TV recenzija Mire Para: Mala godišnja analiza domaćeg programa

Tijekom siječnja ove godine koja je, eto, sada već lagano na izmaku, znanstvenici su govorili kako u Sunčevu sustavu postoje barem dva planeta koja su slična Zemlji, a NASA je – samo nekih šest, sedam mjeseci kasnije – objavila da je otkrila jedan od njih. Riječ je o planetu Kepler-452b, sigurno ste već čitali o njemu, a koji je od svih do sada otkrivenih planeta najsličniji Zemlji.

Njegova veličina, dužina jedne godine i uvjeti na površini, slični su onima kao kod nas, ali im je zato – načuo sam, pa ću podijeliti i s vama, vjernim čitateljima Telegramovih TV recenzija tijekom ove godine – televizijski program znatno drukčiji…

Nema na tom divnom planetu, recimo, Ace Stankovića da svake nedjelje, tamo negdje oko ručka, postavlja neka prozirna, dječja pitanja. Voditelj koji na njihovu nacionalnom, planetarnom programu u tom terminu vodi emisiju s nekim od najpoznatijih i utjecajnijih ljudi na Kepleru 452b, mnogo je informiraniji od našeg Ace. Osim toga, mnogo bolje shvaća stvari, radišniji je, duhovitiji, odijelo i kravatu odijeva za svakog gosta koji mu dođe, a ne samo za političare, te na kraju krajeva – nije ni ćelav! Kosa mu je duga i bujna…

Bolji sportski komentatori

Za vrijeme sportskih događanja na tom planetu, a nogomet je i kod njih glavni sport, komentatori ne govore o sjajnoj atmosferi na stadionu dok publika (ili u našem slučaju i jedan igrač), uzvikuju vulgarne i fašističke povike mržnje. Publika, jasno, tamo ni ne uzvikuje takve gadosti, a igrači još manje, nego se svi oni umjesto politikom bave sportom.

Međutim, da i nije taj slučaj, komentatori na Kepleru bi svakako znali ispravno odreagirati, te u svojim komentarima nikada ne bi podilazili vlasnicima klubova ili čelnicima saveza, a sve od straha da ih oni ne napadnu javno ili – i to se kod nas znalo dogoditi – usporede s nekom domaćom životinjom.

Isto tako, kada oni tijekom prijenosa neke Barcelonine utakmice kažu da je Messi s drugog planeta, to je u njihovu slučaju zbilja istina, ali kada to kažu naši komentatorski zaljubljenici u tog malenog i ne pretjerano simpatičnog Argentinca, onda je to čisto pretjerivanje i neobjektivno, navijačko izvještavanje koje osim što nevjerojatno nervira, postaje i neviđeno dosadno.

Bez repriza

Također, urednici na njihovu informativnom programu nikada nisu čuli za Božu Petrova i Grmoju, pa onda ni nemaju potrebe da tako manijakalno izvještavaju o njihovim ništa manje manijakalnim kombinacijama, a to svakako ima pozitivan utjecaj na raspoloženje gledatelja…

Elem, iako im godina na Kepleru traje nekih dvadesetak dana dulje nego nama, program nemaju potrebu popunjavati s tolikim brojem repriza i Tele2 reklama kao mi. Kod njih se, nota bene, ni u ljetnim shemama ne može dogoditi da, na primjer, po stoti put u eter puste “Naše i vaše”. Ili, još gore, dadilju Nany Fine koju na Doma TV-u odnedavno ponovno repriziraju, a ne Kepleru je nisu pustili ni kada se serija tek pojavila.

Osim toga, tamo ni pod utjecajem nekih opojnih sredstava ili, štajaznam, radioaktivnog zračenja koje nemaju, ne bi prikazivali pjevački talent show za mlađe uzraste poznat i kao “Zvjezdice”.

Tko bi normalan – smatraju na tome očito zdravorazumskom planetu – dobrovoljno gledao neku djecu kako pjevaju, a da im pritom nije roditelj i da to, jebatga, ne mora činiti po službenoj dužnosti u sklopu neke školske priredbe ili rođendanske proslave.

A, “Tvoje lice zvuči poznato”, emisija u kojoj se muškarci maskiraju u žene, žene u muškarce, a Roland Brauss, bezbeli, u oboje, još je jedna od onih za koje na Kepleru ne žele ni čuti.

Salonski filozofi

Bijelci, naime, namazani kremom za cipele koji predstavljaju Stevieja Wondera ili Willa Smitha, beskrajni monolozi Sandre Bagarić, nekoliko sati reklama i bezuspješni pokušaji duhovitosti nekih samoprozvanih komičara koji uglavnom puste korijene na začelju bodovne ljestvice, tamo i nisu na nekoj cijeni kada je zabava u pitanju, a pogotovo ne bi poput nas naivaca ovdje na Zemlji, dopustili da takvo što uđe i u drugu sezonu…

Nemaju na Kepleru, nadalje, salonske filozofe koji petkom, sjedeći za okruglim stolom, satima iznose neke svoje nevjerojatno nebitne teorije o aktualnim temama, kao što na HRT-u 3 nažalost zna biti slučaj. Ne drže tamo, da spomenem i to, ni previše do forenzičarskih serija, reality emisija tipa Farma i Big Brother, a hrvatske zvijezde sapunica; bilo glumačke, autorske ili producentske, kao uostalom i maloprije spomenuti hrvatski stand up komičari – ne moram ni govoriti – imaju zabranu približavanja od stotinu svjetlosnih godina zgradama njihovih televizija.

Istina je, međutim, da i oni imaju svoga Krešimira Mišaka koji redovito obrađuje teme s ruba znanosti u kojima često govori i o planeti dosta sličnoj Kepleru, a na kojoj ljudima svaki mjesec naplaćaju 80-ak kuna kao pretplatu za televizijski program tako kriminalno loš kao što je navedeno kroz ovaj tekst, ili, evo, na kojemu daju koncesije programima koji to nude…

Nažalost, slično kao i kod nas, nitko normalan mu ne vjeruje!