Thomas Jefferson bio je nezdravo opsjednut mamutima i stalno ih je tražio

Thomasu Jeffersonu, trećem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, politika nije bila jedini interes. U svom domu u Monticellu, Jefferson je izvodio podosta ekscentričnih znanstvenih eksperimenata, a ponajviše su ga zanimali mamuti. Vjerovao je kako oni još uvijek postoje u neistraženim predjelima zapada Sjeverne Amerike.

Njegova opčinjenost ovim pradavnim životinjama često bi završila prekrivanjem poda Bijele kuće kostima mamuta te je pomogla stvoriti okvire moderne paleonotlogije. Stanley Hedeen u svojoj knjizi “Big Bone Lick” opisao je Jeffersonovu fascinaciju mamutima. Treći predsjednik Amerike bio je opsjednut bizarnim fosilima koji su se pronalazili diljem Sjeverne Amerike, ali nije bio jedini. 1780., George Washington je također bio intrigiran ostacima mamuta koji su pronađeni u Claveracku u New Yorku.

Nije htio prihvatiti ideju o izumiranju

Uvaženi Europljani, poput francuskog naturalista Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffona, argumentirali su u korist podčinjenosti fosilnih ostataka koji su pronađeni u Novom Svijetu. Doduše, postoje jednostavniji razlozi tolikoj opsesiji fosilima. U tadašnjem vremenu ideja izumiranja nije bila prihvatljiva, a mnogi Amerikanci su smatrali kako pronađeni ostaci životinja pripadaju njihovim životinjskim rođacima koji još uvijek lutaju Amerikom.

U 18. stoljeću ideja izumiranja je postala popularna kod nekih mislioca, uključujući francuskog zoologa Georgesa Cuviera, no Jefferson nije pripadao njima. Izumiranje je tada smatrano povredom religijskih ideala jer Bog nikada ne bi dopustio životinjama da izumru, i smatralo se kako takvo razmišljanje potiče sekularne ideale. Za Jeffersona je izumiranje bilo samo jedna neobična teorija.

Ekspedicija Lewisa i Clarka smatra se Jeffersonovim skrivenim motivom u pronalasku mamuta. Lewis i Clark su bili istraživači koji su putovali prema zapadu Amerike kako bi pronašli direktan vodeni put na kontinentu. Taj put bi poslužio razvoju trgovine, a ujedno su svojim putovanjem pridonijeli razvoju znanosti.

Veliki ljenivac dobio je ime po Jeffersonu

Na ekspediciji su istraživači prikupljali kosti koje su našli i pokušali su otkriti bilo kakvu misterioznu životinju. Clark je skupio više od 300 kostiju koje je vratio u Bijelu Kuću 1808. godine, a Jefferson ih je spremio u istočnom krilu. Nakon popisivanja kostiju, Jefferson je dio njih proslijedio muzeju, a dio proslijedio u Francusku. Kosti su pomogle francuskim istraživačima da utvrde kako je američki mamut drugačija vrsta od europskog.

Osim svog velikog interesa za mamute, Jefferson je smatrao kako je prvi otkrio novo biće. Iako je mislio da se radi o lavu, radilo se o velikom ljenivcu koji je 1822. godine dobio naziv Megalonyx jeffersonii. Te godine se Jeffersonov pogled na svijet promijenio, pa u pismu koje je naslovio na Johna Adamsa napisao je kako vjeruje da je izumiranje moguće. Iako je bio u krivu oko cijele ideje izumiranja, njegov otkrića se i danas smatraju važnom stavkom u znanosti.