Važna studija kaže da hrpa roditelja još tuče djecu. Pitali smo uspješne ljude iz Hrvatske za iskustva

Već 20 godina razvojna psihologinja Elizabeth Gershoff proučava odgojne metode, a između ostalog proučava i koliko su batine štetne za djecu. Udaranje djeteta po stražnjici otvorenom rukom, kaže Gershoff, i dalje je nevjerojatno uobičajena metoda u Americi, ali i ostatku svijeta. Istraživanje je pokazalo da 45 posto ljudi fizički kažnjava svoje dijete.

U nedavno objavljenoj analizi u časopisu Journal of Family Psychology , Gershoff i profesor sa Sveučilišta Michigan Andrew Grogan – Kaylor prošli su kroz 75 studija s ukupnom bazom podataka od gotovo 161.000 djece i pokazalo se da nema dokaza da je udaranje po guzi povezano s boljim ponašanjem djeteta.

Oni koji su i sami bili kažnjavani

Baš suprotno, kako piše Vox, istraživanje pokazuje daje takva vrsta kažnjavanja povezana s povećanom agresivnošću, asocijalnim ponašanjem i zdravstvenim i mentalnim problemima u kasnijoj dobi.

No, i dalje je zabrinjavajuć veliki postotak roditelja koji udaraju svoju djecu po guzi. Gershoff smatra da je razlog tome što mnogi roditelji vjeruju da takva metoda kazne funkcionira. Također smatra da to rade oni roditelji koji su i sami kao djeca bili kažnjavani na takav način.

Odlučili smo pitati nekoliko uspješnih i poznatih osoba što misle o fizičkom kažnjavanju, jesu li i sami nekad dobivali po guzi te kažnjavaju li na isti način i svoju djecu. Evo što su nam rekli.

1. Hrvoje Prpić, poduzetnik: ‘Da, nekad sam znao dobiti šibom. I nije baš uvijek imalo efekta’

Kad sam bio klinac, odgojna metoda je bila šiba. Nekad je to imalo efekta, a nekad nije, ali ne mogu reći da je ostavilo neke posljedice na mene.

Sam nisam te iste odgojne metode primjenjivao na svojim klincima, oni su možda jednom, dva puta dobili rukom po turu kad su stvarno bili zločesti, ali to je to. Mislim da nitko ni ne bi trebao više od jednom, dva puta dobiti po turu u životu.

2. Zdenka Heršak, glumica: ‘Odrastala sam u nečujnom odgoju, učila sam od prirode’

Odrasla sam u velikoj harmoniji sa svojim roditeljima. Nikad nisu vikali na mene niti su ikad primjenjivali silu, živjela sam u toplom okruženju njihovog skladnog braka. To je bio, kako bih to najbolje opisala, nečujni odgoj. Roditelji su puštali da se razvija u skladu s prirodnim karakterom s kojim sam se rodila.

Moram reći da su to bila drugačija vremena, mi smo živjeli na imanju i moji roditelji su uvijek bili kod kuće, dakle, uvijek su bili prisutni pa je za mene to bilo jedno dobro okruženje. Ono što sam naučila u životu, osim od njih, naučila sam od prirode. Po mom mišljenju, kad već govorimo o odgojnim metodama, smatram da djeca danas uče previše faktičkih podataka, a premalo se odgajaju na pojmovima sreće i humanosti.

3. Relja Bašić, glumac: ‘Nikad nisam dobio ni po turu, ni pljusku. Mama mi je bila pedagoginja’

Ja nemam nikakvog iskustva s fizičkim discipliniranjem jer ga nikad u životu nisam ni doživio. Moja mama, kao pedagoginja, uvijek je nastupala s puno pažnje, svojim bogatim rječnikom. Nisam nikad bio kažnjavan na neki način niti sam dobio udarac po turu ili pljusku. Tako da sam od rane mladosti zapravo kroz razgovor učio što se smije, a što ne smije.

4. Željka Ogresta, novinarka i voditeljica: ‘Još uvijek čuvam potrgane kuhače’

Odgajana sam bez batina i tako odgajam i svoju djecu. Maksimum mi je bio kada bih podviknula i kuhačom lupila po stolu, tako da imam još nekoliko tih potrganih kuhača, koje čuvam za uspomenu. Fizičko kažnjavanje mi je oduvijek bilo strano i smatram da se stvari mogu riješiti na drugačiji način. No, isto tako sam protiv te histerije koja je nastala oko toga ako se dogodi malo po turu. Mislim da se oko toga radi prevelika drama.

Smatram da je komunikacija jako bitna, važno je pronaći vremena za svoju djecu, pričati s njima i vjerujem da je to najbolji put za njihov odgoj.

Bila sam živo dijete, ali vrlo savjesna i sve svoje obveze sam vrlo lako rješavala, tako da nije bilo problema i sve je to nekako išlo u hodu. Mislim da je vrijeme ključna stvar a to je danas roditeljima glavni problem. Zbog posla i u toj silnoj strci i borbi za egzistencijom često nemaju dovoljno vremena za djecu.

5. Rajko Grlić, redatelj: ‘Niti su mene moji tukli, niti sam ja tukao svoju djecu!’

Nitko me nikad nije tukao niti sam ja ikad tukao svoje dijete. Nikako nisam za takve odgojne metode.

6. Saša Lozar, pjevač i radijski voditelj: ‘Roditelji kompliciraju tamo gdje ne trebaju’

Nikada nisam fizički kažnjavao svoje dijete i jednostavno u načinu odgoja koju žena i ja imamo tome nema mjesta. Nisam bio problematično dijete, roditelji me nikada nisu tukli ali sam znao da će povisiti glas kada sam napravio neku glupost.

Primijetio sam da se danas roditelji previše miješaju u neke sitne dječje razmirice pa se dogode komplikacije tamo gdje ne treba. Prije su to djeca sama rješavala međusobno.

7. Saša Cvetojević, poduzetnik: ‘Otac je nekad znao upotrijebiti šibu, ali smireno i uz objašnjenje zašto’

Odgajan sam drukčije nego što odgajam svoje sinove. Drukčije je vrijeme i mislim da vizija mojih roditelja što u životu mogu i žele postići nije ista kao i vizija koju ja imam i koju želim svojoj djeci.

Moji roditelji su, u skladu s vremenom, više vjerovali u “završi fakultet da ne moraš kopati kanale” princip. Otac je nekad znao upotrijebiti šibu ili remen, ali nikad u afektu, već smireno i uz objašnjenje zašto.

Smatram da djecu ne treba tući i takav odgoj ne provodimo. No, smatram da moraju jasno znati kad nešto nije u skladu s očekivanim, s normama koje su u društvu očekivane, te ih sukladno tome i odgajamo.

8. Ivana Husar, pjevačica: ‘Fizičkim kažnjavanjem im utjerujemo strah u kosti’

U potpunosti sam protiv fizičkog kažnjavanja djece, jer osim što je ono okrutno, smatram da se njime ne postiže ništa korisno. Jedino što ćete postići jest da ćete utjerati strah u kosti svojoj djeci i postići da vas slušaju zbog straha, a ne iz poštovanja.

Ja sam odrastala u vremenu kada se nije toliko pazilo na to, no moja mama je po struci bila pedagog tako da je jako puno inzistirala na samostalnosti i samostalnim odlukama. Odgoj naših roditelja je u većini stvari bio jako dobar, djeci svakako treba postavljati granice, usmjeravati ih i učiti da poštuju autoritete ali nikako ne iz straha.