U Zagrebu traje street food festival na kojem kuhaju hranu iz cijelog svijeta. Sve sam probala. Doslovno

Na zagrebačkom Europskom trgu u četvrtak je počelo treće izdanje festivala internacionalne kuhinje; Svijet na tanjuru. Prošetala sam kako bih provjerila kakva je ponuda i atmosfera te isplati li se, u ovih nekoliko dana koliko još traje (završava u nedjelju, 10. rujna), otići do Europskog. Na trgu sam bila već oko 18 sati, kada još nije bilo gužve pa sam uspjela uhvatiti mjesto za sjedenje. Nešto kasnije to je bilo posve nemoguće. Naime, svaka kućica (ima ih 22) ispred svog prostora osigurala je relativno mali broj stolova i stolaca, a u sredini trga je, kao i prošle godine, postavljeno nekoliko paleta za sjedenje.

To je, naravno, fora, do trenutka kad se trg napuni hrpom ljudi, tako da većina na kraju ipak mora jesti i piti s nogu, što s većinom jela baš i nije zgodno. Iako bi nekima, zbog gužve, mirisa i vrućina od kuhanja koji se šire iz naguranih kućica, cijela stvar mogla djelovati pomalo vašarski, atmosfera je ipak ugodna. Pogotovo kad padne mrak. Sa skromne pozornice čula sam uglavnom hrvatske stvari, no muzika je svaki dan drugačija, ovisno o zemlji koja je taj dan u fokusu.

Prvo sam počela s vinom

Hrvatsku kuhinju na festivalu zastupa Juice box. Svakog dana će, kažu, pripremati drugo jelo, pa tako danas možete probati pileće galantine Kamenita vrata punjene kestenom s mlincima za 45 kuna, u utorak crni rižoto za 50, u srijedu slavonski čobanac za 40… Imaju i prirodne sokove koje vam preporučaju ovisno o tome kako se osjećate.

Na kućici Vintesa imaju hrvatska vina koja toče na čaše. Cijene su od 15 do 25 kuna, a šampanjci su 39 kuna. Probala sam Degarra pošip; vino je pitko i lagano. Odmah nakon toga na jednoj od kućica probala sam tradicionalne nizozemske palačinkice Poffertjes, jela sam ih s preljevom koji je kombinacija čokolade i šumskog voća. U porciji dobijete osam malih komada tako da se lako jedu vilicom. Poffertjes, inače napravljene od smjese heljdinog i pšeničnog brašna, su ukusne, mekane i lagane, ali mi se cijena od 25 kuna čini ipak malo previsoka.

Turski i libanonski specijaliteti

Lokum, dućan specijaliziran za turske specijalitete, nudi tri okusa baklave. Najbolje im ide ona od pistacije, a imaju još i čoko-badem i orah. Jedan komad je 3 kune, a njih sedam 20 kuna. Cijena je pristojna, ali su baklave stvarno male. Na libanonskoj kućici Delicija Libanesi također imaju široku ponudu, a cijene jela su im od 8 do 45 kuna. Porcija falafela košta 25 kuna i ukusni su; radi se o prženim vegetarijanskim faširancima od slanutka posluženim s umakom.

Kućica Wurst bar nudi kobasice od 16 do 28 kuna, točeno malo pivo za 13 i 14, a veliko za 17 i 18 kuna. Najpopularnija im je Bratwurst za 27 kuna. Na kućici od Royal Indije nude pet jela po cijenama od 10 do 40 kuna, no u vrijeme kad sam ja bila tamo apsolutno nitko ništa nije naručio. Pani, poznat po meksičkim jelima, nudi burrito i quesedille od 35 do 38 kuna.

Mekano korejsko meso

Na korejskoj kućici Onsemi probala sam carsko meso na roštilju s povrćem i rižom. Meso je bilo mekano i sočno, narezano na komadiće, a cijena mu je 45 kuna. Karmela koja mi ga je poslužila kaže da ove godine u ponudi imaju i korejski curry koji nema puno veze s indijskim. Koreanci ga rade kao gulaš, sa svinjetinom, povrćem, đumbirom i paprikom. Poslužuje se također s rižom, a košta 40 kuna.

Naletila sam i na kubanske sendviče na kućici Haus Tor Haus. Vlasnik mi je objasnio da su zapravo nastali u Miamiju kao jelo za radničku klasu kad su tamo došli Kubanci. Postoji mesna i vegeterijanska verzija. Obje koštaju 46 kuna. Nude i mojito za 30, a gin tonik za 25 kuna.

Očajan koktel za 35 kuna

Na kućici Guštiona probala sam koktel Cabrioleto; sastoji se od rose vina, soka od naranče, crvenog sirupa, malo limuna i gazirane vode. Košta, kao i svi ostali kokteli tamo, 35 kuna. Mislim da je preskup s obzirom na ono što ide u njega. A okus… Bio je grozan. Kao da pijem neki čudan i razvodnjeni gemišt. Ovdje još imaju i craft pive po 20 kuna, a gemišt je 12 kuna.

Karlo iz Umamija, inače zagrebačkog restorana s brzim azijskim jelima, kaže da im najbolje ide pad thai koji košta 44 kune. Sastoji se od rezanaca iz woka s jajem, jadranskih kozica, tofua, klica i kikirikija. Na kućici Ginger Sushi možete kupiti sushi, a na ruskoj Nacionalne zajednice Rusa najviše se, kažu mi, prodaje šći, varivo sa zeljem i mesom, po 20 kuna. Od slatkih stvari su popularni Napoleon, kolač sličan kremšniti za 12 kuna i Medovik, torta od meda za 10 kuna.

Zasitni ukrajinski tortelini

Ukrajinske specijalitete ima kućica Boršč. Od jela su im najpopularniji boršč i varenyky. Boršč je tradicionalna juha, odnosno, gusto varivo sa svinjetinom, grahom, povrćem i ciklom. Košta 20 kuna. Varenyky su vrsta tradicionalnih tortelina s krumpirom i nadjevom od špeka i luka. Cijena im je 23 kune i odlučila sam ih probati. Bilo je ukusno i zasitno, a i cijena mi se čini pristojna. Od pića izdvajaju votku s medom i čilijem. Košta 10, a cijela boca 130 kuna.

Postoji i venezuelanska kućica Arepa gdje se Reina, jelo od piletine, avokada, majoneze i slanog sira, najbolje prodaje. Košta 40 kuna. Na kućici Makedonski Merak probala sam neobično jelo Turli tava. Đulijana Alimoski, koju sam zatekla tamo kao domaćicu, mi je objasnila da se radi o mješavini svinjetine i junetine. U to se još dodaje krumpir, mrkva i celer. To sam platila 35 kuna. Lepinja je bila dosta masna i teška. Jelo nije izgledalo najbolje, a osjetila sam gomilu okusa. Ipak, nijedan nije prevladao pa je sve ostalo pomalo nedorečeno. Zbog nedostatka mjesta, za stol za kojim sam jela je sjeo i jedan simpatičan par.

Pitala sam gospodina koji je preko puta mene jeo šarsku pljeskavicu kakva mu je. “Sjajnog je okusa, sočna i pikantna, baš kako volim”, rekao mi je Rikardo. Poslužuje se uz šarski sir po cijeni od 30 kuna. Meat District nudi, između ostalog, svoj već poznati Meat District burger. Sastoji se od začinjene juneće pljeskavice, cheddar sira, karameliziranog luka, grill pečene cherry rajčice, pancete i jaja na oko. Košta 50 kuna.

Više nisam mogla zinuti

Na kućici Curry Bowl, s jelima iz Šri Lanke, preporučili su mi da isprobam khattu s piletinom. Jelo se sastoji od prženog povrća s jajetom i sirom po želji. U to se dodaje roti, nešto nalik tortilji koja se reže na manje komade. Sve se zalijeva umakom od mesa, a na kraju se stavlja sir s malo mlijeka. Košta 39 kuna, a jelo je slano, suho, zasitno i ukusno. I prilično veliko pa opravdava cijenu.

Pred kraj sam zastala kod talijanske kućice Cantine. Najpopularniji im je, kažu mi, burger Porcheta po 38 kuna. Radi se o svinjetini koja se peče šest sati. Ima hrskavu kožicu, a meso je tanko narezano kao gyros. U burger se osim mesa stavlja zelje i dressing po želji. Iako je zvučalo dobro, iskreno, nisam više mogla zinuti. Polako sam se iskobeljala iz gužve i krenula kući, nikad sitija. U svakom slučaju; vrijedi otići. I zbog hrane i zbog atmosfere.