Tsunami bi mogao izbrisati prekrasna norveška fjordovska sela, ali stanovnici ih ne napuštaju

Pukotina Akernes u Norveškoj jedan je od najopasnijih lomova stijena na svijetu i svake godine je šira za devet centimetara. Kao i obližnje litice dio planine će na kraju skliznuti u jedan od najdubljih norveških fjordova, piše National Geographic.

Ovaj odron bit će mnogo veći od bilo čega što se u ovoj regiji već dogodilo i vjerojatno će izazvati jedan od najvećih tsunamija u povijesti.

Tsunami bi, prema jednom od modela, mogao progutati škole, bolnice i kuće u donjim lukama fjordskih sela koja pripadaju UNESCO-ovoj svjetskoj baštini.

Vrijeme ne ide na ruku

Ugroženi gradovi su spremni, sustav ranog upozoravanja oglasit će se dovoljno rano da bi se stanovnici mogli sigurno evakuirati, a nova tehnologija odvodnje potencijalno bi mogla stabilizirati liticu.

Klima s više kiše destabilizira obronke litica, litice se pune vodom zbog klimatskih promjena, uzrokujući porast tsunamija izazvanih odronima.

U uskim fjordovima na zapadu Norveške, stijene koje klize uz stijene visoke 800 metara komprimirale bi vodu, usmjeravajući energiju prema gore i drastično povećavajući visinu tsunamija izazvanog kamenjem.

Sustav uzbune uključen

U trenutku kada laseri koji daljinski očitavaju svaki pokret pukotine pokažu i maleno ubrzanje, oko 10.000 stanovnika koji žive u fjordskim selima, bit će evakuirano. Kako se svi odroni slome prije urušavanja, ova rana upozorenja trebala bi dati ljudima dovoljno vremena.

U ovoj idiličnoj, ali opasnoj zoni koje je UNESCO odabrao da predstavlja norveške fjordove kao jedno od najljepših mjesta na Zemlji, klimatske promjene će ubrzati vremenski slijed.

Traži se rješenje

Mjesec obilne kiše mogao bi ubrzati proces, kažu geolozi. Bez nadzora, tsunami uzrokovan padom Akernesa u ocean mogao bi biti najsmrtonosnija katastrofa u Norveškoj.

Uz praćenje Akernesa, Norveška istražuje i načine za zaustavljanje tsunamija, odnosno stabilizacijski sustav koji bi kišnicu odvodio sa planine, sličan sustavu koji je prvi puta uspješno korišten 1987. godine u British Columbiji, u Kanadi.

Turistički dragulj

Zahvaljujući sustavima ranog upozoravanja znanstvenici kažu da stanovnici i turisti nisu u neposrednoj opasnosti od Akernesa.

Jedno od najslikovitijih sela te regije je Geiranger, selo kojem su dani ili godine odbrojani. Turizam je jedan od glavnih pokretača gospodarstva u ovom gradu. Geiranger ima 230 stanovnika, a po glavi stanovnika ima 3050 posjetitelja godišnje.

Tragedija u Italiji

Od talijanskog Monte Toca se 1963. godine odlomila stijena, udarivši u jednu od najviših brana na svijetu i usmrtivši 2000 ljudi.

Tragedija je dovela do prvog uspješnog sustava odvodnje vode od klizišta u Kanadi, nakon toga na Novom Zelandu i u švicarskim Alpama.

Stalna drenaža oborina može stvoriti dovoljno trenja između pukotina stijena da privremeno stabilizira površinu stijene, na jednoj kanadskoj lokaciji to funkcionira već 35 godina.

Ostaju do kraja

Na kraju će se Akernes početi kretati brže, a znanstvenici ne mogu reći koliko brzo. Možda se pomakne 50 centimetara dnevno, a možda 50 centimetara godišnje.

Iako ljudi znaju da im selo može biti sravnjeno sa zemljom ne napuštaju Geiranger, iskopali su kanjone da bi se zaštitili od odrona i izgradili su domove oko staza lavina.