Nekad je nužno odabrati stranu

Troje bivših zatvorenika ispričalo je kako izgleda život nakon zatvora i koje su sve grozne poslove radili

Većina ih godinu dana nakon izlaska iz zatvora nema posao

A journalist takes notes on September 10, 2014 in a cell at the Sante prison in Paris. The only jail in Paris, inaugurated in 1867, closed for renovations on July 21 and is to reopen in 2019 with its prisoners transferred to other facilities. The Sante is known  for its “VIP section,” where various well-known figures have done time. AFP PHOTO/JOEL SAGET / AFP PHOTO / JOEL SAGET
FOTO: AFP/AFP

Za većinu bivših zatvorenika pronalazak posla nakon izlaska iz zatvora prava je noćna mora. Većina poslodavaca odbija zaposliti svježe oslobođenog osuđenika što otkriva i istraživanje Nacionalnog instituta za pravosuđe koje je pokazalo da više od 60 posto bivših osuđenika i godinu dana nakon izlaska iz zatvora nema posao. A to je prvi korak kako bi se ti ljudi ponovno uključili u društvo. Čak kada i pronađu posao, on je slabo plaćen, a njihovi poslodavci im ne pomažu da se asimiliraju u društvo.

“Nakon što sam odslužio 23 godine, zaposlio sam se kao pomoćni kuhar u jednom talijanskom restoranu. Usprkos dvijema diplomama, koje sam stekao tijekom odsluženja kazne, to je bio jedini posao koji sam mogao pronaći. Bilo je grozno, morao sam raditi poslove koje nitko drugi nije htio, čistio sam friteze svako večer. No, nisam bio u položaju žaliti se i riskirati da dobijem otkaz, a to su moji poslodavci znali i koristili. Nakon razgovora s bivšim zatvorenicima, shvatio sam da sam ustvari imao sreće što sam uopće pronašao bilo kakav posao. Više od 75 posto bivših osuđenika tijekom prvih pet godina može raditi jedino one poslove na koje se nitko drugi ne javlja”, priča jedan od bivših zatvorenika.

Vice je razgovarao s tri bivša osuđenika koji su opisali svoj život nakon izlaska iz zatvora i probleme s kojima su se součavali na prvim poslovima.

1. Mendoor Smith (43), Iowa; odslužio 12 godina zbog posjedovanja marihuane, pušten 2013.

Road to Port Gaverne, Cornwall, England
Road to Port Gaverne, Cornwall, England Christine Linsdell

Prvi posao koji sam pronašao nakon izlaska iz zatvora bio je na jednoj farmi. Zarađivao sam 8.25 dolara (54 kune) po satu, radio sam od šest ujutro do 17 sati svaki dan, a do posla bih putovao 45 minuta. Čišćenje izmeta, hranjenje i briga o kravama nisu bili lagan, a niti čist posao.

Još uvijek pamtim jednu zimsku noć kada se krava počela teliti. Primjetio sam da joj se dogodio težak prolaps vagine te joj je kroz usmine ispala cijela vaginalna stijenka. Odmah sam nazvao šefa, koji je konaktirao veterinara koji je stigao u četiri sata ujutro. Morao sam podići i pridržavati njezinu vaginu, koja je bila sva ljepljiva i vlažna, dok ju je veterinar pokušava ugurati natrag. Nakon sat i pol borbe smo uspjeli. Bio sam tako sretan. No, ujutro kada sam došao u smjenu saznao sam da je krava uginula. Sav trud bio je, nažalost, uzaludan.

Nije bilo zabavno ni kada sam cijelu svoju ruku morao gurnuti u kravu kako bi izvukao tele, koje je zapelo. Osim što to stvarno nije ugodan osjećaj, morate biti jako brzi. Nakon što izvučete tele, brzo ga morate spustiti na pod kako vas krava ne bi napala. Dirate, naime, njezino mladunče. Vjerujte mi nije zabavno kada za vama juri životinja teška 544 kilograma, to je uistinu zastrašujuće.

Svojim kolegama na farmi rekao sam da sam bio u zatvoru. Imali su mnogo pitanja, od toga kako izgleda zatvor do toga što sam napravio da sam tamo završio. A šef je bio jako dobar, pomogao mi je da položim vozačku dozvolu za A kategoriju, te sam nakon toga na farmi radio i kao vozač kamiona. Na farmi je vladala obiteljska atmosfera i svi su se dobro odnosili prema meni, ali posao je bio izuzetno težak. No, to mi je pomoglo da ponovno izgradim svoj život nakon izlaska iz zatvora te me učinilo puno snažnijom osobom.

2. David Hibdon (55), Missouri; odslužio 10 godina zbog droge, pušten 2014. godine

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Posao koji nitko nije htio raditi Picasa

Moj prvi posao nakon izlaska iz zatvora bio je najgori mogući slobodan posao u Missouriju. Skupljao sam smeće na gradskom deponiju na paklenim vrućinama za 8 dolara (53 kune) po satu. Kako do tamo nije bilo prijevoza, u dva sata bih propješačio oko 11 kilometara kako bih u sedam ujutro stigao na posao. Od prve plaće kupio sam bicikl i preporodio se.

Radio sam tamo jer je to bio jedini slobodan posao. Nitko ga nije želio zbog smrada, prašine, fekalija koje bi mi ponekead bile do gležnja. Kolege su mi bili bivši zatvorenici, koji bi spavali na obližnjem brdu i cijeli dan pušili sintetički marihuanu. Taj posao bio je jedana od najponižavajućih koje sam radio, no preživio sam. Sada sam pokrenuo vlasititi posao.

3. Mike Vargas (44), Washington DC; odslužio 14 godina zbog droge, pušten 2009.

TELEMARKETING OUTSOURCING
Pritisak je bio velik flickr

Nije bilo teško pronaći posao kada sam došao kući. No, to jednostavno nije bio dobar posao. Počeo sam raditi isti tjedan kada sam pušten iz zatvora u jednoj telemarketinškoj firmi koja prvenstveno zapošljava ljude poput mene, koji rade za 7.25 dolara (48 kuna) po satu. Cijeli dan sam razgovarao s ljudima i pokušao ih nagovoriti da doniraju novac za različite organizacije diljem zemlje. U početku je bilo fora, no poslije nekog vremena počeo sam se osjećati poput robota.

Uvjeti su bili strašni. Tijekom osmosatnog radnog vremena imali smo 16 minuta pauze, s time ako biste otišli na wc te minute su se brojale u stanku. Pritisak je bio velik i mnogi nisu mogli izdržati. jedan kolega nakopn što cijeli dan je pokušao pronaći nekoga tko bi donirao na kraju dana je jednostavno “pregorio”: uzeo je kompjuter i bacio ga na pod. Ubrzo nakon toga jeotišao. No, većina bivših zatvorenika znala je da im je taj posao spas dok ne nađu nešto bolje. Ja sam ga ostavio iste minute kada sam našao nešto bolje. Od tada sam promijenio sedam, osam poslova, radio sam svašta no ovaj je defintivno bio najgori. Sada slažem dijelove na stroju. Mnogo je lakše i puno je bolja plaća, ali i dalje tražim nešto puno bolje.