U Kini je počeo dosta ozbiljan val feminizma, a čini se da je sve krenulo od ove sitne cure

“Policija je u ožujku privela pet mojih prijateljica i kolegica, feminističkih aktivistica, zbog planiranja prosvjeda protiv seksualnog uznemiravanja u javnom prijevozu u Pekingu. Nije to prvi put da su uhićeni. No, ovaj put bilo je drugačije. Ranije bi ih pustili nakon nekoliko sati ispitivanja. Ovog puta nije ih bilo niti te večeri a ni sljedećeg dana.

S obzirom da sam planirala i sudjelovala s njima u brojnim aktivnostima, zabrinuta da bih mogla biti sljedeća meta i da će me prisiliti da dam dokaze protiv mojih prijatelja, pobjegla sam iz Pekinga i počela se skrivati”, opisuje poznata kineska aktivistica za ženska prava Xiao Meili te dane kada je shvatila da se počelo nešto ozbiljno događati.

Uhićenja diljem zemlje izazvala su online prosvjede (oni pravi zakonom su zabranjeni) i peticije mladih ljudi, posebno studenata.

“Nismo očekivali da će međunarodna zajednica reagirati tako snažno. Organizacije za ljudska prava kao i zapadni vođe, poput Hillary Clinton, izrazili su osudu. Domaći i međunarodni pritisak doveo je do otpuštanja mojih prijatelja nakon mjesec dana pritvora. Policija nije uspjela prikupiti konkretne kaznene dokaze protiv njih”, opisuje te dane mlada aktivistica, koja se nakon tih dogođanja vratila u Peking.

Često nasilje u kineskim obiteljima

Uhićenje njezinih pet prijateljica, u danima prije Međunarodnog dana žena, pokazalo je da se Vlada prepala skupine mladih žena zbog njihove sposobnosti da mobiliziraju veliku mrežu pristaša. I učinile su toj maloj, ali jakoj skupini žena, veliku uslugu. Policija je, nenamjerno, pomogla skrenuti pozornost na rast i jačanje feminizma u Kini.

U toj zemlji žene se suočavaju sa svakodnevnom diskriminacijom na poslu. Mnoge tvrtke odbijaju čak i zaposliti žene. Seksualno uznemiravanje je uobičajeno. Nasilje u obitelji je sveprisutno. Prema brojnim studijama provedenim od strane Ujedinjenih naroda, više od 50 posto kineskih muškaraca fizički ili seksualno zlostavljala svoje partnerice.

“Neki nas prijatelji savjetuju da našu bitku za ženska prava provodimo tiho lobiranjem. No, u zemlji u kojoj Vlada još uvijek očituje čvrstu kontrolu nad ideologijom, to je jednostavno nemoguće. Mnoge žene prije nas su utrnule put, ali malo toga se promijenilo. Potreban je snažan pritisak javnosti i ne možemo potiho raditi na tome”, objašnjava aktivistica Meili.

Veća očekivanja za dječake

Ona je odrastala devedesetih godina u provinciji Sichuan u poprilično konzervativnoj obitelji. Kod kuće baku i djeda je nazivala tradicionalnim imenima “waipo” i “waigong”, rekli su joj da je obitelji njezinog oca to jako važno. U školi njezini učitelji imali su više očekivanja za dječake nego za curice, jer su vjerovali da su oni pametniji.

Dok se prijavljivala na fakultet primjetila je da mnoga sveučilišta isključuju djevojke iz smjerova kao što su pomorstvo ili geološka istraživanja. Također, fakulteti su imali niže upisne kvote za dječake koji su odabrali studij stranih jezika i novinarstvo. Stalno je viđala oglase u kojima se prilikom nuđenja poslova za žene samo isticalo da je važno da je žena visoka i privlačna.

“Mnogi su ovu čvrstu diskriminaciju uzimali zdravo za gotovo, ali ja jednostavno nisam mogla. Na drugoj godini studija postala sam zainteresirana za feminizam i počela čitati Simone de Beauvoir ‘The Second Sex’ i druga poznata feministička djela.

Uživala sam gledajući strane filmove u kojima su žene prikazivane kao jake i sposobne. Voljela sam one teme u kojima se isticala jednakost spolova. Bila sam poput kratkovidne osobe koja je najednom stavila naočale na oči i počela jasno vidjeti svijet oko sebe”, objašnjava svoje buđenje aktivistica.

Umjesto prosvjeda ulična umjetnost

U jesen 2011. godine ona upoznaje Li Tingting, jednu od uhićenih aktivistica, koja godinama vodi kampanje za ženska pitanja, te ju je ona upoznala s krugom istomišljenika i otkrila cijeli novi svijet aktivizma. Njezine prijateljice, od kojih je većina rođena osamdesetih i devedesetih godina, te kao i ona imaju visoko obrazovanje, nikako nisu mogle pronaći stabilne i kvalitetne poslove.

“Naši su nas roditelji uvijek poticali da živimo normalan život, da ne guramo nos u stvari koje nas ne tiču. No, umjesto da radimo na visokim mjestima, da smo u braku i imamo djecu izabrale smo postati aktivistice za ljudska prava s punim radnim vremenom”, naglašava Meili.

Budući da su javni prosvjedi i demonstracije u Kini zabranjene, aktivistice za ženska prava oslanjaju se na umjetnost, performanse i uličnu umjetnosti. Prvi javni nastup, projekt, u kojem je Meili sudjelovala odnosio se na nasilje u obitelji. Aktivistice su odjenule vjenčanice poprskane crvenom bojom, koja je prikazivala krv, marširale su pekinškim ulicama noseći znakove na kojima je pisalo ‘Ljubav nije izgovor za nasilje’, pozivajući stanovnike da se bore protiv obiteljskog nasilja.

Kroz kampanju ‘Okupirajmo muškarce wc-e’ skretale su pozornost na nesrazmjeran omjer muških i ženskih toaleta na javnim mjestima. U drugoj, pak, akciji obrijala je glavu u znak prosvjeda protiv diskriminacije na sveučilištima.

Pazusima mijenja odnos prema tijelu

Samo prošle godine Meili je obišla više od 55 gradova, proputovala skoro 2.000 kilometara s ciljem podizanja svijesti o visokim stopama dječjeg seksualnog zlostavljanja u kineskim školama. Vlada umjesto da popravi sustav i kazni počinitelja, jednostavno krivi žrtve .

No, čini se da se situacija počela mijenjati. Njihova prisutnost na ulicama i u medijima polagano, ali sigurno, mijenja sliku i položaj kineske žene. U posljednjih nekoliko godina nekoliko sveučilišta ukinulo je svoje diskriminirajuće upisne politike, gradi se više ženskih wc-a te ono najvažnije planira se odrediti i definirati nasilje u obiteljskom zakonu.

A Meili je od kraja svibnja u novoj akciji. Prikuplja fotografije ženskih pazuha s ciljem mijenjanja uvriježenog mišljenja da žena mora imati obrijan pazuh kako bi bila lijepa. Poziva žena da se prijave na ‘Women’s underarm hair contest’, te će ona i još nekoliko aktivistica u četvrtak odabrati najljepši pazuh.

“Muškarci imaju više slobode da rade što žele sa svojim tijelima. Ne pozivam nikoga da uzgaja dlake pod pazuhom. Samo kažem da ako se netko ne želi brijati, ostatak nas ne bi trebao takvo nešto doživljavati ogavnim, nehigijenskim ili neženstvenim”, ističe Meili. Njezino natjecanje skupilo je više od 2 milijuna pregleda, no samo 40 žena se prijavilo.