Kako je genijalnost Žuži Jelinek pobijedila troma socijalistička tekstilna poduzeća

La Grande Dame ime je jednog od najboljih šampanjaca na svijetu, što ga proizvodi vinarija Veuve Clicquot.

Grande Dame, koji dijelom dolazi iz malog, ograđenog vinograda što okružuje privatni dvorac obitelji Clicqout blizu Reimsa, nazvan je prema Barbe Nicole Ponsardin Cliquot, ženi koja je u pretprošlom stoljeću, pošto je vrlo mlada ostala udovicom, revolucionizirala proizvodnju šampanjca, te je od šampanjca stvorila svjetski trgovački brand.

Krojačica s Jelačićeva trga

Mnogo je, međutim, važnije što je udovica Clicquot u doba napoleonskih ratova, i restauracije, kada nitko nije pomišljao da ženama da obično pravo glasa, a kamoli da im dopusti formalno, službeno, jednakopravno sudjelovanje u državnim i gospodarskim poslovima. Još je ,dakle, važnije što se La Grande Dame Clicquot u tim i takvim okolnostima, nametnula kao jedna od vodećih osoba u francuskoj vinskoj industriji.

Nitko to nije mogao očekivati od jedne žene, u prvoj polovici devetnaestog stoljeća.

Slično tome, nitko nije mogao očekivati da će se jedna krojačica s Jelačićeva trga, ratna izbjeglica nečiste krvi (gospođa Jelinek bila je Židovka, što je bilo smrtonosno u NDH, ali i razmjerno nepopularno u Jugoslaviji, osim ako niste pripadali Komunističkoj partiji), nametnuti prvo kao glavni arbitar ukusa u doba stvaranja jugoslavenskog potrošačkog društva, a zatim kao neosporiva interpretatorica žensko-muških odnosa, u vrijeme nastajanja moderne hrvatske države.

Duboko subverzivna uloga u socijalizmu

U jugoslavensko je doba gospođa Jelinek, premda privatnica, stekla renome kao osobna krojačica Jovanke Broz, što je, samo po sebi, promijenilo paradigmu jugoslavenskog egalitarizma. Ne bi li, pobogu, bilo logično da se Titova supruga oblači u nekom socijalističkom tekstilnom kombinatu, a ne kod zagrebačke šnajderice, o kojoj se, uz ostalo, govorilo da se bila upustila u aferu s jednim endehazijskim časnikom (što je sama Žuži Jelinek potvrdila u intervjuu, iz sredine devedesetih godina).

No, gospođa Broz odlučila se za haljine gospođe Jelinek, što je, ustvari, odigralo duboko subverzivnu ulogu u ondašnjem socijalističkom društvenom kontekstu. Poslije Žužine javne afirmacije, posao privatnog modnog kreatora postao je i dopušten i poželjan, pa se Zagreb sredinom sedamdesetih godina, pretvorio u nesporno modno središte bivše države. Ne zbog raznih velikih tekstilnih tvrtki, koje su kasnije prirodno propale, nego zbog krojača kreatora , ohrabrenih i nadahnutih uspjehom Žuži Jelinek.

Seks u vrijeme katoličke konzervativnosti

Subverzivna uloga gospođe Jelinek još je više došla do izražaja u Tuđmanovoj Hrvatskoj, koju je, kako se dobro sjećamo, krasila neobuzdana katolička konzervativnost (koja nam se, nažalost, upravo vraća).

U takvom, radikalno konzervativnom okruženju, Velika dama s puno, puno godina progovorila je o ženskoj seksualnosti veselošću i nesputanošću Erice Jong, ali i preciznošću Kinseyjeva izvještaja. Mora da su su na Kaptolu svakodnevno palili svijeće, moleći da gospođa Jelinek prestane ispisivati svoju kolumnu u Gloriji.

Što njoj, srećom, nije palo napamet.

Najpozitivnija žena hrvatske javne scene

Ostala je najdugovječnija i najkomercijalnija Glorijina kolumnistica, koja se ni u svojim posve poznijim godinama nije odricala suštine života društvenog komentatora: družila se s predsjednicima država i vlada, s velikim biznismenima, i novim modnim zvijezdama, organizirala je radne doručke uz škampe, kamenice i šampanjac u najboljim hrvatskim restoranima, te je, usput, neumorno poučavala svoje mlađe prijateljica kako, bi zapravo, uspješna i zadovoljna žena trebala živjeti, i kako bi se trebala ponašati u društvu, da nikada ne ostane podcijenjena i podložna.

La Grande Dame Žuži Jelinek ostat će zapamćena kao jedna od najfascinantnijih i najpozitivnijih žena hrvatske javne scene, unatrag barem stotinjak godina.