Upravo su objavljeni dokumenti koji otkrivaju kako je zbog najlonki (i još par bizarnih stvari) srušen Hitler

Juan Pujol Garcia, špijunima poznat i kao agent Garbo, bio je prema tvrdnjama britanske obavještajne službe MI5 najveći dvostruki špijun u II. svjetskom ratu, piše Independent. Potjecao je iz jedne barcelonske obitelji industijalista, a Nijemcima je prišao na vlastitu inicijativu kako bi ih zavarao da želi špijunirati za njih.

Nakon toga otišao je u Englesku, izgradio mrežu imaginarnih agenata te nacistima redovito davao krive informacije. Njegova špijunska karijera kulminirala je kad je Nijemce uvjerio da će se Dan D dogoditi u okolici Calaisa, a ne u Normandiji, kao što to povijest danas pamti.

A taj mali krotak mladi Španjolac, kako su ga u MI5-u zvali, ni u jednom trenutku nije bio problematičan. Štoviše, toliko je dobro lagao Nijemcima da je na kraju odlikovan Željeznim križem. Problem je bila njegova supruga.

Zbog previše krumpira nacizam je gotovo pobijedio

Kao što upravo objavljeni dokumenti otkrivaju, gospođa Garbo, odnosno Araceli Gonzalez de Pujol, nikad nije napuštala Španjolsku prije nego je u proljeće 1942. otišla u London. Budući da nije govorila engleski, ta je 23-godišnjakinja uskoro počela čeznuti za domom.

A osim majke, u Engleskoj joj je nedostajala i hrana. Garbo se, naime, nikako nije mogla priviknuti na britansku hranu, a osobito ne onu poslovično lošu koju su Britanci jeli u II. svjetskom ratu. MI5 dokumentirao je čak u svojim spisima njezino zaprepaštenje viškom tjestenine i krumpira te manjkom ribe.

Osim toga, britanski špijuni su se užasno bojali da bi Garbo mogla pobjeći majci ili se obratiti španjolskoj ambasadi u Londonu gdje bi fašistima mogla otkriti tajne dvostrukog agenta koji će se kasnije pamtiti kao najbolji MI5-ov dvostruki agent.

Najbizarniji tajni zadatak u povijesti špijuniranja

Upravo zbog toga su Britanci 22. veljače 1943. poslali agenta CP Harveya na tajni zadatak u neutralni Portugal. Dobio je zadatak da ondje kupi 12 pari svilenih čarapa za gospođu Garbo. U Britaniji je tad vladala nestašica svile s obzirom na to da su se od sve dostupne svile izrađivali padobrani.

Da stvar bude smješnija, prije njega taj je isti zadatak povjeren jednom agentu MI6-a koji je neslavno propao. Nije, naime, uspio kupiti pravu veličinu. “U slučaju da ne uspiješ, to će se loše odraziti na njezin moral”, rekao je Tommy Harris iz MI5-a Harveyu prije nego što se zaputio u Portugal.

Harris je, srećom, zaključio kako Garbo nosi isti broj najlonki kao i gospođa Gill, supruga agenta Genea Rissoa-Gilla. “Ako se ne dokopaš veličine gospođe Gill, kupi bilo koji drugi mali broj”, rekao je Harveyu. Vratio se 4. ožujka iste godine nakon što je uspješno obavio misiju.

Punica je mogla postati kobna za oslobođenje Europe

Ova priča sjajan je primjer koji dokazuje da su britanske obavještajne službe bile spremne na sve samo kako bi Garbo ublažile njezinu čežnju za domom. “Zbog želje da se vrati kući, odnosno da posjeti svoju majku, ponekad se činila prilično neuravnoteženom”, zapisao je Harris koji je suprugu agenta Garba opisao kao zahtjevnu i temperamentnu ženu.

Osim toga, Harris je ozbiljno razmišljao i o tome da u Englesku dovede majku i tetu gospođe Garbo. “Agent Garbo kaže kako bi se njezina majka brinula za djecu, a tvrdi i kako bi se gospođa Garbo u prisutnosti svoje majke smirila. Njezina sestra, koja je 17 godina starija od gospođe Garbo, brinula bi se za kućanstvo, a gospođa Garbo mogla bi čavrljati na španjolskom do mile volje.”

No cijela ta priča gotovo je završila katastrofom. Gospođa Garbo nazvala je, naime, 21. lipnja 1943. agenta Harrisa i zaprijetila mu histerično da će otići u španjolsku ambasadu jer ne može više podnijeti život u Engleskoj. “Možda će me ubiti sutra, ali ja u Engleskoj neću ostati ni dana dulje!”, derala se u slušalicu. “Ne želim više živjeti sa svojim suprugom, vi možete ostati s njim!”.

Genijalna reakcija na histeriju pomahnitale Španjolke

Agent Garbo reagirao je na ispad svoje supruge prilično zanimljivo. Predložio je britanskim obavještajnim službama da joj kažu kako je povučen s operacije, a da je na svoj opoziv reagirao toliko nasilno da su ga zbog toga pritvorili.

Nakon što je satima plakala bez prestanka, gospođa Garbo prevezena je u Kamp 020 u jugozapadni London gdje su držani nacistički agenti. Ondje je zatekla svog neobrijanog supruga koji je nosio zatvorsku odjeću. Agent Garbo vratio se nakon toga u službu.

Agent Garbo zaslužan je za pobjedu u Normandiji

Odradio je sjajan posao. Nijemci su u okolici Calaisa čak dva mjeseca nakon Dana D držali divizije koje su očekivale invaziju koja se nikad nije dogodila. No, britanska obavještajna služba još i danas tvrdi kako bi bez agenta Garba povijest vjerojatno izgledala drugačije jer bi nacisti dobili bitku u Normandiji.

Da stvar bude smješnija, Hitler je agentu Garbu 29. srpnja 1944. godine osobno dodijelio Željezni križ kao nagradu za njegove neprocijenjive usluge, iako je upravo zbog njega izgubio Normandiju.

Sve je moglo završiti potpuno drugačije

No, kako su pokazali dokumenti koje je National Archive netom objavio, operacije agenta Garba zamalo nije ni došlo. Harris je tako zapisao da je agent Garbo na početku, prije nego što je otišao u Englesku, radio početničke pogreške. Srećom, Garbo je bio ustrajan. Pomogao je spasiti Europu od fašizma, ali je zato uništio svoj brak.

Od gospođe Garbo rastao se nakon što je završio rat. Lažirao je svoju smrt, kako bi izbjegao osvetu preživjelih nacista, i preselio u Južnu Ameriku gdje se ponovno vjenčao. Umro je u Caracasu 1988. u dobi od 76 godina.

“Bio je najbolji britanski dvostruki agent za vrijeme II. svjetskog rata”, napisao je Christipher Andrew, autor službene povijesti MI5-a. “No, operacija je dovedena u opasnost zbog obiteljskih problema. Njezina prijetnja da ode u španjolsku ambasadu mogla je završiti strašno. Iz današnje se prespektive uspjeh Dana D čini neospornim, no radi se o najvećem kockanju u povijesti modernog ratovanja.”