Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Život

Pomalo zastrašujuća priča i tragična sudbina čovjeka koji jednostavno nikako nije mogao prestati jesti

Pridružio se francuskoj vojsci 1792., a problem nije nikad riješio

Pošalji Podijeli Tweetaj

Žive jegulje, životinjske iznutrice, žive mačke, ali i mačji leševi, sve te stvari koje većina ljudi ni u najgoroj gladi ne bi pojela, hrana je s jelovnika jednog ‘serijskog izjelice,’ čovjeka koji se jednostavno nije mogao zasititi, piše BBC.

Riječ je o Tarrareu, čovjeku koji se 1772. godine rodio u Lyonu. Ovaj Francuz uskoro je postao poznat zbog svog nezasitnog apetita. Kada je imao 17 godina, u jednom je danu mogao pojesti onoliko kilograma hrane koliko i sam teži. Negdje u toj dobi, roditelji su ga izbacili iz kuće pa je putovao diljem Francuske družeći se sa skupinama lopova i prostitutki. Ubrzo je počeo nastupati kao zabavljač, njegovi trikovi sastojali su se uglavnom od toga što je mogao pojesti sve što god je htio što je izazivalo oduševljenje kod publike.

Jeo je žive mačke, štence, guštere

Kada je 1792. počeo rat u Francuskoj, odlučio se pridružiti francuskoj vojsci. Vojni obroci nisu bili dovoljni za njegov apetit pa je nakon nekog vremena završio u bolnici. Bio je iscrpljen od stalne gladi. Liječnici su bili fascinirani ovim slučajem, htjeli su doznati u čemu je zapravo problem. Dali su mu da pojede živu mačku, guštere, skakavce, štence. Sve to, kao i obrok koji je bio namijenjen petnaestorici ljudi, Tarrare je pojeo bez ikakvog problema. Zanimljivo je da nije bio pretjerano debeo unatoč svojim prehrambenim navikama. Izgledao je sasvim prosječno.

Tarrare se ubrzo ponovno vratio u vojsku, no ovaj put s drugom misijom. Koristili su ga kao špijuna, pojeo bi povjerljive dokumente i tako prošao kroz neprijateljske redove ne izazivajući sumnje. No, ubrzo su ga pruski vojnici zarobili i zatvorili. Nakon torture koju je prošao tijekom tog iskustva, odlučio je napraviti što god je potrebno kako bi se izliječio.

Stanje je postajalo sve gore

Liječnici su na različite načine pokušali djelovati na njegov apetit, davali su mu duhanske pilule, vinski ocat, liječili ga laudanumom. No, nijedan od pokušaja nije uspio. Liječnici ga nisu mogli držati ni na kakvoj dijeti, jednostavno se nije mogao zauzdati. Kad bi izišao na ulicu jeo je sve što bi našao u kantama za smeće,a ubrzo je stanje postalo još gore. Tarrare je počeo piti krv drugih pacijenata u bolnici i jesti leševe iz bolničke mrtvačnice.

Nakon što je bio osumnjičen da je pojeo dijete koje je bilo u bolnici, izbacili su ga. Nakon četiri godine kada se pojavio u Versaiilesu, ustanovljeno je da boluje od teške tuberkuloze. Ubrzo nakon toga je i umro. S današnjeg medicinskog gledišta, Tarrare je možda patio od oblika hipertireoze, stanja koje nastaje zbog prekomjerne proizvodnje hormona štitnjače. U svakom slučaju, ovaj je jedinstveni slučaj izuzetna tema za medicinska istraživanja. Ovaj video prikazuje njegovu priču.

Podijeli 2 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani