Život ingeniozne Mirzakhani, jedine žene koja je uspjela osvojiti najvažniju nagradu za matematiku

Životna priča profesorice sa Stanforda koja je umrla jučer, s 40. godina

ZADNJA IZMJENA: Jul 17, 2017
Foto: Profimedia, SIPA USA

Iranka Maryam Mirzakhani, 40-godišnja profesorica matematike sa Stanforda, umrla je nakon četverogodišnje borbe s rakom dojke koji je s vremenom metastazirao na kosti. Vijest o njenoj smrti jučer su prenijele sve svjetske agencije jer je Mirzakhani bila prva, i zasad jedina, žena koja je dobila najprestižniju matematičku nagradu, Fields Medal for Mathematics.

Ta se nagrada, inače, smatra svojevrsnim Nobelom za matematiku. Dodjeljuje se svake četiri godine zaslužnim matematičarima mlađima od 40. Mirzakhani ju je dobila 2014. godine, sa 37, za rad na kompleksnoj geometriji i dinamičkim sustavima

Maštala da će postati spisateljica

Rodila se 3. svibnja 1977. u Teheranu. Odrastala je u vremenu rata između Iraka i Irana, u obitelji s još troje braće i sestara. U kasnijim istupima nikada nije govorila o zanimanju svojih roditelja. “Roditelji su nas uvijek podržavali i ohrabrivali. Bilo im je važno da imamo smisleno zanimanje s kojim smo zadovoljni. Nije im toliko bilo stalo do uspjeha i postignuća. To je bilo sjajno okruženje za mene, iako smo odrastali u ratno vrijeme”, ispričala je u jednom od intervjua.

Kao mala je, kaže, sanjala o tome da će postati spisateljica, čitala je sve knjige koje bi joj došle pod ruku. Posebno su je fascinirale biografije velikih žena poput Marie Curie ili Helen Keller. Zapravo, sve do zadnjih razreda srednje škole nije mislila da će se baviti matematikom. Pohađala je srednju školu u koju su išle samo djevojke, a trenutak kada se počela zaljubljivati u matematiku dogodio se kada joj je stariji brat, koji joj je znao pričati o tome što uči, spomenuo matematičara Gaussa.

Zaljubila se u matematiku zbog Gaussove formule

Pričao joj je o tome kako je njemački matematičar otkrio formulu za brzo zbrajanje brojeva od 1 do 100. “Naravno, najbolji trenutak je onaj aha moment, kada ste uzbuđeni jer ste otkrili nešto i uživate u razumijevanju nečeg novog. Osjećaj je kao da ste na vrhu brda i imate jasan pogled okolo”.

I u školi se počeo pokazivati njezin izniman talent za matematiku, sa 17 je osvojila zlatnu medalje na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi, bilo je to 1994. i bila je prva djevojka koja je pobijedila na tom natjecanju. Da to nije bilo slučajno bilo je jasno već sljedeće godine. Ponovno je osvojila zlato.

Nakon fakulteta je otišla u SAD

Nakon završene srednje škole, Maryam je studirala na Tehničkom fakultetu Sveučilišta Sharif u Teheranu gdje je i diplomirala 1999., a onda je otišla u Ameriku. Tamo je upisala doktorat iz matematike na Harvardu gdje je i doktorirala, 2004. godine, na temi hiperboličkih površina. Nakon toga je radila na Princetonu kao asistentica, da bi četiri godine kasnije počela predavati na Stanfordu.

U stručnim krugovima bila je prepoznatljiva po sporom, detaljnom pristupu matematičkim problemima. “Ona ima neustrašivu ambiciju kada je u pitanju matematika”, rekao je Curtis McMullen sa Sveučilišta Harvard, koji joj je bio mentor na doktoratu.

Često je znala, na velikim listovima papira, skicirati probleme kojima se bavila, što je njena mala kći znala zvati majčinim “slikarstvom”. Mirzakhani, čija su prva ljubav ipak bile knjige, svoj je način rada uspoređivala s pisanjem romana. “Postoje različiti likovi i vi ih krenete upoznati što bolje. Stvari se odvijaju, i kad se vratite na početak dobijete potpuno drukčiji lik nego je bio vaš prvi dojam”, ispričala je svojedobno za Quantan magazine.

Mislila je da je dobila krivi mail o nagradi

Kao kruna njezina predanog rada, 2014. godine stigla joj je i Fields Medal, najveće priznanje koje jedan matematičar može dobiti. Kada je u veljači te godine mailom primila obavijest o nagradi, nije vjerovala što se upravo dogodilo. Pretpostavila je da je korisnički račun s kojeg je dobila mail, hakiran.

Njezina fascinacija matematikom nije jenjavala. U intervjuu koji je dala prije tri godine, pričala je kako su, što je više otkrivala matematiku, njena opčinjenost i uzbuđenje postajali veći. “Zabavno je. Kao da rješavate zagonetke ili povezujete stvari u detektivskim slučajevima”.

Mirzakhani je sebe opisivala kao “sporu”. Za razliku od nekih matematičara koji rješavaju zadatke s briljatnom brzinom, znala je mjesecima promišljati o istoj stvari. “Mjesecima ili godinama kasnije, vidite različite aspekte problema”. Postojale su stvari o kojima je razmišljala više od desetljeća. “I još uvijek ne znam što s njima”, govorila je. No to je nije frustriralo ni bacalo u očaj, bila je vrlo stabilna. Isti pristup kao i matematici, spor i stabilan, imala je i u drugim stvarima u životu.

Kako je njezin muž shvatio s kim je prohodao

Karakter Maryam Mirzakhani vrlo je plastično opisao njezin suprug, Jan Vondrak. Za vrijeme doktorata na Harvardu, dok su tek prohodali, često bi znali zajedno otići na trčanje. Vondrak je vrlo dobro naučio lekciju o tome kakva je zapravo žena u koju se zaljubio.

“Ona je vrlo sitna, mala, a ja sam bio u dobroj kondiciji. Kad bismo počeli trčati, stalno sam bio ispred nje. No, ona nikada ne usporava. Nakon pola sata trčanja ja bih posustao, bio sam gotov. Ona je još uvijek trčala istim tempom. I svaki put me dobila”, ispričao je Vondrak koji radi kao računalni znanstvenik u IBM istraživačkom centru u Kaliforniji. Par je, inače, prije 6 godina dobio kći, Anahitu.

Kada su je jednom prilikom pitali kakav bi savjet dala onima koji žele znati nešto više o matematici, rekla je kako smatra da mladi ljudi matematici ne daju šansu. Ne žele je upoznati. “Ni ja nisam bila isprva pretjerano zainteresirana za razmišljanje o matematici. Znam da bez određene želje, doze uzbuđenja, matematika može izgledati besmisleno i hladno. Ljepota matematike pokazuje se samo upornima”.

Tajana Vlašić
Telegram autor
2756 članaka Više o autoru