Nekad je nužno odabrati stranu

Ovi genijalni unuci poveli su djeda u Zagreb da se nakon dugih 60 godina spusti u svoju voljenu podmornicu

Senad Katana je član zadnje posade koja je plovila ovom podmornicom

FOTO: Marijo Zrna

Zahvaljujući unucima koji su nekada sa školom dolazili u Tehnički muzej, jedan od posljednjih mornara podmornice CB-20, Senad Katana, jučer je ponovno ušao u nju. I pritom je bio neviđeno uzbuđen, jer od zadnjeg puta kada je bio unutra prošlo je 60 godina.

“Prije nego što smo došli u muzej vidjeti podmornicu, moji unuci su bili puni pitanja. Unuk je dogovorio susret u Tehničkom muzeju, a ja sam bio na proputovanju iz Poreča za Banja Luku pa sam svratio u Zagreb samo zbog toga. Kada su mi unuci i supruga rekli da bi htjeli da svi zajedno obiđemo podmornicu, zbilja sam bio nabijen adrenalinom. No, iskreno, teško sam ušao unutra jer je prošlo skoro šezdeset godina od onog vremena. Ja vam ipak imam 82 godine i nije mi bilo jednostavno ući. No, čim sam se spustio preplavile su me stare uspomene. Svega sam se sjetio.”

Talijanska obalna podmornica CB-20 već je 60 godina u stalnom postavu Tehničkog muzeja kao primjer vodenog prometa. Od serije u kojoj je napravljeno 25 podmornica, CB-20 je jedini sačuvan primjerak. Njena maksimalna dubina zarona je 55 metara, dugačka je 15 metara, a široka 3 metra, tako da u nju stanu samo četiri člana posade.

Vratila su mu se sva sjećanja

Gospodin Katana pred svojom podmornicom
Gospodin Katana pred svojom podmornicom Marijo Zrna/Tehnički muzej

“Ona je bila u podmorničkoj diviziji uz podmornicu 801 i uz podmornice 911 i 912. Međutim kad su podmornice 911 i 912 bile porinute, ona je otišla u rashod i spremljena je za konzerviranje. Moj zadatak u njoj je bio održavanje elektro uređaja, pogonskog motora, akumulatora, elektromotora i mašine za nadvodnu vožnju.” rekao nam je gospodin Senad.

20150428_143842
Ulazak u podmornicu nakon 60 godina Marijo Zrna

Ponovan susret s podmornicom bio je posebno iskustvo za Senada. “S unucima i suprugom sam se slikao u podmornici na nekoliko mjesta i pričao sam im o nekim od najvažnijih detalja. Nisam se mogao sjetiti baš svega, ali su mi se vratila sva sjećanja na dane kada je podmornica bila aktivna.”

20150428_144332
Unutar podmornice s obitelji Marijo Zrna

Skoro nas je more potopilo

Gospodin Senad nam je ispričao i jednu anegdotu koja mu se dobro urezala u pamćenje. “Malom podmornicom smo zamijenili velike podmornice koje su u to doba morale otići u remont zbog popravaka. 1956. odvila se ugovorena vježba s engleskom avijacijom jer su oni tada proizvodili avione protiv podmornica. Radi se o Gannet avionima, a vježba je onda također dobila ime ‘Gannet’. Ona se održavala u zadarskom akvatoriju i trajala je cijeli dan. Bili smo pod vodom, a oni su nas tražili i otkrivali našu lokaciju uz pomoć patrolnih brodova i mornarice. Obavili smo taj zahtjevan zadatak jer podmornica nije bila namijenjena ovakvoj vrsti vježbe. Podmornice takve vrste služe za izvršavanje diverzije u uvjetima gdje to ne mogu obaviti velike podmornice i veliki brodovi.”

20150428_145818
Gospodin Senad u dobro poznatom okruženju Marijo Zrna

“Kada smo se vraćali natrag, more je bilo burno, mislim da toliku jačinu mora niti ne pamtim. Povremeno smo se gubili iz vida patrolnim brodovima koji su nas pratili, a nismo se vidjeli od valova. Bolje da ne pričam kako je nama bilo. Pored najbolje uvježbanosti u morskim uvjetima teško smo izdržali valjanje i posrtanje. Plovili smo brzinom od 7 čvorova, a bilo je dosta problema s morskom bolesti. Kada smo kasnije razgovarali s ljudima koji su bili na patrolnim brodovima, rekli su nam kako su mislili da će nas izgubiti i kako će nas silni valovi potopiti jer se nismo vidjeli na površini nekoliko minuta.”, ispričao nam je gospodin Katana koji se nakon razgledavanja svoje podmornice vratio kući s obitelji u Banja Luku.

20150428_145324
Mašina koju je održavao Marijo Zrna

 

20150428_143951
Za kormilom Marijo Zrna

 

20150428_145950
Obnovljena sjećanja na mornaričke dane Marijo Zrna