Studija: okus neke hrane nam odgovara zbog genetike

Razlog zašto neki ljudi vole okus određene hrane, a druge ne, temelji se na kulturi, osjetilnim stanicama ili vrstama hrane koje smo jeli u djetinjstvu. No, jedan od razloga mogla bi biti i genetika, piše Prevention. Najnovije istraživanje ukazuje da bi sklonost prema okusima mogla biti povezana s genetikom.

Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, otkrila je stotine genetskih varijacija koje su povezane s određenom hranom, među njima i one zbog kojih možete voljeti ili ne voljeti neku hranu.

Određene tri skupine hrane

U velikoj genetskoj studiji sklonosti prema prehrambenim proizvodima, znanstvenici sa Sveučilišta u Edinburghu analizirali su odgovore više od 160.000 sudionika u studiji oko 139 različitih vrsta hrane i pića.

Pronašli su 401 genetsku varijaciju, od kojih su mnoge utjecale na sklonost ili nesklonost nekoj hrani. Temeljem rezultata, znanstvenici su izradili kartu hrane, koja je ocrtala tri skupine hrane povezane s genetikom – vrlo ukusnu visokokaloričnu hranu, niskokaloričnu hranu i hranu na kojoj smo odrasli.

Genetske komponente utječu na to da su ljudi skloniji visokokaloričnoj hrani, poput mesa, mliječnih proizvoda i slatkiša. Druga genetska komponenta bila je povezana sa sklonosti ljudi prema hrani jakog okusa, poput alkohola ili ljutog povrća. Treća skupina genetskih varijacija povezana je sa sklonošću voću i povrću, odnosno niskokaloričnoj hrani.

Povezano s genima za zdravlje

Znanstvenici su primijetili da oni koji su imali genetske varijacije vezane uz jednu kategoriju hrane dijele i genetiku za specifične zdravstvene osobine. Ljudi koji su obično uživali u vrlo ukusnoj hrani nosili su varijante gena povezane s većim rizikom od pretilosti i nižim razinama aktivnosti.

Ljudi koji su uživali u hrani jakog okusa bili su genetski predispozicionirani za niži kolesterol i veću tjelesnu aktivnost ali su imali veće šanse za prekomjerno konzumiranje alkohola ili pušenje. Oni koji su naginjali voću i povrću bili su genetski predispozicionirani za jaču tjelesnu aktivnost.

Osobe koje su genetski predispozicionirane prema voću i povrću ne vole nužno svo povrće. Znanstvenici su otkrili slabiju vezu s lisnatim povrćem, kuhanim i nekim povrćem jačeg okusa, poput špinata i šparoge.

Pomoć kod promjene prehrane?

Studija ukazuje i da kod onih koji su imali predispozicije prema kaloričnijoj hrani, na tu sklonost utječe i nešto više od genetike. Nakon skeniranja magnetskom rezonancom, autori smatraju da bi naklonost takvoj hrani mogla biti povezana s dijelom mozga koji je uključen u obradu zadovoljstva, navodi se u priopćenju za javnost.

Naše prehrambene sklonosti nisu uvijek pod našom kontrolom. Ovo bi istraživanje moglo, u jednom trenutku, pomoći u otkrivanju načina kako pomoći ljudima da promijene prehranu kako bi postigli određene zdravstvene ciljeve.