U hrvatskim školama kronično nedostaje stručnjaka, posebno psihologa. Istraživanje otkriva koliko je alarmantno

Neformalna građanska inicijativa Psihološko proljeće, pokrenuta od strane četvero članova Hrvatske psihološke komore, već mjesecima upozorava na nedostatak stručnih suradnika, prije svega psihologa, logopeda, edukacijskih rehabilitatora i socijalnih pedagoga u hrvatskim osnovnim školama. Osim javne polemike s resornim Ministarstvom obrazovanja, izradili su opsežno istraživanje i napisali niz članaka, čime pokušavaju ukazati na alarmantne podatke o manjkavom broju stručnih suradnika u školama, što se izravno kosi s obrazovnim propisima.

Prema podacima do kojih su došli psiholozi okupljeni u ovu inicijativu, od 880 osnovnih škola u Hrvatskoj, njih 326 zapošljava manji broj stručnih suradnika od broja koji propisuje tzv. Državni pedagoški standard. Taj je propis prilično jasan po ovome pitanju: škole koje imaju do 180 učenika moraju među zaposlenima imati dva stručna suradnika, škole koje imaju od 181 do 500 učenika zapošljavaju tri stručna suradnika, a škole koje broje preko 500 učenika, moraju imati zaposlena četiri stručna suradnika.

‘Ministrica rezonira poput Grunfa’

Međutim, u inicijativi Psihološko proljeće vrijednim su prikupljanjem podataka i njihovom analizom došli do brojke od 338 stručnih suradnika koji nedostaju u školama diljem Hrvatske kako bi se zadovoljile norme propisane Državnim pedagoškim standardom. Zatražili su i službene podatke Ministarstva, odakle im je odgovoreno kako je taj broj čak i veći, točnije, da je 368 stručnih suradnika manje nego što bi trebalo.

No u pomalo nevjerojatnom obratu, usprkos broju koji su istaknuli, iz Ministarstva su za Psihološko proljeće zaključili kako je “broj stručnih suradnika u školama na razini cijeloga sustava veći od broja predviđenog Državnim pedagoškim standardom”. U podužem tekstu inicijative, koji potpisuje njen koordinator, psiholog Domagoj Švegar, zaključuju kako ministrica Divjak u ovome slučaju “rezonira poput Grunfa” iz Alana Forda te kako, dok ministrica govori o sustavu, inicijativa ukazuje na probleme koji postoje u konkretnim osnovnim školama.

Broj stručnih suradnika koji nedostaje još je veći

Pritom ističu i kako u finalne izračune nisu uključeni učenici s teškoćama, kojih prema njihovim podacima ima ukupno više od 20 tisuća. Naime, Državni pedagoški standard propisuje jednoga ili više stručnih suradnika edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logopedi, edukacijski rehabilitatori i socijalni pedagozi) za svaku školu koja ima 15 ili više integriranih učenika s teškoćama.

“U ukupno 60 posto osnovnih škola (ukupno 530) upisano je 15 ili više učenika s teškoćama, a tek manji broj škola ima posebne razredne odjele za te učenike. To znači da je u sustavu potrebno još nekoliko stotina suradnika E-R profila na već postojeći potreban broj suradnika”, upozoravaju iz inicijative Psihološko proljeće. Kroničnim, među stručnim suradnicima, ističu nedostatak psihologa u školama. Prema njihovom istraživanju, aktualan je omjer 1 psiholog na 925,60 učenika osnovnih škola u Hrvatskoj.

Sustavna nebriga za mentalno zdravlje učenika

Ističu kako u Hrvatskoj svako peto dijete u dobi od 12 godina ima psihičkih problema te da u školama u kojima nedostaje stručni suradnik psiholog sustavne brige jednostavno nema. “Unatoč nedostatku znanja, učitelji su itekako svjesni svojih ograničenja i izražavaju potrebu za psiholozima u svojoj radnoj okolini, jer se sami ne uspijevaju nositi s potrebama koje prepoznaju kod nekih učenika. Neznanje je nažalost najveće na najvišim instancama države, što se najbolje vidi iz dopisa ministrice Blaženke Divjak”, zaključuju iz inicijative koja okuplja docenta sa Sveučilišta u Rijeci, osam magistara psihologije, magistru prava, diplomiranu psihologinju-profesoricu i tri prvostupnice psihologije.

Valja spomenuti i kako tijekom nastave na daljinu, kakva se u Hrvatskoj provodi već četvrti tjedan uslijed pandemije koronavirusa, Ministarstvo stavlja naglasak na pomoć stručnih suradnika učenicima s teškoćama. Oni bi trebali napraviti nužne prilagodbe s obzirom na vrstu teškoće učenika i konstantno ih usmjeravati i davati stručnu potporu. Pitanje je samo – ima li svaka škola nužne stručne suradnike.