog visokog kršnog momka koji je sve što je imao reći, sažeo u dvije rečenice: “Bok, ja sam Ivo! Meni je mater sad tu pa te ne mogu voditi na kavu, daj mi svoj broj i ja ću ti se javiti!”

Svi moji novi prijatelji koje sam stekla dok sam tražila dečka na Trgu bana Jelačića